Kao i većina nogometnih navijača, navijači Dinama su željno iščekivali kraj reprezentativne stanke i povratak klupskim uzbuđenjima. No, igrači Dinama su u samo 90 minuta ponovno pokazali sve ono toliko puta viđeno ove sezone zbog čega su Dinamovi navijači poželili još jednu reprezentativnu stanku.
Na gostovanje u Gorici gledalo se kao na sve, samo ne laku utakmicu. Pogotovo nakon što je ista ta Gorica na domaćem terenu svladala Hajduk. Ipak, među Dinamovim pukom je vladala nada kako će se napokon odraditi dobro gostovanje i upisati tri boda. Nada je brzo ugašena.
Trener Dinama Sergej Jakirović se odlučio za čak četiri promjene u odnosu na susret s Istrom. Ivan Nevistić je vraćen na gol, Robert Ljubičić i Stefan Ristovski su bili bekovski par, dok je u vrhu napada umjesto Mahira Emrelija započeo Josip Drmić.
Početkom utakmice Dinamo je djelovao dobro. Napadi su izgledali smisleno i relativno lako se dolazilo pred gol Gorice. Ono što je nedostajalo u nekoliko navrata je zadnje dodavanje koje bi obećavajuću situaciju pretvorilu u veliku priliku za pogodak.
Jedina izgledna prilika u prvom dijelu došla je u osmoj minuti kada su udarce Arijana Ademija i Ljubičića zaustavili igrači Gorice i Ivan Banić. Unatoč manjku velikih prilika, Dinamo je u prvih 45 minuta izgledao puno bolje nego u prvom ovosezonskom srazu protiv Gorice na Maksimiru kada su izgledali u potpunosti bezidejno.
Na poluvremenu Jakirović radi dvije izmjene. Dok se ulazak povratnika Darija Špikića umjesto jučer ponovno nevidljivog Gabrijela Vidovića donekle može razumjeti, druga promjena na predahu bila je uistinu nelogična.
Umjesto Maximea Bernauera koji je odigrao vrlo dobrih 45 minuta u kojima je imao 4/6 točnih dugih lopti ušao je Sadegh Moharrami. Time se Ristovski pomaknuo na poziciju desnog stopera, a Iranac je zauzeo njegovu poziciju.
Iako se mora priznati kako se ubacivanjem Moharramija i Špikića dobila prodornost na desnoj strani, vađenjem Bernauera se previše toga izgubilo u prvoj fazi napada. Ristovski jednostavno nije mogao replicirati lakoću kojom je Francuz u prvom dijelu riješavao pritisak Gorice.
Ipak, Dinamo je i u takvoj postavci u 63. minuti došao do vodstva. Marko Bulat je ponovno odigrao sjajnu utakmicu te je jučer inicirao akciju za pogodak. Sjajno je prošao kroz obranu Gorice i vratio povratnu za Ademija koji je nekako uspio poslati loptu u mrežu.
Nakon vodstva na vidjelo su izašli svi, prije svega mentalni, a onda i igrački problemi ove momčadi. Od prvog kola protiv Hajduka, preko AEK-a i Sparte Prag pa sve do jučerašnje utakmice u Gorici. Toliko preokreta i primljenih golova u završnici mora biti u glavi.
Iz tjedna u tjedan Dinamu se događa pad pred kraj utakmice što protivnici uporno kapitaliziraju. Već nesigurna obrana postane još nesigurnija u trenutcima kada treba biti najstabilnija. Nešto što se Dinamu prethodnih nekoliko sezona nije događalo.
Dok se u isto vrijeme neke igrače u prvih 11 drži kao kap vode na dlanu, neke se nakon dvije slabije predstave šalje u juniore. Prije svega se to odnosi na Dinu Perića koji iz utakmice u utakmicu nesigurnim i nedorečenim reakcijama stvara prilike za protivnike.
Nakon prvih 45 minuta u Gorici, deset od deset ljudi koji su gledali bi reklo kako je Bernauer izgledao puno bolje od Perića. Zašto se onda Francuz vadi na poluvremenu? Joaquín Sosa i Mauro Perković iz kola u kolo s tribina i/ili klupe gledaju kako prvo Perić i Boško Šutalo imaju komične reakcije, a sada i samo Perić.
Kako ovo ne bi bio tekst u kojem se samo pljuje Dinamo, red bi bio i pohvaliti Goricu. Igrači Dinka Jeličića su ponovno odigrali hrabru, zrelu i prije svega strpljivu utakmicu te su u konačnici, kao i protiv Hajduka preokretom stigli do zaslužene pobjede.
Lakoća kojom je Gorica po podu izlazila iz Dinamovog pokušaja pritiska bila je lijepa za vidjeti. Od bekova koji savršeno prepoznavaju trenutak za ulazak u sredinu do odličnog para zadnjih veznih u vidu Filipa Mrzljaka i Jurice Pršira, Gorica ima odlično uigrane mehanizme.
Uz jako dobru pripremu utakmice, Jeličić ima i odličan game managment. Kao i utakmicu s Hajdukom, i jučerašnju utakmicu su za Goricu preokrenuli igrači s klupe predvođeni strijelcima Nikolom Vujnovićem i Ante Matej Jurićem. Gorica je apsolutno zasluženo na mjestu na kojem se nalazi i biti će nezgodan protivnik svakome do kraja sezone. A sada nazad na Dinamo…
Dinamovi problemi nisu započeli jučer i neće se riješiti sutra. Ljetni prijelazni rok je odrađen grozno i to dolazi na vidjelo. Kada se na to nadoveže loš zimski prijelazni rok s Antom Čačićem kao sportskim direktorom dobijemo dva prijelazna roka iz kojih je Dinamo izlazio znatno oslabljen.
Uz sve to, konstantno se traži žrtveno janje, odnosno netko tko će biti predstavljen javnosti kao krivac za rezultatsku krizu iako su razlozi za nju puno dublji. Prvo je to bio Čačić pa Igor Bišćan i Dario Šimić. Sutra će to biti Perić, a u četvrtak netko drugi. U realnosti jedini krivac je uprava koja nikako da sama sebe pogleda u ogledalo i prizna i sebi i navijačima kako su oni jedini odgovorni za ovo stanje.
Jakirović je otkada je došao stvarno imao tešku situaciju i puno otegotnih okolnosti. No, unatoč svim objektivnim razlozima koji mu ne omogućavaju da ostvari ono što on želi od svoje momčadi na terenu, mora se spomenuti kako si u nekim situacijama, kao jučer u Gorici, nimalo ne olakšava posao.
Rijetko koji trener ima momčad koja je apsolutno po njegovom guštu. Jakirović će to, ako preživi dotada, imati tek na zimu. Dotada bi trebao maksimalno optimizirati ono što ima. Nešto što dosada ne radi u potpunosti. Ako se to ne dogodi, onda će do zimske pauze biti još puno Gorica…
