Wawrinkin Last Dance u Umagu

Samo tjedan dana nas dijeli od početka 34. izdanja Croatia Opena u Umagu, a tijekom dosadašnja 33 turnira, imali smo 27 različitih pobjednika. Jedina dvojica koja su više puta osvajala turnir u Umagu su rekorder Carlos Moya koji je pet puta podizao trofej namijenjen pobjedniku te Thomas Muster koji je to učinio tri puta.

Među tih 27 pobjednika je i sedam osvajača pojedinačnih Grand Slam titula. I dok je njih pet osvajalo “samo” po jednu, dva su tenisača osvojila više Grand Slam titula. Naravno, riječ je o osvajaču iz 2021. godine, Carlosu Alcarazu, koji je osvojio US Open 2022. godine, Wimbledon 2023. te Roland Garros ove godine te o junaku današnjeg teksta, Stanislasu Wawrinki koji u riznici trofeja ima Australian Open iz 2014. godine, Roland Garros iz 2015. te US Open iz 2016. godine.

Wawrinkini početci u Umagu i prvi karijerni uspjesi

U nastavku našeg odbrojavanja do Umaga kroz tekstove o nekolicini osvajača ovog turnira, red je došao na velikog Stanislasa Wawrinku. Miljenik publike diljem svijeta je u Umag dolazio u četiri navrata, a jednom je njegovo ime bilo upisano na popisu pobjednika. Nakon 16 godina čekanja, 2023. godine se vratio na mjesto koje mu je ostalo u prekrasnim sjećanjima.

Prvi put se na zapadu Lijepe naše pojavio 2003. godine kao osamnaestogodišnjak. Tada je u prvom kolu s dva puta po 6:4 eliminirao domaćeg predstavnika Roka Karanušića da bi ga u osmini finala sa 6:4 6:3 izbacio Talijan Filippo Volandri, jedini tenisač koji je igrao barem dva finala Umaga, a da pritom nijednom nije otišao do kraja. Te 2003. ga je u finalu zaustavio Carlos Moya koji je bio bolji s 2-1 u setovima. Volandri se Carlosu osvetio godinu dana kasnije kada ga je glatko svladao u polufinalu, no ni to mu nije pomoglo da se dokopa trofeja jer ga je u finalu svladao Argentinac Guillermo Canas.

Nakon ispadanja od Volandrija, Wawrinka se vratio na Challenger turnire i na sljedeća dva koja je igrao – osvaja titule. Najprije u talijanskom San Benedettu, a onda i u svom domu, u Ženevi.

Vratio se Wawrinka u Umag i godinu dana kasnije. Švicarac je morao najprije proći žrvanj od tri kola kvalifikacija u kojima je redom izbacivao Austrijance Andreasa Faschinga i Christiana Magga te naposljetku Talijana Stefana Cobollija. Kada je to prošao, ždrijeb prvog kola ga je spojio s Flaviom Sarettom, a mladi Wawrinka nije uspio spojiti četiri pobjede u četiri dana pa ga je Brazilac poprilično lagano poslao kući.

To ispadanje je ponovno prethodilo uspjesima na Challenger turnirima. Najprije je u Sankt Petersburgu igrao finale gdje je u konačnici poražen od Jean-Rene Lisnarda iako je osvojio prvi set, dok je tjedan dana kasnije u Ženevi obranio naslov pobjednika.

2005. godina je bila godina u kojoj se Švicarac pomalo probijao na ATP scenu. Na ATP turniru iz serije 500 u Barceloni je kroz kvalifikacije došao sve do četvrtfinala u kojem ga je s 2-1 u setovima svladao Radek Štepanek koji će u polufinalu biti poražen od kasnijeg osvajača – Rafaela Nadala.

Sljedeći turnir je bio rimski Masters gdje se kroz kvalifikacije probio do drugog kola, a onda je uslijedio Roland Garros na kojem prolazi tri kola kvalifikacija te u glavnom ždrijebu izbacuje Čileanca Nicolasa Massua i Amerikanca Jamesa Blakea protiv kojeg je nadoknadio 0-2 u setovima. U trećem kolu je poveo s 1-0 u setovima protiv Mariana Puerte, ali Argentinac preokreće taj meč i dolazi sve do finala, no tamo gubi od čovjeka koji će taj turnir pokoriti čak 14 puta – Rafaela Nadala.

