Uoči svakog velikog natjecanja mnogi bivši nogometaši, treneri, punditi i novinari rade predviđanja o tome tko će biti prvak te koji igrači će briljirati. Ista situacija je bila uoči i ovog Europskog prvenstva gdje je velika većina najpopularnijih ljudi u sportskom medijskom prostoru predviđalo da će Jude Bellingham biti najbolji mladi igrač turnira, a možda i generalno najbolji igrač turnira u Njemačkoj.
S obzirom na to kakvu sezonu ima iza sebe, nije čudno da su mnogi očekivali puno od mladog Engleza. Prošlo ljeto je potpisao za Real Madrid gdje je osvojio La Ligu i Ligu prvaka. Osim ekipnih uspjeha, individualno je imao odličnu sezonu. U Realu je počeo igrati hibrid “lažne devetke” i “desetke” što je ofenzivnija pozicija nego je igrao za Borussiju Dortmund gdje je bio u sredini terena. Unatoč promjeni pozicije, Bellingham se odlično prilagodio te je u ligi postigao 19 pogodaka uz šest asistencija.
Kada se dublje pogledaju brojke, Bellinghamova sezona u Realu tada postaje još impresivnija. Prema podacima FB refa spada među deset posto najboljih ofenzivnih veznih i krila po očekivanim golovima (xG), broju dodavanja, točnosti dodavanja, presječenim i blokiranim loptama.
Iza nas je grupna faza Europskog prvenstva gdje je Engleska neuvjerljivo zauzela prvo mjesto skupine C, a Bellingham je daleko od toga da je bio najbolji igrač grupne faze Eura. Postigao je pogodak protiv Srbije te se ne može reći da je u prve tri utakmice prvenstva bio katastrofalan, ali to je daleko od standarda koji se očekuje od igrača koji je bio najbolji igrač Real Madrida ove sezone.
Kada se pogledaju njegove brojke na Europskom prvenstvu, dodatno se potvrđuje dojam da Bellingham nije na razini koju je pokazivao u klupskom nogometu. Kada se usporedi samo osnovnih 19 statističkih kategorija koje prikazuje FB ref, percentilni graf Bellinghama na Europskom prvenstvu (gdje je uspoređen s ofenzivnim veznjacima i krilima koji igraju Euro op.a.) je osjetno lošiji nego onaj iz klupskog nogometa. U samo jednoj od 19 statističkih kategorija je Bellingham bolji na Europskom prvenstvu nego što je bio u klupskoj sezoni, a kolika je disperzija u brojkama najbolje prikazuje priložena grafika:
Zašto Bellingham lošije igra za Englesku na prvenstvu?
Za razliku od Carla Ancelottija u Real Madridu, Gareth Southgate u obliku Harryja Kanea ima centralnog napadača svjetske klase. Stoga mu Bellingham na poziciji “lažne devetke” nije toliko potreban kao i talijanskom strategu, ali ipak ga je odlučio postaviti na poziciju “desetke” što je u ovakvoj postavci Engleske na papiru najsličnija pozicija onoj koju Bellingham ima u klubu. Međutim, problem je što sastav na papiru i realna situacija nisu ni približno isti. U Real Madridu Bellingham igra zajedno s Rodrygom i Viníciusom Júniorom koji su klasična krila te ne okupiraju prostore kroz sredinu terena. Stoga Bellingham ima slobodu kretanja kroz sredinu problema i može se izvlačiti i u lijevi međuprostor kada je to potrebno.
U reprezentaciji ima slične navike, ali problem je što na lijevom krilu nema klasično krilo. U Engleskoj na ovom prvenstvu tamo igra Phil Foden koji je imao sjajnu sezonu u Manchester Cityju te je bio najbolji igrač Premier lige. Osim što nije lijevo krilo, problem su Fodenove navike u igri; ima tendenciju s lijeve strane ulaziti u sredinu terena zbog čega zauzima iste zone kao i Bellingham. Zbog toga Southgate ne može dobiti maksimum od oba igrača, a ovaj problem je bio najočitiji protiv Slovenije kada se Bellingham dodatno izvlačio lijevo te se u prvom poluvremenu njegova i Fodenova prosječna pozicija doslovno preklapa što je fenomen koji se rijetko viđa kod momčadi koje su favoriti za trofeje.
