Dallas Mavericksi su bili najugodnije iznenađenje ovosezonskog doigravanja. Mavsi su bili autsajderi u sve tri serije Zapada, no brzo su preuzeli kontrolu protiv Los Angeles Clippersa, zatim je prvoplasirana Oklahomu City Thunder bila spuštena na zemlju, dok su tadašnje miljenike publike i izbacivače prošlosezonskih prvaka Minnesota Timberwolvese srušili u svega pet utakmica. Bio je ovo pravi primjer cinderella runa teksaške momčadi koja se u finalu suočila s daleko superiornijim timom Boston Celticsa.
Ovogodišnje NBA finale je jednom rječju najlakše opisati kao jednosmjerno. Celticsi su obranili prednost domaćinstva u prva dva susreta te su ih opravdano već tada mnogi vidjeli kao prvake. Mavsi, koji su na koncu izgubili omjerom 4-1, su u potpunosti bili nadigrani u svim aspektima igre. Kao što javnost u uspjesima pridaje najveću pažnju najboljim igračima i vođama unutar momčadi, isto tako u onim negativnim trenutcima ti pojedinci prvi snose odgovornost za neuspjeh.
Neprikosnoveni lider Mavericksa je peterostruki član All-NBA tima Luka Dončić. O uzletu slovenskog košarkaša ne treba trošiti previše riječi – on je s 25 godina jedan od najboljih europskih košarkaša u povijesti te je njegov trenutni rezime dovoljan da već sad uđe u košarkaški Hall of Fame. Dončić je odigrao nevjerojatnu regularnu sezonu u kojoj je u prosjeku bilježio 33,9 poena, 9,2 skokova i 9,8 asistencija. On je bio vodeći strijelac lige, prvi je igrač u povijesti s 34/9/10 prosjekom, a sama kruna njegove sezone je bila 26. siječnja kad je Luka postigao ludih 73 poena. Tako je naš susjed postao osoba koja se najviše približila 81 poenu legendarnog Kobeja Bryanta koji je ostvario najbolji scorerski učinak u ”modernoj” eri.
Luka je nakon impresivne sezone ušao u doigravanje s ozljedom desnog koljena, a onda ga je u konferencijskom finalu zadesila bol u lijevom gležnju. Za sami kraj, u finalu je primio nezgodan udarac u prsa od Jaylena Browna zbog kojeg je morao primati protuupalne injekcije prije svake finalne utakmice. Kad analiziramo Dončićevu igru u ovom playoffu trebamo uzeti u obzir njegove ozljede, ali one ne mogu biti izlike za neuspjeh njega i njegove momčadi. I sam Dončić je komentirao svoje zdravlje nakon gubitka finalne serije:
Nije bitno jesam li i koliko sam bio ozlijeđen. Bio sam na terenu i igrao, no nisam učinio dovoljno.
Luka Dončić
Iako se diljem NBA mainstream medija stvara narativ kako Dončić nije dobio dovoljnu pomoć suigrača, to je daleko od istine. Slovenac je ove godine u playoffu pobjeđivao šutirajući 7/25 uz pet turnovera u drugoj utakmici protiv Clippersa, dok su Mavsi u šestoj utakmici ”preživjeli” Lukinih 9/26 iz igre (1/10 za tricu, pet izgubljenih lopti). Serija s Thunderom je za Dončića bila potpuni rolerkoster – u dva poraza slovenski košarkaš je bilježio 18,5 poena na 19,5 ispucanih šuteva, dok je u petoj i šestoj utakmici napokon imao ”vruću” ruku s distance (ukupnih 9/17 za tri) što je više nego pomoglo Mavsima da prođu polufinale Zapada.
