Nakon 33 odigrana kola, 198 utakmica te 7.945 minuta košarkaške igre, subotnjim ogledom Dubrovnika i Šibenke završen je ligaški dio natjecanja sezone 2023./2024. FAVBET Premijer Lige, u kojoj je 12 hrvatskih košarkaških klubova, ne nužno i najjačih, pružalo najbolje od sebe pred malobrojnim gledateljstvom diljem dvorana Lijepe naše.
Bilo je ovo 33. izdanje najjače hrvatske košarkaške lige, u kojem će osam prvoplasiranih momčadi kroz daljnje doigravanje pokušati izboriti naslov prvaka, a najveći favoriti su Zadar i Split. Iz lige je ispao Bosco, dok Škrljevo čeka poraženog iz dvoboja za prvaka Prve Lige, s kojim će onda u međusobnom dvoboju pokušati izboriti ostanak u najjačem rangu hrvatske košarke.
Zadar je s dominantnih 31-2 i koš razlikom +576 prohujao ligom, pritom koristivši svega 13 igrača, što je posljedično imalo utjecaj i na nešto lošiju zadarsku završnicu sezone u regionalnoj ABA Ligi. Zadrani su vodeći u prvenstvu i po broju ubačenih poena, postotku šuta za tricu, uhvaćenim obrambenim skokovima te podijeljenim asistencijama. Unatoč tome, imaju treći najsporiji tempo lige, sa svega 73,7 posjeda po utakmici, ali i najveći napadački rejting, te je vodeći u svim naprednim šuterskim statističkim kategorijama. I uz ovako dominantnu sezonu, tek je jedan košarkaš Zadra koji nije senior dobio priliku igrati ove sezone, a riječ je o Vici Grbiću koji je skupio nešto više od 150 minuta na parketu.
Stotinjak kilometara južnije, u Splitu, bivši trostruki prvak Europe imao je rezultatski relativno mirnu sezonu, iako im sigurno ostaje žal da se nisu aktivnije uključili u napad na prvo mjesto. S omjerom 28-5 Žuti su zauzeli drugo mjesto, a pritom su tek Davidu Pavinu iz svog juniorskog pogona dali priliku da okusi premijerligaške minute, i to njih tek 25. Zato minuta nije nedostajalo Amerikancu Shannonu Shorteru, koji je imao najbolju sezonu od svih košarkaša Splita. On je u prosjeku bilježio 14,3 poena po susretu, uz sjajan šut od čak 47% za tri poena, čime je bio i četvrti najbolji šuter lige.
Priča o kojoj bi mogli razglabati nadugo i naširoko svakako je Cibona. Zbog blokade HKS-a prema klubu, Cibosi su u domaćem prvenstvu kroz sezonu koristili tek šestoricu seniora, koji su potom manje participirali u ABA Ligi, a od mladih igrača najbolje je svoje minute iskoristio veliki talent hrvatske košarke Borna Katanović, još uvijek kadet. Vukovi s Tuškanca sezonu su završili s omjerom 22-11 na trećem mjestu, a s obzirom na stanje momčadi u posljednjih nekoliko susreta vjerojatno bi pali i ispod trećeg mjesta da se imalo odigrati još nekoliko kola.
A tamo bi ih vjerojatno skinula momčad Cedevite Junior, koja je s omjerom 21-12 završila upravo gdje ih je većina i svrstavala pred početak sezone – iza tri ABA ligaša. Vitamini su ligi dali najboljeg tricaša u liku Kevaughna Allena, koji je šutirao s 51% preciznosti na 4,1 pokušaja po susretu. Izrazito napadački orijentirani, košarkaši zagrebačkog kluba drugi su u ligi u gotovo svim šuterskim statističkim kategorijama, dok su u obrambenom segmentu u zlatnoj sredini te primaju 80,6 poena po susretu na 65,3 pokušaja iz igre protivnika.
Najstarija momčad lige, zagrebački Dinamo smjestio se na peto mjesto ljestvice s omjerom 20-13 i koš razlikom od +230 – trećoj najvećoj u ligi. Da starost nužno ne znači i sporost dokazuje to da Dinamo igra dosta brzu košarku, sa 76,2 posjeda po susretu, uz treći najbolji obrambeni rejting te najveći omjer slobodnih bacanja i šuteva iz igre – 0,223. Najbolji pojedinac kroz sezonu bio je Ivan Vučić, koji je ubacivao 14,6 poena po susretu, a sa 6,8 skokova u prosjeku dijelio je treće mjesto najboljih skakača lige.
A dijelio ga je s Dinom Cincem, sjajnim 35-godišnjim motorom zamašnjakom Zaboka, koji je sa 17,0 poena u prosjeku bio i najbolji strijelac natjecanja. Zabočani su odigrali jako dobru sezonu, dva puta pobijedivši Cibonu te jednom Split i Cedevitu Junior, za omjer 17-16 i šesto mjesto. U sezonu su krenuli s pet vezanih poraza, a stvari kreću nabolje angažiranjem Nicklasa Neala, iskusnog Cinčevog vršnjaka te sezonu završavaju s četiri pobjede u posljednjih pet susreta.