Ti rezultati su mu omogućili ulazak u glavni ždrijeb turnira bez prolazaka kroz kvalifikacije, ali nije mu to pomoglo tijekom travnate sezone jer je i u Hertogenboschu i na Wimbledonu izletio u prvom kolu. Nakon tih neuspjeha se vraća u domovinu i igra turnir u Gstaadu.

Sve je započelo pobjedom protiv osmog nositelja Filippa Volandrija s 2-1 u setovima, a nastavilo se preokretom i slavljem protiv Španjolca Fernanda Verdasca. Nakon te dvije pobjede u tri seta, Stanislas je s 2-0 u setovima bio bolji od Čeha Františeka Čermaka te od Rumunja Razvana Sabaua čime je izborio svoje prvo finale u karijeri.

Nažalost, u finalu je sa 6:4 6:4 poražen od osvajača Roland Garrosa iz 2004. godine – Gastona Gaudija. Nakon tog nastupa, Wawrinka nije nastupao sljedećih mjesec dana pa je tako propustio i turnir u Umagu, a do kraja godine upisuje i prvu TOP 10 pobjedu tako što je u drugom kolu US Opena svladao Mariana Puertu kojem se tako osvetio za poraz iz Pariza.

Drugo ATP finale i prva titula stigla je baš u Umagu

2006. godinu je započeo polufinalom u Aucklandu gdje ga je zaustavio naš sjajni Mario Ančić, dok je u drugom kolu Australian Opena u četiri seta izgubio od kasnijeg polufinalista Davida Nalbandiana. Nakon Australian Opena dolazi u Zagreb gdje ga ždrijeb nije mazio te ga je u prvom kolu poslao na 10. tenisača svijeta, Davida Ferrera, no Wawrinka se nakon gubitka seta vratio te je na zagrebačkom tepihu upisao drugu TOP 10 pobjedu u karijeri.

Nažalost, Austrijanac Stefan Koubek ga je eliminirao već u sljedećoj fazi natjecanja. Varirao je Stan u narednim mjesecima pa smo ga tako mogli vidjeti u polufinalu Barcelone i trećem kolu Wimbledona, ali je isto tako ispadao u prvim kolima Rima, Hamburga, Roland Garrosa, Hallea, Nottinghama, Gstaada.

Nakon poraza od Ferrera u osmini finala Stuttgarta, vraća se u Umag i započinje ispisivati povijesne stranice svoje karijere. Put do prve titule je bio popločen mečevima protiv čak tri buduća Grand Slam pobjednika. U prvom kolu mu je protivnik bio netko koga je uvijek volio vidjeti s druge strane terena – Alberto Martin (7-0 u karijeri, 4-0 do tog sraza). Uz nešto manje poteškoće, Wawrinka pobjeđuje sa 7:6 i 6:4 i dolazi do drugog kola gdje se po prvi put u karijeri susreće protiv još jednog tenisača kojeg će uredno pobjeđivati u nastavku (13-2 u međusobnim dvobojima) – Marina Čilića. I protiv našeg Marina je bilo nešto poteškoća, ali je Švicarac opravdao status favorita i slavio sa 6:4 2:6 6:4.

Četvrtfinale je donijelo sraz protiv još jednog budućeg teniskog velikana – Juana Martina del Potra. Također im je to bio prvi međusobni meč, a sa 6:1 2:6 6:4 je Švicarac bio bolji od 17-godišnjaka iz Tandila. Zanimljivo je da su i Čilić i del Potro dobili pozivnice organizatora pa možemo i njih pohvaliti na kvalitetnom skautingu.

