Prošle je sezone Prva nogometna liga, odnosno drugi rang hrvatskog nogometa, bila nikad praćenija. Zrinski Osječko 1664 i Šibenik su nizali pobjede te su svi čekali njihov međusobni sraz u posljednjem kolu za ulazak u SuperSport HNL.
Praćenosti je pomogao i kontroverzni vlasnik Zrinskog, Ivan Komak koji je poslije gotovo svake utakmice naslovnice punio svojim osebujnim izjavama. Njegova momčad je nizala pobjede i činilo se da će izboriti povijesni ulazak među elitu.
Tjedan dana nakon posljednjeg kola HNL-a, oči nogometne javnosti su bile usmjerene na Gradski vrt. Svi su htjeli vidjeti tko će zamijeniti Rudeš i postati novi ili stari prvoligaš. Tamo je Šibenik u utakmici koje su obilježile sudačke odluke Frana Jovića stigao do pobjede 2:0 i povratka u najviši rang hrvatskog nogometa.
Još nekoliko dana nakon se pričalo o utakmici, malo dulje o suđenju i Prva NL se vratila u zaborav. Tu i tamo joj netko pokloni članak, ali to je najčešće nakon što se netko od trenera požali na suđenje.
Treba biti pošten i reći da u posljednjih nekoliko sezona imamo puno više prijenosa iz tog ranga nogometa pa samim time i možemo svjedočiti sjajnim potezima poput pogotka Ivora Weitzera s centra igrališta.
No, kada se zanemari malobrojne fanatike, lokalpatriote i ostatak karavane koja prati ovu ligu, ona nam nudi puno više pitanja nego odgovora. Za 90 % lige je jedina ambicija ostati u njoj te kako se sezona odmiče sve više utakmica nema nikakav rezultatski značaj. Za što se onda igra drugi rang hrvatskog nogometa?
Manjak ambicije
Prvoligašku karavanu uvjerljivo predvodi Vukovar, koji (barem za sada) nema ambicije, ni uvjete za ući u SuperSport HNL. Pobjedom protiv Rudeša pobjegli su ekipi sa zapada Zagreba na deset bodova prednosti te izgledaju kao daleko najbolja ekipa druge lige. Nakon sedam kola imaju šest pobjeda i još uvijek su bez poraza.
Drugo i treće mjesto drže Opatija i Sesvete, koji također ne gaje takve ambicije, a vrlo vjerojatno niti nemaju uvjete za to. Da bismo pronašli prvog kandidata za ulazak u SuperSport HNL moramo se spustiti do četvrtog mjesta gdje je trenutno Cibalia, koja zaostaje čak osam bodova za Vukovarcima. Jarun i Dubrava ne žele i ne mogu igrati rang više, isto vrijedi i za Orijent, Croatiju iz Zmijavaca te BSK.
Jedina dva preostala kluba koja bi eventualno mogla igrati viši rang su Rudeš (deset bodova iza Vukovara) i Zrinski Osječko (16 bodova iza Vukovara). Zrinski je grozno ušao u sezonu te izgledaju kao da će se boriti za ostanak, dok je Rudeš trenutno u samoj sredini tablice.
Dakle, u idealnom slučaju ćemo za viši rang gledati borbu između Cibalije i Rudeša, dok je puno izglednije da će Rudeš, čak i da ne osvoji ligu ponovno ući u SuperSport HNL. Svi smo vidjeli kako je to izgledalo prošle sezone, a za sada nema pokazatelja da bi išta drugačije moglo biti u budućnosti.
Neovisno o tome tko će točno izboriti promociju u viši rang, izvjesno je da će se ekspresno vratiti nazad u drugu ligu, a onaj tko ispadne će gotovo sigurno odmah ući među elitu.
Svrha druge lige bi trebala biti borba za promociju, a ne preživljavanje u ligi. Sve to rezultiralo je time da je SuperSport HNL kada igra ovih deset klubova minimalno 20-30 % jači, nego kada u njega uđe “kakav” Rudeš ili Hrvatski Dragovoljac.
Reforma za sada nije u potpunosti urodila plodom
Kada je HNS predstavio jedinstvenu treću ligu, odnosno Drugu NL, cilj je bio “filtrirati kvalitetu” i tako prije svega ojačati drugi rang. Time se željelo izbjeći da klubovi koji uđu u SuperSport HNL tamo budu samo prolaznici.
Reforma je za sada ispunila samo jedan dio onoga što je obećano. Drugi rang se u posljednjih nekoliko godina dosta poboljšao te je razina nogometa puno bolja. Tome svjedoči i sve veći broj igrača koji direktno iz Prve NL odlazi u klubove iz prvog ranga te one koji igraju europska natjecanja.
Vjerojatno najbolji primjer toga je onaj Petera Agbe i Raula Florucza u ljubljanskoj Olimpiji. Jedan je došao iz Dubrave, a drugi iz Jaruna te su obojica bili važan kotačić u momčadi koja je izborila Konferencijsku ligu i pri tome napunila mrežu Rijeke.
No, reforma nižih liga nam je obećala i da će stvoriti drugoligaše, koji su spremni bez poteškoća ostvariti skok u najviši rang. U tome je zakazala te ne izgleda kao da će biti puno bolje u narednim sezonama.
Koje je rješenje?
Treba biti pošten i priznati da Savez nije jedini krivac za ovakvo stanje. Dobar dio klubova je kroz godine na račun dobio jako dobar iznos od raznih transfera, ali i od Saveza pa nije napravio ništa da si stvori uvjete za igrati najviši rang. Umjesto toga, biraju životarenje po sredini tablice drugog ranga.
Savez je uz sve svoje mane, koje ne treba još jednom nabrajati, omogućio niželigašima bolji ugovor od TV prava. Unatoč tome, većina njih i dalje ima jako loš travnjak te ne rade nikakve pomake. Nitko klubove ne može natjerati da žele igrati SuperSport HNL, već oni to moraju odlučiti sami. Dok se to ne dogodi izgleda da će prva i druga liga do daljnjega biti u dvogodišnjem ciklusu.
Jedne će se sezone HNL igrati s trenutnih deset kluba što je uvjerljivo najjače izdanje. Kada netko od njih ispadne u ligu će ući Rudeš, Cibalija, Hrvatski Dragovoljac ili netko treći tko će tamo samo biti prolaznik i gledati kako da ne obori sve negativne rekorde.
To nije dobro niti za ostatak HNL karavane koja tih sezona, svjesna da neće ispasti iz lige, puno manje gleda kako unaprijediti svoju momčad. Najviši rang tako, osim što dobije puno lošiju momčad u ligi, dobije i osjetno slabiji ostatak donjeg dijela tablice.
Što se druge lige tiče, ona tako svake druge sezone dobije nekog tko će kao Šibenik ili Varaždin dominirati ligom. To je prekinuto jedino prošle sezone kada je Zrinski imao nestvarno dobru sezonu (što sada pokazuju), ali je unatoč tome Šibenik s gotovo 2,5 boda po utakmici došao do titule.
Koliko takvo nešto ima smisla procijenite sami. Dugoročno rješenje se ne nazire, a do tada će se šačica fanatika poput mene, koji svakog vikenda prate događanja u nižim ligama pitati: “Za što se točno igra drugi rang hrvatskog nogometa?”
