U trećoj četvrtfinalnoj utakmici Hrvatskog nogometnog kupa snage su odmjerili dobri znanci ovog natjecanja – Rudeš i Rijeka. Istovremeno je to susret zadnje i prvoplasirane momčadi SuperSport HNL-a, ali za razliku od ligaških dvoboja ovaj se igra na Rudešovom domaćem stadionu u istoimenom zagrebačkom kvartu. Značilo je to i da smo u ovom dvoboju bili uskraćeni za usluge VAR sustava.
Spomenusmo i da se radi o dobrim znancima u Kupu, jer svoje su prve međusobne oglede uopće odigrali baš u ovom natjecanju. U jesen 2004. godine Rijeka je na istom ovom stadionu slavila 1:4 golovima Siniše Linića, Kristijana Čavala, Darija Kneževića i Tomislava Ercega. Drugi međusobni susret odigran je u isto godišnje doba ali 12 godina kasnije. Tada je u izuzetno zanimljivom susretu Rijeka slavila s 3:5 u produžecima, a zabijali su Mario Gavranović, Matej Mitrović, Franko Andrijašević, Aleksandar Šofranac i Alexander Gorgon. Rijeka je tada vodila 0:3 nakon nešto više od pola sata, a Mateo Topić je hat-trickom susret vratio u egal i neizvjesne vode. Zanimljivo, Rijeka je u obje te sezone na koncu digla Rabuzinovo sunce.
Davor Mladina nije puno mijenjao od najjače postave. Povratnik Fran Karačić opet je zaigrao na lijevom beku, Aleksa Latković vratio se u prvu postavu na desnokrilnu poziciju, dok je u vrhu napada ordinirao Karlo Špeljak. Željko Sopić nešto je više zarotirao, što zbog ozljeda što zbog umora, pa je tako na vrata stao Martin Zlomislić, u srce obrane vratio se Emir Dilaver, lijevo od njega bio je Bruno Goda, a desno Danilo Veiga. Mirko Marić krenuo je u vrhu napada, Franjo Ivanović zaigrao je na lijevom krilu, a Emmanuel Banda zauzeo mjesto u sredini terena.
Premda nismo vidjeli pogotke, nije to bilo nezanimljivo prvo poluvrijeme. Rijeka je očekivano preuzela posjed, no igrači u bijeli dresovima kao da su “u drugoj brzini” odrađivali susret. Rudešovci su pak bili maksimalno angažirani i rastrčani, nešto što od zagrebačke momčadi nismo vidjeli od samog početka sezone. Bio je taj angažman dovoljan da Riječane zadrže relativno daleko od svojih vrata i spriječe neke izglednije opasnosti za Mateja Markovića.
U drugoj je poluvrijeme Rijeka s dvije izmjene u sastavu ušla nešto rastrčanije i ofenzivnije, no razbranio se tada Marković koji je izluđivao riječke napadače izvrsnim obranama. Jako su rijetki bili Rudešovi izleti na riječku polovicu dok je trajala opsada domaćeg gola. Situacija na terenu se ipak promijenila u 79. kada Riječani konačno stižu u vodstvo.
Nije išlo iz igre, pa je Rijeka pokušavala iz prekida. Prvo je Toni Fruk pokušao i zamalo uspio zabiti direktno iz kornera, da bi iz slobodnog udarca Niko Galešić fantastičnim topovskim tanetom pogodio prečku gola od kojeg se lopta odbila u mrežu za 0:1. Opalio je riječki defanzivac s više od 30 metara.
Rijeka je tako teže od očekivanog po četrnaesti put u svojoj povijesti izborila polufinale Hrvatskog nogometnog kupa. Rudeš je propustio kreirati najveći rezultat u svojoj povijesti, no nadamo se kako ćemo isti ovaj angažman vidjeti i u ligi. S istim bi zasigurno imali barem dvostruko više bodova…
