West Ham je pobjedom protiv Freiburga postao engleski tim s najduljim nizom neporaženosti u europskim natjecanjima. Za to je najzaslužniji čovjek koji kroz cijeli svoj mandat na klupi West Hama prolazi medijsku torturu, David Moyes.
Još od dana kada je bio na klupi Manchester Uniteda, Moyes nema dobru sliku u javnosti. Došao je kao zamjenik Sir Alex Fergusona te je dočekan na nož. Moyes nije dobio vrijeme i razumijevanje da napravi tranziciju kluba. Nešto čega su neki njegovi nasljednici dobili i previše.
Svoju trenersku reputaciju na Otoku, Škot je primarno izgradio kroz Everton u kojemu je proveo čak 11 godina. Prije toga je četiri godine bio u Prestonu, no uspjesi s Evertonom su ono što ga je i dovelo na klupu Manchester Uniteda.
Kada je došao u Everton u ožujku 2002., klub je bio u slobodnom padu. Ostanak je bio pod znakom pitanja nakon što je upisana samo jedna pobjeda u 13 utakmica. Moyes je došao kao spasitelj na kraju sezone, a ostao je kao jedan od najuspješnijih trenera u povijesti kluba.
Strpljivo je transformirao Everton iz kluba koji se bori za ostanak u klub koji redovno završava u gornjoj polovici. Uz to, uspio je u sezoni 2004./2005. završiti četvrti i vratiti Everton u Ligu prvaka. Točnije, u zadnjem kolu kvalifikacija ih je s ukupnih 4:2 izbacio Villareal, što ne umanjuje veliki uspjeh.
Čak četiri puta je uveo Everton u grupne faze europskih natjecanja, do tri polufinala kupova i do jednog finala FA kupa 2009. Tamo je njegova ekipa golom Louisa Sahe povela protiv Chelseaja koji je ipak bio puno jači te su golovima Didiera Drogbe i Franka Lamparda okrenuli susret i uzeli trofej.
Unatoč izostanku trofeja, Moyes je u Evertonu izgradio reputaciju kao jedan od najboljih britanskih trenera. Sve to je propalo u devet mjeseci na Old Traffordu. Znalo se da će nasljedniku Sir Alexa biti strašno teško pa tako Moyes nije dobio ni jednu cijelu sezonu da proba napraviti tranziciju kluba. U tih devet mjeseci, Moyes je od cijenjenog stručnjaka postao predmet poruge javnosti.
Nakon toga trenirao je Real Sociedad, s kojim je u debiju svladao Barcelonu i na kraju završio sedmi. Idući angažman bio mu je u Sunderlandu koji se nakon godina spašavanja te godine nije uspio spasiti. To nas dovodi do prvog angažmana u West Hamu u studenom 2017.
Moyes je tada na klupi naslijedio Slavena Bilića u teškoj situaciji za klub. Odnos s vlasnicima bio je nikad gori te se stvorila turobna atmosfera u klubu. Ipak, Moyes je u takvoj situaciji uspio klubu osigurati miran ostanak u ligi i na kraju je završio na 13. mjestu. Nakon korektno odrađenog posla, na klupi ga je zamijenio Manuel Pellegrini.
Ništa bolja situacija nije dočekala Moyesa kada je preuzeo klupu West Hama u prosincu 2019. Situacija je tada izgledala jednako loše i većina navijača se već pomirila s ispadanjem. Uspio je spasiti klub od ispadanja i na kraju završiti na 16. mjestu.
Ovoga puta mu je uprava nakon izborenog ostanka, na razočarenje navijača, odlučila dati povjerenje. Moyes je to povjerenje opravdao, dokazao svima suprotno i West Ham transformirao iz kluba kojem je primaran cilj ostanak, u klub koji se bori za Europu, dolazi u završnice europskih natjecanja i na koncu, osvaja europski trofej.