Polufinalni protivnik je bio njegov “krvnik” iz 2003. godine – Filippo Volandri. Ovog puta je meč otišao u tri seta, ali je do pobjede stigao Švicarac dobivši odlučujući set sa 6:4. U drugom polufinalu je tada 19-godišnji Novak Đoković slomio Moyu sa 6:1 7:5 te smo tako svjedočili njihovom trećem međusobnom ogledu nakon što je Srbin slavio u prvom kolu Challengera u Aachenu 2004. te u drugom kolu kvalifikacija Australian Opena 2005. godine.

Obojici je to bio drugi finalni meč u njihovim, ispostavit će se, bogatim karijerama. I dok je tada 20-godišnji Švicarac svoje prvo finale igrano u Gstaadu izgubio, Srbin je u svom prvom ATP finalu, igranom u nizozemskom Amersfoortu samo tjedan dana prije njihovog međusobnog dvoboja u Umagu, došao do titule.

Nažalost, ovaj finalni dvoboj nije kompletiran jer je Novak predao meč u tiebreaku prvog seta što je tada bio treći meč kojeg srpski tenisač nije dovršio. Novak je tog dana imao velikih problema s disanjem te je kod zaostatka od 3:1 u odlučujućoj igri samo legao na zemlju nakon čega je njegov otac Srđan uz liječnika sišao na teren provjeriti mu puls. Kasnije su mu pomogli da dođe do stolice kako bi na kraju predao susret.

Wawrinkin gotovo jedinstven stil i pohodi na Grand Slamove

Svatko tko je barem jednom pogledao meč Stanislasa Wawrinke mogao je primijetiti kako se ovaj teniski majstor po nečemu ipak razlikuje od drugih. Istina, od samih početaka je posjedovao onu sirovu snagu i talent te su njegovi udarci generirali ozbiljne brzine, ali njegov zaštitni znak je bio i ostat će – jednoručni backhand. Apsolutna ljepotica od udarca koja, ne samo da estetski lijepo izgleda, već je razarajuća. To su istinski teniski šamari.

Wawrinka je, za ovaj sport, poprilično kasno doživio svoj vrhunac. Naime, tek je 2013., s punih 28 godina, po prvi put izborio ulazak među 10 najboljih tenisača svijeta. Upravo je između 2013. i 2017. godine igrao svoj najbolji tenis te je tijekom tog razdoblja osvojio sva tri svoja Grand Slama, izgubio jedno finale Grand Slama, dok je još igrao i pet polufinala te četiri četvrtfinala. Dakle, od 19 Grand Slamova koliko ih je odigrao u tom periodu, 13 puta je bio među osam najboljih.

Wawrinka je svoj prvi Grand Slam naslov osvojio na Australian Openu 2014. godine te je tada skočio na treću poziciju ATP ljestvice što će se pokazati i njegovim najboljim plasmanom u karijeri. Nakon što je u osmini finala pobijedio Tommyja Robreda, Wawrinka je imao već spomenuti četvrtfinalni okršaj protiv tada drugog tenisača svijeta i trostrukog branitelja naslova Novaka Đokovića.

Bio je to jedan od najboljih mečeva na turniru, a Wawrinka je bio taj koji je iz meča izašao kao pobjednik, dobivši tijesni peti set s 9-7. Nakon pobjede u tako velikom meču koji je trajao pet setova, normalno je da igrači idući meč ne budu na istoj razini, ali Wawrinka to nije dopustio. Odradio je posao protiv sedmog nositelja Tomasa Berdycha u četiri seta te je stigao do svog prvog Grand Slam finala u karijeri. U finalu se suočio s najboljim tenisačem svijeta, Rafaelom Nadalom, kojeg u prethodnih 12 mečeva nijednom nije uspio svladati, ali to se promijenilo sa završetkom tog okršaja kojeg je Wawrinka dobio s 3-1 u setovima za svoj najveći uspjeh karijere.

Wawrinka je Roland Garros 2016. godine započeo dominantno izgubivši samo jedan set u prva četiri kola, porazivši Dušana Lajovića, Stevea Johnsona i Gillesa Simona na putu do četvrtfinala. Kao i u Australiji, put do Stanislasove titule je bio popločen mečevima protiv dvojice od tri najveća tenisača svih vremena.

