“Svi za jednog, jedan za svi”, citat je to koji nije tipfeler te kojeg je Svetislav Pešić napisao na ploču pred izlazak njegovih reprezentativaca na parket u četvrtfinalnom ogledu Svjetskog prvenstva protiv Litve. U najbitnijoj utakmici turnira dosad, Srbija je odigrala uvjerljivo najbolju utakmicu u oba smjera i pobjedom od 87-68 izborila novo polufinale.
Obitelj, zajedništvo, skupljanje glava i ostavljanje srca na terenu redom su to riječi od kojih se mnogim sportskim analitičarima današnjice diže kosa na glavi, no prečesto se one spominju, naročito u reprezentativnom sportu, da nebi imale težinu i svrsishodnost.
Samo jedan dan prije četvrtfinalnog ogleda, srpskom košarkašu Boriši Simaniću je odstranjen bubreg nakon što je zadobio ozljedu u jednom duelu ispod koša protiv Južnog Sudana. Nakon što se izvukao iz kritične situacije, Boriša je ujutro na dan utakmice poslao poruku svojim suigračima kazavši da je on dobro te im je poželio sreću da ostvare pobjedu. Kapetan reprezentacije Bogdan Bogdanović je u intervjuu za srpske medije kao i u onom za strane medije istaknuo koliko im je ta poruka značila i koliko im je donijela na energetskom nivou za ovoliko važan susret.
Srpska košarkaška reprezentacija je znala imati i snažnije timove od ovog koji će se na Filipinima ponovno boriti za medalju. Pa kvragu, na prošlogodišnjem EuroBasketu su na parketu imali i MVP-a NBA lige u liku i djelu Nikole Jokića i MVP-a Eurolige u Vasiliju Miciću, no to nije bilo dovoljno ni za kakav iskorak već su zapeli u osmini finala od Italije, njihove crne mačke na posljednjih par turnira. Dapače, Srbija se proteklih godina naosvajala medalja, no od 2002. godine i Svjetskog prvenstva u Indianapolisu kada im je izbornik također bio Svetislav Pešić, ne znaju za zlato.
Ovog puta na turniru nema nijednog od navedene dvojice, ali roster je osnažen za spomenutog Bogdana Bogdanovića, dušu i srce ove reprezentacije. U ovom trenutku je najbolji strijelac tima s 18.8 poena u prosjeku, najbolji kradljivac lopti s 2.2 po utakmici, drugi najbolji asistent s 4.8 asistencija po susretu i drugi košarkaš po prosječnom indeksu efikasnosti od 20.5. Ispred njega je u posljednje spomenutom parametru samo Nikola Milutinov (21.3) koji je napokon dobio nešto bitniju rolu te ga vidimo kao drugu violinu momčadi, a oko njih dvojice postoji čitav niz igrača uloga koji su, posebno na ovom četvrtfinalnom susretu, odrađivali svoj posao na fantastičnom nivou.
Poraz od njihove “crne mačke” ih nije omeo
Košarkaši Srbije su u turnir ušli s tri lagane pobjede protiv reprezentacija nešto nižeg ranga. Kina, Portoriko i Južni Sudan su pali s ukupno 91 poen razlike, a onda je uslijedio susret protiv Italije. Susret okarakteriziran onim za prvo mjesto skupine i za izbjegavanje SAD-a u četvrtfinalu i susret u kojem je reprezentacija naših susjeda tražila “osvetu” za poraz na prošlogodišnjem EuroBasketu kao i na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre godinu dana ranije.
Nakon tijesnog prvog dijela kojeg je na mlin Srbije odnio Bogdan Bogdanović tricom u posljednjoj sekundi za 42-40, Srbija je odigrala sjajnih šest minuta u trećoj četvrtini i povela s čak 16 poena razlike (60-44). Sve je mirisalo na jednu uvjerljivu pobjedu, no na krilima Simonea Fontecchija (sedam poena) i uskrsnulog kapetana Luigija Datomea (osam poena) koji se nakon ovog turnira umirovljava, Italija je već do kraja dionice spustila zaostatak na samo -3.
U četvrtoj četvrtini je Bogdanović nastavio ispaljivati trice iz svih mogućih pozicija, no one, izuzev one spomenute za kraj poluvremena – nisu ulazile. Bek Atlanta Hawksa je utakmicu završio sa šutem iz igre od 1/13 te čak nije bio na parketu za vrijeme posljednjeg napada. Fontecchio je s 30 poena odveo Italju do pobjede nakon čega je bio okarakteriziran herojem nadigravši Bogdanovića.
Srpski kapetan je odmah nakon utakmice preuzeo odgovornost na sebe kazavši kako je previše forsirao šut iako ga nisu mogli braniti kada bi krenuo prodor te da je izgubio glavu u trećoj četvrtini. I to je cijela istina.
