U svom prvom razgovoru nakon što je završio igračku karijeru Emir Dilaver se za Germanijak osvrnuo se na svoj put, na klubove u kojima je igrao i na najljepše trenutke koje je proveo noseći dres zagrebačkog Dinama.
Uoči mirovine, Dilaver je imao nekoliko ponuda da se nastavi baviti s nogometom. Neke su bile iz Kine, neke iz Saudijske Arabije…
Rekli su mi da sam lud ako to odbijem, ali godinu dana ranije sam odlučio da igram svoju zadnju sezonu. Tako sam planirao i sve sam radio za taj kraj. Nisam to najavljivao da ne ispadnem “indijanac”. Bio sam fokusiran na Rijeku, na klub i mlade igrače. Pokušavao im prenijeti to neko iskustvo koje sam stekao tijekom karijere. I kad su krenule ponude, malo me izbacilo iz tog kolosijeka. Uzeo sam si dan, dva ali nisam osjetio onaj žar koji bi me gurnuo da promijenim odluku. A da idem samo za pare – neću. Jer, ne bih bio svim srcem u toj priči i onda to ne bi bio ja. Isto tako, poželio sam se kuće. Dugo sam bio vani, nešto se i zaradilo za pristojan život. A ta jedna ili dvije godine – pa koliko bi to moralo biti novaca da nadomjesti vrijeme s obitelji?
Emir Dilaver
Dinamo mu je ostao u posebnom sjećanju.
Nekad se uhvatiš za sitnice. Za neke ljude koji naizgled nisu toliko bitni a zapravo su najbitniji za funkcioniranje kluba. E to su bili ljudi u Maksimiru. Dinamo je najveći klub moje karijere. I što se tiče imena s kojima sam igrao, trofeja koje sam osvajao pa do tih ljudi koji su bili tamo. Najljepše trenutke i emociju sam doživio u Dinamu. Imali smo stav i karakter. Prema nogometu i prijateljstvu. Svemir nas je spojio i pisali smo najljepše stranice povijesti kluba. Da ponovno idem u tu priču – ne bih ništa promijenio. Svaki detalj bi bio isti.
Emir Dilaver
Dilaver je do Dinama došao preko Austrije u kojoj je odrastao. Igrao je za Ferencvaros i Lech Poznan iz kojeg je došao u Maksimir. Proveo je sezonu u Turskoj iz koje se vratio u Dinamo da bi sezonu i pol karijere igrao u dresu Rijeke.
U Austriji sam prošao sve kategorije, za Ferencvaros sam upisao najviše utakmica. Bio mi je gušt igrati u Budimpešti iako klub tada još nije dosegao ove razine. Tek se počeo razvijati taj projekt. Sjećam se da smo igrali protiv Chelseaja na otvorenju novog stadiona. Pamtim i podršku koju smo osjetili na svakom koraku u gradu. Lijepe tri godine sam prove u Ferencvarosu.
Emir Dilaver
Potom je otišao u poljski Lech iz kojeg je otišao s ultimatumom…
Ma čudna priča. Klub s velikom tradicijom, sjajni navijači. Čitav grad je uz klub, atmosfera brutalna. Borili smo se za naslov prvaka pod Bjelicom i klub je završio regularni dio na prvom mjestu. I trener je tražio neke igrače za napad na titulu, ali predsjednik je bio škrt i dozvoli mu samo jednog. I onda nam se dogodi peh – petorica se ozlijede i praktički smo utakmice protiv najjačih suparnika igrali s nekom B momčadi. A trebalo je biti lagano…
Emir Dilaver
Nakon te sezone Bjelica je otišao iz Poljske, dok je Dilaver imao ponudu Glasgow Rangersa.
I to je bila jako dobra ponuda. Čujem se s predsjednikom kluba, on je bio oduševljen odštetom i kaže da me čekaju da potpišem. A ja sam se čuo s Bjelicom koji mi je rekao da me želi u Dinamu. I ja dođem do kluba i kažem im: “batali taj Rangers, ako idem negdje – idem samo u Dinamo”. Ovi u klubu se gledaju u čudu, misle da se zaje… a ja niti da trepnem. Rekao sam predsjedniku: “Uzeli ste mi titulu i sada bi da ja vama činim uslugu. Ne ostajem ovdje, ali ne idem niti u Glasgow. Riješite odštetu s Dinamom jer idem isključivo tamo. Bilo je svega, ali na koncu sam sjeo u avion i sletio u Zagreb. I tu je krenulo najljepše doba moje karijere.
Emir Dilaver
Dilaver je nakon Dinama otišao u Tursku. Kaže da je bilo lijepo iskustvo. Da ga je dojmila atmosfera i uvjeti, ali da to nije bilo niti približno kako se osjećao u Maksimiru.
Igrao sam redovito po dolasku, pa sam imao neku ozljedu. Na kraju sam skupio tridesetak nastupa. No, nostalgija je činila svoje i htio sam se vratiti. I vratio sam se…
Emir Dilaver
Znamo i na čiji nagovor. Kao što znamo tko ga je još htio dovesti.
Pa dobro, to nije tajna da me Hajduk želio dovesti. Imao sam otvoreni poziv, lijepo smo popričali i zaista su se ponijeli gospodski. Trebao im je netko tko će malo dovesti u red igrače koji su redovito pucali pod pritiskom rezultata. I zvali su me jer su procijenili da ja to mogu. Ipak, kada su to čuli moji iz Dinama, odmah su zvali.
Emir Dilaver
Tu drugu epizodu obilježio je sukob s Antom Čačićem.
Pa nije to bio klasičan sukob. Imao sam jednu epizodu u kojoj sam stekao dojam da mi Čačić ne vjeruje. Boljela me noga, išao sam redovito na terapije a on me htio staviti na neku utakmicu od početka. I ja dođem do njega i kažem: “Šefe, ne mogu. Stvarno ne mogu”. I ne znam zašto je to bio problem jer svi koji me znaju svjesni su da uvijek idem do kraja za momčad. Nikada nisam birao utakmice, uvijek sam gas do kraja. Sve sam u životu, samo nisam neki indijanac koji će tankirati. No, nije mi vjerovao i maknuo je mene i Gojaka sa strane. Nije nas izbacio iz momčadi, ali trenirali smo odvojeno i osjetili da nas ne gotivi.
Emir Dilaver
Ipak, sila Boga ne moli pa je Čačić u jednom trenutku procijenio da mu je Dilaver potreban. Bilo je to tijekom uzvrata protiv Bodo Glimta kada je Dinamo hvatao zaostatak iz prve utakmice.
Bio sam na klupi, drugi su se zagrijavali. I Perke se ozljedio pa je trebao netko od stopera da uđu u igru. Svi su odbili Čačića jer nisu bili spremni i zagrijani pa me pitao mogu li ja u igru. Samo sam se ustao, onako nezagrijan i rekao mu: ‘Šefe, ja znam da sam najbolji stoper’. Dobili smo 4-1 i otišli dalje. Rekao je pred svima u svlačionici: Da nije bilo Dilavera, ne bi ušli u Ligu prvaka.
Emir Dilaver