U četvrtfinalu je preko puta mreže bio drugi nositelj i njegov sunarodnjak s kojim je 2008. godine osvojio zlato u konkurenciji parova na Olimpijskim igrama u Pekingu, Roger Federer. Švicarski derbi i dvoboj tenisača s ponajboljim jednoručnim backhandima svih vremena je pripao Wawrinki i to na dominantan način tako što je ”Stan the Man” slavio s 3-0 u setovima.

Wawrinka je u polufinalu porazio domaćeg tenisača Jo-Wilfrieda Tsongu čime je zakazao novi okršaj protiv Novaka Đokovića koji je ovog puta bio u ulozi prvog nositelja te je bio izvjesni favorit u meču koji bi mu donio prvi Roland Garros u karijeri čime bi kompletirao karijerni Grand Slam. Wawrinkin zadatak je izgledao nemoguće pogotovo ako znamo da je Đoković u četvrtfinalu bio bolji od Rafaela Nadala, ali Švicarac je učinio nezamislivo i svladao Đokovića i to preokretom nakon što je izgubio prvi set.

Tako je Wawrinka postao prvi tenisač s osvojenim juniorskim i seniorskim Roland Garrosom nakon Ivana Lendla koji je 1978. godine osvojio juniorski, dok je seniorski osvajao u tri navrata – 1984., 1986. i 1987.

Na US Openu 2016. godine, Wawrinka je u trećem kolu protiv Dana Evansa bio na rubu ispadanja. Gubio je s 2-1 u setovima te se igrao tiebreak u četvrtom. Prethodnih godina bi Stan možda taj meč i izgubio, al ovaj Stan – ne. Tiebreak je dobio s 10-8 prije nego ga je pomeo u petom sa 6:2.

U četvrtfinalu se potukao s Del Potrom koji je na turnir došao s pozivnicom organizatora i poslije srebra s Olimpijskih igara na kojima je pobijedio Đokovića i Nadala prije nego što ga je Andy Murray svladao u finalu. Stan je u konačnici slavio s 3-1 u setovima osvetivši se tako Divu iz Tandila za poraz na Wimbledonu te godine.

Nakon toga je pobijedio Keija Nishikorija u polufinalu čime je izborio novo, treće Grand Slam finale karijere. Preko puta ga je još jednom čekao Novak Đoković koji je ovom zgodom na putu do finala odigrao tek 13 setova. Srpskom tenisaču je meč bez borbe predao Jiri Vesely, dok su mu Mihail Južnji i Jo-Wilfried Tsonga također predali susret, ali nakon pojavljivanja na terenu.

Još jednom, po rekordni treći put, Wawrinka je protiv Đokovića nadoknadio zaostatak od 1-0 u setovima te je slavio s 3-1 za svoju treću Grand Slam titulu u isto toliko finalnih nastupa. Do današnjeg dana su samo Wawrinka i Nadal u barem tri navrata svladali Đokovića nakon što bi Novak poveo s 1-0 u setovima. Davydenko, Bautista Agut, Thiem i Alcaraz su to učinili dva puta.

Only 4 players defeated Novak Djokovic in Grand Slams after Nole won the first set (W/L: 297-6).

1x 🇦🇹 Melzer (2010 RG QF)
1x 🇪🇸 Nadal (2014 RG F) *
3x 🇨🇭 Wawrinka (2014 AO QF, 2015 RG F, 2016 USO F) *
1x 🇪🇸 ALCARAZ (2023 #Wimbledon F) *

Rafa, Stan & Carlos all won those Slams. pic.twitter.com/tJ7SE9Fvdl

— Relevant Tennis (@RelevantTennis) July 16, 2023

Wawrinka je imao Novakov “broj” na bitnim mečevima

Umaško finale će ostati upisano kao njihov prvi međusobni meč na ATP razini jer kvalifikacije, egzibicije te Challenger mečevi ne ulaze u taj zbroj. Tako dolazimo do toga da su Novak i Stanislas dosad odigrali čak 27 mečeva na ATP razini, a srpski tenisač ima mnogo bolji međusobni omjer kojeg je na proteklom Wimbledonu poboljšao na 21-6. Iako to zaista izgleda poprilično ružno za Švicarca, treba istaknuti da su njegove pobjede dolazile gotovo isključivo u bitnim mečevima.