Dubrovnik su kroz sezonu nosili Gospari. Povratnik u najjači rang hrvatske košarke nakon dugih deset godina sezonu je završio na sjajnom sedmom mjestu te omjerom 15-18, a najzaslužniji za taj rezultat, osim naravno trenera Ivana Perinčića, su domaći momci koji su postigli 63,35% svih dubrovačkih poena kroz sezonu, uhvatili 59,61% skokova te podijelili 56,07% svih asistencija. Najistaknutiji od njih bili su svakako Filip Vujičić i Petar Dubelj, prve violine kluba iz Gospinog polja. Igrače Dubrovnika krasi igra u obrani, gdje primaju 76,7 poena po susretu, čime su četvrta najbolja momčad lige, a na istom mjestu su i po obrambenom rejtingu sa 106,5 primljenih poena na 100 posjeda.
Posljednji sudionik doigravanja je zagrebačka Dubrava, koja je sezonu završila sa sjajnim nizom od osam pobjeda u posljednjih devet susreta. Lavovi su pritom kroz sezonu dali priliku i nekolicini 20-godišnjaka, ali najveći zalog za budućnost im je svakako 2006. godine rođeni centar Ivan Jurić. Sa 16,5 poena i 7,7 skokova po susretu prvo ime čitave momčadi bio je peti strijelac i prvi skakač lige Toni Ročak, švicarski reprezentativac podrijetlom iz malog sela Debeljak pokraj Zadra, koji je već zapeo za oko jačim klubovima, kako kod nas, tako i u inozemstvu.
Šibenka iza sebe ima veoma turbulentnu sezonu, u kojoj su ih vodila čak tri trenera, a kroz svlačionicu je prodefiliralo šest stranih igrača. Brojne ozlijede tijekom sezone možda su utjecale na bolji rezultat Narančastih, a ulazak u doigravanje izmakao im je u posljednjih 13 susreta u kojima su upisali svega tri pobjede te sa komotnog šestog, pali na deveto mjesto. Od igrača svakako valja izdvojiti 21-godišnjeg Luku Skorića, koji je s gotovo 48% preciznosti bio treći najbolji ligaški šuter za tricu ove sezone.
Košarkaši Alkara sezonu su završili u veoma negativnom nizu od pet uzastopnih poraza, a ukupno tek devet uhvaćenih pobjeda sigurno ne donosi osmjeh na lica njihovih vjernih Maligana. I Sinjane su kroz sezonu vodila trojica trenera, a ni petorica stranaca nisu pridonijela boljem rezultatu te je pred Upravom zadatak da za sljedeću sezonu klubu omogući malo bolji rezultatski iskorak.
Nakon što je klupu Škrljeva u prosincu napustio do tada najdugovječniji trener u jednom klubu Premijer Lige Damir Rajković, novi strateg Edi Dželalija uspio je barem malo prodrmati momčad, upisati pet pobjeda, ali s konačnim omjerom 7-26 Zeleni nisu mogli bolje od pretposljednjeg mjesta na ljestvici. Svijetla točka Škrljeva svakako je mladi Vigo Bart, bek šuter rođen 2005. godine koji je kroz sezonu bilježio 10,3 poena po susretu.
A što napisati o Boscu, momčadi koja je iznenadila s jednom pobjedom u prvenstvu, onom nad Alkarom u Sinju, koja je sezonu završila s koš-razlikom od -894 te u domaćem porazu od Šibenke ubacila svega 43 poena, daleko najmanje od svih momčadi ove sezone. Njihov dres kroz sezonu je nosilo čak 26 igrača, ali velika većina njih bili su juniori i kadeti, a osim Katanovića koji je tu proveo prvi dio sezone prije povratka u Cibonu, svakako valja istaknuti doprinose mladih Mateja Akrapa, Marata Kosa te Tina Tikveša, za kojeg je sezona zbog povrede prednjih križnih ligamenata koljena na žalost završena već u prosincu.
Sve u svemu, ligaški dio sezone protekao je manje-više prema očekivanjima. Svakako valja pohvaliti iskakanje nekoliko mladih igrača, koji su zalog da će se u Hrvatskoj i u budućnosti igrati solidna košarka, ali prekaljeni veterani su ipak i dalje oni koji svojom kvalitetom predvode ligu. Razlozi nestanka kvalitetnih igrača u najboljim igračkim godinama su za puno dublju analizu, ali je veoma zabrinjavajuće da se velik broj tih igrača radije odlučuje ići igrati u Austriju, Češku, Slovačku, Island, pa i niže lige Italije, Francuske, Njemačke ili Španjolske, a to je zapravo najbolji pokazatelj u kakvom nam je stanju trenutno košarka.
