Već smo pisali o najvećem grčkom Bogu košarke Nikosu Galisu, ali ni on nije sve to mogao postići sam. Suučesnik u stvaranju grčkog košarkaškog Olimpa bio mu je Panagiotis Giannakis.
Giannakis, poznat i pod nadimkom Zmaj, rođen je 1. siječnja 1959. kao najmlađi od pet sinova i odrastao je u Nikaiji, jugozapadnom dijelu predgrađa Atene. Kao i većina grčke djece u to vrijeme, Giannakis je većinu vremena provodio igrajući nogomet u susjedstvu. Košarka je bila jedan od rijetkih sportova za gledanje u Nikaji. Kako je lokalna momčad Ionikos Nikaias svoje domaće utakmice igrala u dvorani nedaleko od Giannakisovog doma, mladi Panagiotis bio je redoviti gledatelj na njihovim utakmicama. U dobi od 12 godina pozvao ga je njihov trener omladinskih selekcija i tako je započela jedna od najvećih grčkih košarkaških priča.
Samo tri godine kasnije, Giannakis je već igrao za prvu momčad Ionikosa, dovevši ih do osvajanja druge grčke lige. Tog ljeta otišao je igrati za reprezentaciju na U16 Europskom prvenstvu, gdje je bio jedan od igrača koji su vodili momčad do srebrne medalje. Samo godinu dana kasnije, sa 17 godina, debitirao je u grčkoj seniorskoj reprezentaciji u utakmici protiv Čehoslovačke.
Igrajući na poziciji razigravača i šutera veći dio svoje karijere, Giannakis je ostao u Ionikosu do 1984. godine, uz 5. mjesto u grčkoj ligi kao najbolji rezultat i jedno sudjelovanje u europskim natjecanjima, gdje su izgubili u 1. kolu Kupa Radivoja Koraća. U sezoni 1979/80 bio je najbolji strijelac grčke lige, a jedan od najupečatljivijih trenutaka njegovog boravka u Ionikosu bio je 24. siječnja 1981., kada je Ionikos Nikaias igrao protiv Arisa iz Soluna. Aris je slavio sa 113:114, no utakmica je za pamćenje u povijesti grčke košarkaške lige jer je za Ionikos Giannakis ubacio 73 poena, a za Aris 62 Galis. To je i do danas drugi i četvrti najveći broj ubačenih poena nekog igrača na utakmici grčke lige.
Godinu dana kasnije, 1982., Giannakis se prijavio za sudjelovanje na NBA Draftu i poput Galisa, odabrali su ga Boston Celticsi kao ukupno 205. izbor u 9. rundi. Tijekom svog vremena u Ionikosu, Giannakis je sudjelovao na tri Eurobasket turnira s reprezentacijom Grčke, osvojivši dva puta 9. mjesto kao najbolji rezultat. Pobijedio je i na Mediteranskim igrama s Grčkom 1979. u Splitu.
Godine 1984. Giannakis se odlučio pridružiti svom partneru iz reprezentacije Galisu u Arisu iz Soluna. Glasine govore da je Aris platio 42 milijuna grčkih drahmi za naknadu za transfer kako bi otkupio njegov ugovor od Ionikosa Nikaiasa. To se u to vrijeme smatralo ogromnim novcem za otkup transfera, a Giannakis je također osobno dobio automobil BMW, trgovinu sportske opreme i 8 milijuna drahmi od Arisa.
U sljedećih osam godina, pod vodstvom Giannakisa i Galisa, Aris je osvojio sedam uzastopnih naslova grčke lige i šest naslova grčkog kupa. Također su donijeli prvi uspjeh grčkim momčadima u europskim natjecanjima, osvojivši 3. mjesto u Euroligi, tada zvanoj Kup prvaka, davne 1989. godine, s time da su bili 4. godinu prije i kasnije, te stigli do četvrtfinala u sezoni 1990./91. U Kupu Radivoja Koraća stigli su do polufinala u sezoni 1984/85, gdje su izgubili od talijanskog Varesea. Što se tiče individualnih postignuća, Giannakis je bio MVP grčke lige u sezoni 1986/87 i najbolji asistent u sezoni 1988/89.
Ovaj dvojac, uz Theofanisa Christodouloua, Panagiotisa Fassoulasa i druge, podigao je popularnost košarke na nacionalnoj razini osvajanjem Eurobasketa 1987., dok je 1989. stigao do srebrne medalje. Bila je to eksplozija interesa za ovaj sport u Grčkoj, što se vjerojatno odrazilo na to da se većina momaka iz također zlatne generacije s kraja 2000-ih počela baviti košarkom. Imali su manje uspjeha na svjetskoj sceni, osvojivši 10. i 6. mjesto na Svjetskim prvenstvima 1986. i 1990., a Giannakis je bio kapetan momčadi te generacije.
Godine 1992. Galis je napustio Aris i pridružio se drugom grčkom velikanu Panathinaikosu, dok je Giannakis ostao i doveo ih do naslova FIBA Saporta kupa na kraju sezone 1992/93. Bila je to njegova posljednja sezona u Solunu, a sljedeći korak u njegovoj karijeri bio je Panionios, s kojim je ostao samo jednu sezonu, stigavši do polufinala FIBA Saporta kupa, gdje su izgubili od još jedne grčke momčadi PAOK-a.
Nakon sezone u Panioniosu prešao je u Panathinaikos, ali Galisa više nije bilo tamo jer je istog ljeta prestao igrati košarku. U zeleno-bijelom dresu Giannakis je 1995. godine stigao do 3. mjesta u Euroligi, dok je 1996. osvojio tri naslova – Euroligu, grčku ligu i grčki kup, završivši klupsku karijeru na najbolji mogući način kako jedan igrač može zamisliti. Njegova posljednja utakmica bila je na Olimpijskim igrama 1996., 2. kolovoza, kada se Grčka susrela s Brazilom i osvojila 5. mjesto u Atlanti.
Samo godinu dana kasnije, Giannakis je postao izbornikom grčke reprezentacije, gdje je ostao dvije godine, osvojivši 4. mjesto na Eurobasketu 1997. i Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Godine 2001. preuzeo je Panionios, a nakon samo jedne sezone Giannakis je prešao u Maroussi, gdje je bio trener četiri godine. U međuvremenu, 2004. godine ponovno je preuzeo mjesto izbornika grčke reprezentacije, vodeći Grke do zlatne medalje na Eurobasketu 2005. i srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu 2006. godine. U veljači 2008. preuzeo je mjesto glavnog trenera Olympiacosa, a u prosincu iste godine napustio je grčku reprezentaciju. S Olympiacosom je 2010. godine osvojio grčki kup i izgubio u finalu Eurolige, dok je sezonu prije završio na 4. mjestu. Kasnije je trenirao francuski Limoges, kinesku reprezentaciju, a tijekom sezone 2017./18. preuzeo je Aris.
Osvojivši 7 naslova grčke lige i grčkog kupa, naslov Eurolige i Saporta Kup, jednu zlatnu i jednu srebrnu medalju na Eurobasketu s reprezentacijom kao igrač, Giannakis je postao jedan od najboljih igrača koje je grčka košarka ikada imala i bio je jedan od razloga zašto su djeca u Grčkoj počeo igrati košarku, formirajući sjajnu generaciju grčkih igrača rođenih 1980-ih i 1990-ih, a koja traje do danas, dajući grčkim košarkaškim klubovima i reprezentaciji čak i više uspjeha nego što su im Giannaris i Galis dali u svojim danima.