Naime, tri od šest pobjeda je ostvario u finalima. Uz pobjedu u Umagu, Wawrinka je Đokovića svladao u finalu Roland Garrosa 2015. godine i to u trenutku kada Novak još uvijek nije imao niti jednu titulu u Parizu te na US Openu godinu dana kasnije kada je srpski tenisač u SAD došao sa željom za iskupljenje zbog ispadanje u prvom kolu olimpijskog turnira od Juana Martina del Potra kada je u suzama napustio Rio de Janeiro.

Wawrinka je 2014. godine Đokovića svladao u četvrtfinalu Australian Opena s 9:7 u petom setu prekinuvši tako brutalni Novakov niz od 25 uzastopnih pobjeda u Melbourneu te niz od 14 uzastopnih plasmana u polufinale Grand Slama. Također, Švicarac je bolji bio i na spomenutom US Openu 2019. godine kada je najuspješniji tenisač u povijesti Grand Slamova predao meč kod zaostatka od 2-0 u setovima. U konačnici je jedina ”nebitna” pobjeda bila ona u drugom kolu turnira u Beču 2006. godine kada je Švicarca kasnije zaustavio naš Ivan Ljubičić koji je taj turnir i osvojio. Đoković se Wawrinki za taj poraz osvetio već sljedeće godine kada ga je na tom turniru u austrijskoj prijestolnici svladao u finalu.

Novak je u svojoj karijeri protiv 16 tenisača odigrao minimalno pet mečeva na Grand Slamovima, a samo protiv Rafaela Nadala (7-11) ima postotno lošiji omjer od onog protiv Stanislasa Wawrinke (5-4). Nastavno na to, Wawrinka je jedini tenisač protiv kojeg je Đoković igrao u više od dva finala, a da ima negativan omjer (2-3). Protiv svojih najvećih rivala, Nadala (15-13) i Federera (13-6), imao je više uspjeha.

Despite Djokovic’s 21–6 overall record against Wawrinka, Wawrinka leads Djokovic 2–0 in Grand Slam finals and 3–2 in all ATP finals. Their overall head-to-head in Grand Slam matches is in Djokovic’s favor, with him leading 5–4.

This is nothing to sneeze at

— Double-O Marko (@MarkCauley) July 16, 2023

S druge strane, od Švicarca ne postoji nijedna veća Đokovićeva mušterija na Mastersima jer ga je trenutno drugi tenisač s ATP ljestvice pobjeđivao u svih 11 mečeva na toj razini, ali nema sumnje da bi par tih pobjeda mijenjao za pobjede u finalima Grand Slamova.

Wawrinkino finale iz 2023. i današnje stanje

Švicarac se prošle godine vratio u Umag te je ostao na korak od prve ATP titule poslije šest godina “suše”. Do finala je stigao bez izgubljenog seta, a nakon što je i u njemu poveo s 1-0, Australac Alexei Popyrin je preokrenuo meč i došao do svog drugog naslova u karijeri.

Wawrinka je u ovom trenutku 95. tenisač svijeta, a u 2024. godini ima svega pet pobjeda i 11 poraza. Švicarac ove sezone nije pružio ni sebi ni svojim fanovima razloga za veselje, međutim umaški turnir iz njega izvlači najbolje stoga ponovno možemo očekivati velike stvari u ovoj super jakoj konkurenciji.

U eri u kojoj je ”Velika trojka” zgrabila gotovo sve moguće Grand Slam turnire, Wawrinka je pronašao način da dođe do čak tri vlastita i to u trenutku kada su sva trojica bila gladna i na vrhuncu karijera. Nijedan od tih naslova nije bio plod laganog ždrijeba ili odustajanja najvećih. Dapače, na putu do trijumfa je upisao pet pobjeda protiv najvećih – tri protiv Đokovića te po jednu protiv Federera i Nadala. Svaku titulu je trebalo zaslužiti i iščupati iz njihovih ruku, a Stanimal je upravo to i učinio. A sve je počelo titulom u Umagu.