Uslijedio je susret protiv Dominikanske Republike u kojem smo vidjeli pravu rapsodiju. Postigli su 112 poena, imali nevjerojatnih 85% šuta za dva poena (35/41), dok su na 43 pogotka iz igre imali 30 asistencija. Bogdan se za partiju otprije dva dana ranije iskupio ubacivši 20 poena bez promašaja iz igre (4/4 za 2, 3/3 za 3).
Drugim mjestom u skupini se očekivao četvrtfinalni ogled protiv SAD-a, njihov prvi nakon Svjetskog prvenstva 2019. godine i razigravanja od 5. do 8. mjesta u kojem je Srbija slavila s 94-89. Do njega, još uvijek, nije došlo jer su košarkaši Litve u spektaklu za prvo mjesto skupine svladali SAD sa 110-104 za njihovu prvu pobjedu nad Amerikancima nakon Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine kada su ih Jasikevičius, Macijauskas, Štombergas i ekipa u grupnoj fazi svladali s 94-90. Amerikanci su im se ipak osvetili u susretu za broncu svladavši ih sa 104-96.
Pešić je bio suočen s gomilom kritika, ali je protiv Italije imao disertaciju
Srbiju je tako put u četvrtfinalu odveo na Litvu, reprezentaciju protiv koje su također imali nekih nerazriješenih poslova. Njihov posljednji međusobni susret na velikom natjecanju je odigran na EuroBasketu 2015. godine. Tada je u polufinalu, poprilično iznenađujuće, Litva slavila sa 67-64 u dosta ružnoj utakmici za gledanje. Srbija je taj dvoboj okončala sa svega 33% šuta iz igre, a Litva s 45% uz čak 20 izgubljenih lopti. Van tih statističkih parametara, prva asocijacija na završnicu tog susreta je Bogdanović. 12 sekundi prije kraja utakmice, Seibutis je ubacio jedno od dva bacanja za 66-64, a skok u obrani nakon promašaja je uhvatio tada 23-godišnji Bogdanović. Išao je punim sprintom prema obruču, ali pred samim košem gubi korak i pada pa velika prilika za izjednačenje odlazi u propast, a Litva odlazi u finale.
Danas Bogdan ima 31 godinu i u reprezentaciji je broj jedan. Jučer je protiv Litve ponovno igrao sjajno. Diktirao je tempo, nije jurcao i potezao trice, već je iskorištavao ono što je obrana nudila. Svojom kretnjom bez lopte je otvarao prostor i sebi i suigračima što je već u prvoj četvrtini iskorišteno s nekoliko laganih polaganja.
Srbija je iznimno pametno, konkretno i konzistentno napadala Valanciunasov drop u pick and rollu te je kroz igru 2 na 2 između Bogdanovića i Nikole Milutinova stvarala gomilu problema pulenima Kazysa Maksvytisa. Na njegovu žalost, ni Valanciunasova zamjena na poziciji centra, Donatas Motiejunas, stilski također ne odgovara ovom matchupu, pogotovo kada je na parketu bio Filip Petrušev, centar koji širi reket i koji je prijetnja šutom s distance. Petrušev je susret okončao sa 17 poena i 6 skokova te s tri postignute trice iz isto toliko pokušaja.
Milutinova treba apostrofirati i u obrambenoj ulozi. 28-godišnji centar se ne libi ”zaprljati ruke”, a duel protiv Valančiunasa, prekaljenog NBA lisca, je upravo to. Novi član Olympiacosa se izvrsno nosio s litavskom gromadom opravdavši epitet jednog od najboljih obrambenih centara Europe u igri 1 na 1.
Iako su Litavci u utakmicu ušli rafalnom paljbom i sa 4/4 izvan crte od 6,75 metara, Pešić je ovog puta imao plan koji je upalio na sjajan način pa su agresivnošću i pravovremenim rotiranjem sveli Litvu na samo četiri ubačene trice u posljednjih 30 minuta utakmice. Uz spomenutog Bogdanovića i centre, veliki obol dali su i bekovi. Ulaskom Alekse Avramovića u igru s klupe su dobili još jednu dimenziju više u obrani, pogotovo u presingu na protivničkog razigravača prilikom prenošenja lopte. On je susret završio s osam poena i čak četiri ukradene lopte ne dopustivši Litavcima nijednom lagan ulazak u napad na pola terena (halfcourt), a u nekoliko posjeda mu se u udvajanju pridružio i Ognjen Dobrić.