Osim što se konstantno „sudara“ s Fodenom, u ovakvoj postavci do izražaja ne mogu doći Bellinghamove najveće kvalitete te se mora oslanjati na dribling koji mu nije grozan, ali je osjetno najslabiji dio njegovog napadačkog arsenala. Protiv Slovenije je morao uz aut-liniju prolaziti svoje protivnike što mu nije toliko jednostavno ostvariti s obzirom na to da nema brzinu kao elitna krila. Stoga je protiv Slovenije imao samo 1/6 uspješnih driblinga.
Kada se to usporedi s brojkama koje je imao u La Ligi, na Europskom prvenstvu Bellinghamov broj pokušanih driblinga po utakmici je skočio za čak 93,44%. Međutim, postotak uspjelih driblinga je na prvenstvu osjetno manji: dok je u LaLigi uspio 59% pokušanih driblinga, na Europskom postotku ima tek je na mizernih 39%.
Kako riješiti ovaj problem?
Ovaj problem se može riješiti na dva načina, a oba uključuju Anthonyja Gordona. Igrač Newcastlea je jedino istinsko lijevo krilo u rosteru Engleske te je iza njega sjajna sezona u kojoj je pokazao da je igrač na kojeg se može ozbiljno računati. Kada bi Gordon igrao umjesto Fodena na krilu, Engleska bi napokon imala igrača na toj strani koji bi joj davao širinu te bi Bellingham imao puno više prostora za sebe kojeg bi mogao iskoristiti. Problem kod ovog rješenja je što onda iz prve momčadi ispada sjajni Foden.
Ako se pak želi zadržati Foden u prvom sastavu, potrebno je promijeniti poziciju Bellinghamu što bi možda bilo od veće koristi za momčad. Postavljanjem Gordona na krilo bi Foden mogao biti “desetka” gdje se najbolje snalazi, a onda bi Bellingham bio prebačen u sredinu terena gdje bi bio partner Declanu Riceu. U takvoj postavi momčad bi dobila osjetno manji napadački output od Bellinghama, ali takav sastav bi strukturno imao dosta smisla te bi riješio određene probleme u igri Engleske.
Southgate je htio udovoljiti svima i tako si napravio “medvjeđu uslugu”
Bellingham bi sigurno bolje izgledao kada bi Southgate postavio svoju momčad da igra hrabrije i više napada. S obzirom na kvalitetu momčadi, Engleska kreira malen broj napada te bi sigurno svim zvijezdama u gornjem dijelu terena više odgovaralo da većinu vremena umjesto obrane igraju napad. Southgate ovakav stil igre gaji već nekoliko godina pa više nije ni iznenađenje da Engleska na velikim natjecanjima ne dominira. Međutim, Southgate do sada ne bi radio kompromise za velike zvijezde kada bi slagao prvu momčad. Dok mnogi ne vole njegeove principe u igri, engleski strateg je do sada uvijek slagao prvu momčad da bude smislena zbog čega bi se često odrekao boljih igrača ako se oni ne bi uklapali u sistem. Stoga prije Trent Alexander-Arnold uopće ne bi bio u reprezentaciji, a Harry Maguire i Jordan Henderson su imali puno povjerenje izbornika dok su mediji smatrali da oni nisu igrači za prvi sastav.
Međutim, Southgate je na ovom Europskom prvenstvu od svojih načela odustao te je pokušao „utrpati“ što više zvijezda u prvi sastav. Tako su u prvoj momčadi Trent, Bellingham, Foden, Bukayo Saka i Kane, ali ostaje dojam da ni od koga od njih nije dobio maksimum u ovoj postavci. Najbliži svojim idealnim uvjetima je Saka, ali kod njega je upitno koliko je spreman s obzirom na to da je klupsku sezonu završio ozlijeđen.
Engleska i njene zvijezde ne pokazuju svoje najbolje partije, a za to je najviše zaslužan stil igre. Southgate je do sada imao solidne rezultate te sada ima relativno lagan put do finala gdje ima priliku ispisati povijest. Ako se na putu ova momčad spotakne i napusti Njemačku prije finala, za neuspjeh će prvi krivac biti izbornik koji nije izvukao maksimum iz ove momčadi koju je trebao sjajnim partijama predvoditi najbolji igrač Real Madrida.
