Smrt bilo koga ili bilo čega je tragedija. To je priznao i Josef Staljin, jedan od najvećih ubojica u povijesti modernog svijeta, mada je on dodao i da je smrt više miljuna ljudi samo – statistika. U Bosni i Hercegovini, moru tragedija, žitelji ove zemlje moraju ubaciti još jednu kap u ovaj ocean – nogomet.
Sada, neki će reći da je ta kap više puta ulazila i izlazila iz tog oceana – to je točno. Međutim, ovo što se sada radi je nešto što će se teško oživiti. Nogomet u Bosni i Hercegovini nije bio nešto pretjerano živ. Ako ćemo koristiti analogiju čovjeka, bio je boležljivo i anksiozno dijete koje je imalo nekih perioda sreće, ali je većinom bilo zatvoreno u svojoj sobi, ili u bolnici, nakljukano tabletama i s nadom da neće ugledati famozno bijelo svjetlo.
Da budemo iskreni, bio je i klinički mrtav, jedno vrijeme, dok nije došao doktor Ivica Osim i spasio ga suspenzije FIFA-e i UEFA-e, koja je trajala od 1. travnja do 30. svibnja 2011. godine. I taj dolazak Osima je nametnula upravo FIFA.
O reprezentativnom nogometu danas ne treba duljiti. Njegova smrt je već nekoliko godina u pripremi, a čini se da je Portugal, pobjedom od čak 5:0 usred Zenice, zabio te posljednje čavle u lijes. Sada samo čekamo posljednji ispraćaj.
Ne, ovaj tekst nije o reprezentaciji – već o ligi Bosne i Hercegovine. Nastala je 2000. godine spajanjem Prve lige Bosne i Hercegovine i Prve lige Herceg-Bosne, ali prva prava sezona, s klubovima iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, stigla je 2002. godine. U prethodnih 21 godinu, koliko navijači bosanskohercegovačkih klubova moraju gledati ovaj putujući cirkus, ništa se nije promijenilo – štoviše, mnogi bi sada potpisali vraćanje u tu 2002. godinu – barem bi svi bili malo mlađi i energičniji.
Ono što posebno ljuti mnoge u BiH događa se u prethodne dvije sezone. Točnije, događa se od kada je na mjesto predsjednika Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine došao Vico Zeljković, popularno (i apsolutno točno) nazvan “grobarom bh. fudbala“. Od kada je Zeljković (inače bratić predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika) na čelu saveza, svi su primjetili jednu stvar – suđenje u korist ekipe FK Borac iz Banja Luke.
Ovdje vrijedi napraviti jednu distinkciju. Suci iz BiH nisu baš fantastični, a da je korupcije u ligaškom nogometu u BiH bilo i prije Zeljkovića, bilo je. Javna je tajna da se rezultati znaju prije utakmica, da se radi usluga za uslugu i da se “štimaju” prijelazi kako bi ljudi s internim znanjem o tome što će se dogoditi mogli zaraditi dodatni novac na sportskim kladionicama. To nije sporno – to jest, to je sporno, ali ne za ovu temu. Za neku drugu, možda knjigu u više izdanja.
Međutim, ono što se ove sezone radi u korist Borca prelazi čak i granice strpljenja kojeg imaju ljudi koji dolaze iz BiH. Google pretraživanjem u dvije riječi: “Borac lakrdija” dobit ćete uvid u mnoge video evidencije. Recimo, utakmica protiv FK Sarajevo kada pomoćni sudac nije vidio tri čovjeka u nedozvoljenoj poziciji.
FK Borac equalise against FK Sarajevo in the 95th minute. THREE (!!) players are two metres offside.
Apart from that, referees awarded 12 fouls to Borac and 33 to FK Sarajevo.
One can only laugh at what NFSBIH does with the domestic league. pic.twitter.com/xTjF1nxM2O
— BiHFootball (@BiHFootball) October 18, 2023
Poznat je i slučaj utakmice protiv Posušja u 10. mjesecu prethodne godine, kada su gosti iz Hercegovine pogriješili samo u tome što su mislili da mogu postići pogodak za pobjedu protiv Borca u 90. minuti. Sudac Miloš Gigović je rekao ne, pa onda lijepo priznao pogodak postignut iz zaleđa i poklonio jedanesterac za domaće. Tako im i treba, kad misle pobijediti Borac u gostima.
U travnju ove godine, momčad FK Igman je također grdno pogriješila što je mislila da zaslužuje jedan bod u gostima protiv Borca. Zato su kažnjeni, u najmanju ruku upitnim (čitaj: izmišljenim), kaznenim udarcem za Banjalučane.
Ovih primjera ima i više nego što ima prostora u jednom tekstu, a to su samo neregularni pogotci. Iznenadit će vas, a možda i neće, činjenica da je Borac iz Banja Luke klub koji ima najmanje faulova u prosjeku u aktualnoj sezoni Premijer lige Bosne i Hercegovine. Slučajnost, zar ne?
Postoji još jedna važna činjenica koja se mora napomenuti. Na čelu Borca nalazi se Milan Tegeltija, jedna bizarna pojava u društveno-političkom životu Bosne i Hercegovine koja je uklonjena s važnog mjesta u pravosuđu BiH zbog ozbiljne afere, ali je dom našla pod skutama Milorada Dodika. Znate, onoga čiji bratić vodi Savez?
Prije nego što krenemo dalje, važno je još jednom napomenuti – svaki klub u BiH je djelomično kriv. Narodski rečeno, ‘štimalo’ se i za Zrinjski, za Široki Brijeg, za Sarajevo, za Željezničar i za druge koji su osvajali titule u BiH. Na kraju krajeva, dosta odluka i u korist Zrinjskog je bilo upitno, u najmanju ruku, ali je jako teško kritizirati ekipu koja sedam, osam, pa čak i deset kola prije kraja prvenstva ima osiguranu titulu. To nije plod sudačkih odluka, nego čiste kvalitete, strpljenja i fantastičnog menadžmenta. Bez obzira na sve, ovom klubu se mora skinuti kapa kada se priča o nogometu u Bosni i Hercegovini. Ipak, samo je riječ o anomaliji.
Cijela ova priča ustvari najbolje oslikava bh. nogomet i vraća nas na ono pitanje s početka: Zbog čega se igra ova predivna igra u Bosni i Hercegovini? Ako se igra zbog Vice Zeljkovića, Milana Tegeltije, Milorada Dodika, Borca iz Banja Luke, onda je bolje da se ne igra. Da me slučajno nitko ne shvati pogrešno – ne treba se igrati ni za Sarajevo, ni za Željezničar, ni za Zrinjski, ni za Široki Brijeg, ni za Hrvate, ni za Srbe, ni za Bošnjake.
Nogomet treba biti za sve. Nažalost, nogomet u BiH nije za one koji se ne zovu pravim imenom, ne dolaze iz pravog grada i nisu pravog etniciteta. To je krivica Vice Zeljkovića, korektno nazvanog grobarom bh. fudbala.
P.S. Na dokumentu o strategiji za bh. nogomet od 2022. do 2026. godine, kojeg je objavio Nogometni savez BiH, objavljen je i historijat nogometa u Bosni i Hercegovini. Navedeni su samo ključni događaji, njih ukupno 16 od 1903. do 2022. godine. Jedan od tih 16 došao je 2021. godine, imenovanjem Vice Zeljkovića za predsjednika. You cannot make this shit up.
Za Ofenzivu piše: Nihad Žunić