Dončić, čije razigravačke sposobnosti ne dolaze u pitanje, protiv Oklahome je dobio 17,7 poena od P.J.-a Washingtona (47 posto za tri), 12,8 poena od Derricka Jonesa Jr.-a, dok je Kyrie Irving bilježio 15,7 poena (42 posto za tri) na ispodprosječan volumen ispucanih šuteva. Nakon što su ga suigrači uzdigli u pojedinim utakmicama, Luka je ponovno dokazao svoju fenomenalnost u finalu Zapada gdje je bio daleko najbolji igrač u seriji – zabijao je 32,4 poena na koje je dodao 9,6 skokova i 8,2 asistencija.
Dončić je također jedan od igrača koji ima najveći broj dodira s loptom u ligi te se apsolutno cijela taktička konstelacija Mavericksa podređuje njegovoj genijalnosti. Jedan od najpriznatijih naprednih statističkih parametara za mjerenje navedene iskorištenosti igrača je usage rate u kojem slovenski košarkaš uvjerljivo predvodi NBA ove sezone. Kad usporedimo playoff napredne brojke Luke i ostalih najboljih ”heliocentričnih” igrača sličnog usage ratea u doigravanju poput Jokića 2023. i LeBrona Jamesa 2018. koji su ”Dončićevskim” pristupom došli do finala dolazimo do zanimljivih saznanja:
Napredne metrike ne maze Dončića kad ga se usporedi s najelitnijim društvom – BPM (box plus-minus) se bavi najbazičnijom statistikom, a on pokazuje kako je Slovenac za razliku od Jokića i Jamesa imao četiri suigrača koja su imala BPM +2,4 što opovrgava nedostatak kvalitete njegovog supporting casta, dok je napadačka efikasnost samog Luke stagnirala te se ne može ni usporediti s ostalom dvojicom. Također, VORP (value over replacement) mjeri koliko negativno na tim utječe odlazak igrača na klupu te LeBron i Jokić ponovno predvode ovaj parametar.
Uz slab šut za tri poena, drugi Dončićev problem u doigravanju je bila njegova neprihvatljiva obrambena discipliniranost. Najveća defenzivna zamjerka ne ide njegovoj nemogućnosti zatvaranja skok šuteva ili sposobnosti ostajanja u switchu na postu jer su to elementi u kojima se Slovenac trudio koliko je mogao, već su najveći problem bile njegove ”drvene” noge zbog kojih je izgledao poput čunja kojeg su protivnici pretrčavali svaki put kad su poželjeli. Njegovi nedostatci na toj strani terena su se ponajviše počeli viđati u posljednjoj seriji s Celticsima koji su često imali svih pet igrača na terenu koji su sposobni eksploatirati Luku:
Još jedna bizarna informacija koju prenosi američki Second Spectrum govori o Dončićevoj povijesno lošoj obrani. Slovenac je igrač pored kojeg protivnici kad se odluče probijati najuspješnije prolaze (eng. blow-by) u playoff seriji u posljednjih deset godina. Naime, Luka je svoj rekord oborio tri puta u ovosezonskom doigravanju.
Unatoč činjenici da je Dončićeva igra u playoffu bila puna uspona i padova, ima pregršt razloga zbog kojih trebamo biti optimistični da će Dončić jednog dana doći do NBA titule. 22-godišnji James se također mučio u svom prvom finalu, Michael Jordan je izgubio tri puta zaredom u prvoj rundi doigravanja, dok je Hakeem Olajuwon izgubio finalnu seriju u svojoj drugoj sezoni u ligi, a Jayson Tatum i Jaylen Brown su do ove godine primili bezbroj neugodnih udaraca u playoffu.
Svi ovi spomenuti igrači imaju jednu karakteristiku – brojni porazi su ih natjerali da isprave svoje nedostatke i ozbiljnije shvate važnost svakog napada u utakmici. Sad je red na Luki da sazre kao osoba te poradi na svojem psihofizičkom stanju koje ga trenutno dovodi do nemogućnosti igranja obrane na visokom nivou i sklonosti eksplodiranju prema sudcima.