Agresivnost Srbije na obrambenoj strani parketa je rezultirala s osam izgubljenih lopti Litve nakon uvodnih 20 minuta igre, a nakon što se Litva na početku drugog poluvremena približila na samo -5, uslijedila je kanonada Srbije nakon koje su veoma brzo otišli na +18 i u principu zaključili priču oko prvog polufinalista. Prilikom te serije, fantastičan je bio Stefan Jović. 32-godišnji organizator igre je poznat po svom pregledu igre i obrani, ali i po upitnom šutu s distance, no on je jučer s tri trice u rasponu od četiri minute prelomio susret. Jedna od njih je bila vanserijska iz step-backa preko ruke, a tu već nastupa i onaj psihološki trenutak kad vidite kako dvije prethodne prolaze kroz mrežicu, onda se i obruč nekako proširi.
Jović je sve do pred sami polazak u Aziju bio upitan zbog obiteljske situacije zbog koje nije bio siguran može li dati svoj maksimum. U trenutku kada je odlučio da ide, Srbija je dobila svog tihog junaka. Povrede su karijeru košarkaša koji posjeduje rekord po broju asistencija u Euroligi itekako usporile, ali ponovno je na najvećoj sceni pokazao raskoš svog talenta. Um reprezentacije Srbije u ovom trenutku bilježi 6.7 asistencija u prosjeku te se nalazi među 10 najboljih asistenata natjecanja.
U konačnici, Srbija je slavila s 19 poena razlike, s 55% šuta iz igre, 24 asistencije na 33 pogođena šuta iz igre i svega osam izgubljenih lopti na devet ukradenih. Bila je to njihova uvjerljivo najbolja predstava na turniru koja Litvi nije prepustila šansu protiv ovako raspoloženih i nabrijanih košarkaša Srbiji.
Zemlja košarke može i bez MVP-a
Rujan 2023. godine je već sada divan mjesec za srpski sport. Odbojkašice su postale europske doprvakinje nakon tijesnog poraza u finalu protiv Turske od 3-2 u setovima, Đoković je izborio polufinale US Opena i sve su prilike da ćemo ga ponovno, po deseti put gledati u finalu turnira u New Yorku, odbojkaši su izborili osminu finala Europskog prvenstva s druge pozicije, a košarkaši su na pragu još jedne medalje s velikih natjecanja.
Na Svjetskom prvenstvu u košarci su se dijelile vize za Olimpijske igre. Tako znamo da će u Parizu Oceaniju predstavljati Australija, Aziju Japan, Afriku Južni Sudan po prvi put u povijesti, a Ameriku SAD i Kanada. Jedina nepoznanica u ovom trenutku je – koje dvije reprezentacije će s ovog Svjetskog prvenstva na Olimpijske igre otići kao predstavnici Europe. U slučaju da danas Kanada svlada Sloveniju, Srbija bi time izborila plasman na OI u Parizu čime bi se vratila na turnir nakon izbivanja iz Tokija.
Srbija je zemlja mnogobrojnih sportskih uspjeha, no ona je u prvom redu zemlja košarke. Zemlja koja je toj igri s loptom dala i još će podariti sijaset legendi, ponovno je u samom vrhu na svjetskoj smotri. Kada bez jednog od najboljih i najsvestranijih košarkaša današnjice dođete na turnir i svejedno ostanete konkurentni za medalje, a niste SAD, onda svakako vrijedite.
Košarka je timski sport, a nacionalni dres je svetinja. Onome kome taj dres ne vrijedi sve na svijetu, taj ni ne treba biti tu. Nebitno bila to riječ o nogometnoj, košarkaškoj, vaterpolskoj ili bilo kojoj drugoj reprezentaciji bilo koje zemlje na svijetu. Činiti nešto veliko u dresu nekog inozemnog kluba ili u dresu reprezentacije nije isto niti će ikada biti, a za čovjeka čiji je nadimak ”Lider horde” stiglo je vrijeme da još jednom, ovog puta u ulozi kapetana i stvarnog lidera, povede tim na pobjedničko postolje.
Bogdanović je 2017. godine bio u sličnoj ulozi. Tada je Srbija na EuroBasket otišla bez Jokića, Miloša Teodosića, Miroslava Raduljice, Nemanje Bjelice, Nemanje Nedovića, Nikole Kalinića i Marka Simonovića te su već u startu bili otpisani iz borbe za medalje. I tada je Bogdanović bio u ulozi glavnog igrača, a Srbija je turnir okončala sa srebrom oko vrata, dok je on uvršten u najbolju petorku turnira. Imala je Srbija dovoljno prilika za prelomiti taj susret u svoju korist, imali su i vodstvo od dva poena razlike tri i pol minute prije kraja, ali Dragić, Dončić i Prepelič su tog dana bili bolji. A sada je možda došlo vrijeme i za taj revanš.