Presudna je bila sezona 2020./2021. i gostujuća utakmica protic Tottenhama Joséa Mourinha. West Ham je u tu sezonu ušao domaćim porazom od Newcastlea i činilo se kako slijedi nova mukotrpna borba za ostanak. Kada je Tottenham u 16. minuti poveo 3:0 situacija je izgledala još gore.
No, West Ham se nije predavao te je s golovima u 82. i 85. minuti došao na gol zaostatka. Onda je u četvrtoj minuti sudačke nadoknade Manuel Lanzini zabio ONAJ gol za 3:3 i označio početak nekog drugog West Hama.
West Ham se te sezone zajedno s Liverpoolom, Leicesterom i Chelseajem borio za Ligu prvaka, da bi se na kraju ipak morali zadovoljiti Europskom ligom. Posebno se istaknuo Jesse Lingard koji je došao na posudbu u drugom dijelu sezone i koji je nosio momčad na leđima nakon ozljede Declana Ricea.
Unatoč povijesnoj sezoni, Moyes se i dalje suočavao s morem kritika. Zamjerao mu se ”zastarjeli” stil igre i manjak korištenja određenih igrača. Tako se i u iduću sezonu ušlo s mišljenjem da je nakon prve lošije serije rezultata bivši.
No, Moyes je još jednom rezultatima ušutkao kritičare. Dogurao je do polufinala Europske lige, pritom izbacivši Sevillu i Lyon. Nakon toga se nesretno, ali u potpunosti zasluženo, ispalo od kasnijeg osvajača Eintracht Frankfurta.
Uz sve to, Moyes je još jednom dogurao do sedmog mjesta čime je osigurao West Hamu još jednu europsku turneju. Nešto što klub prije njega nije doživio 40 godina.
Kao i dosada, Moyes je i dalje bio u nemilosti. Umjesto toga da nakon dvije najuspješnije sezone u modernoj povijesti bude obožavan, stvorio se dojam kako je Moyes omraženiji nego li je bio po dolasku.
Sredinom prošle sezone, omraženost je dosegnula vrhunac. Moyes se prema kraju u potpunosti okrenuo Konferencijskoj ligi, zbog čega su patili rezultati u prvenstvu. Odnos s navijačima je bio loš i činilo se kako je otkaz pitanje vremena.
Ipak, Moyes je uspio sve to prebroditi i osvojiti svoj prvi pravi trenerski trofej u karijeri. Do tada je osvajao samo Community Shield s Manchester Unitedom i Championship s Prestonom.
Kada je Jarrod Bowen u 89. minuti pobjegao obrani Fiorentine i zabio pogodak za 2:1, nitko nije osjetio veće olakšanje od Moyesa. Nakon svega što je proživio u prethodnih deset godina, donio je radost jednoj od najvećih engleskih navijačkih baza. I sebi kupio mir.
Ovosezonski prijelazni rok odrađen je sjajno i West Ham djeluje bolje nego ikad. Odlazak Declana Ricea nadomjestio se dovođenjem Jamesa Ward-Prowsea, Edsona Álvareza i Mohammeda Kudusa.
West Ham ponovno sjajno balansira europski nogomet s ligom te se čini da bi opet mogli dobro kotirati u oba natjecanja. Nešto što se jako potcjenjuje i nije nimalo lako. Uostalom, to vidimo i na ovosezonskom primjeru Brightona i Aston Ville koji se više od očekivanog muče u europskim natjecanjima.
David Moyes je kroz posljednjih deset godina razapet od strane javnosti. Zbog toga što propagira stil koji se ne uklapa u ”moderni nogomet”, Moyes se naziva dinosaurom i svi njegovi uspjesi se obezvrijeđuju.
U vremenu kada su se svi klubovi prepustili “modernom stilu”, Moyes pokazuje kako i ”stari, engleski nogomet koji nije ugodan za gledanje“ može imati i više nego dobre rezultate. I dok će mu javnost i dalje iste stvari nabijati na nos, navijači West Hama će ponosno pjevati: We’ve got super David Moyes.
