Srazom SAD-a i Kanade završeno je četvrtfinale CONCACAF Gold Cupa, te su u istome prošle i četiri momčadi koje su najviše pokazale u dosadašnjem toku prvenstva. Još preksinoć su svoje utakmice odigrali Panama i Katar te Meksiko i Kostarika; da bi Jamajka sinoć minimalno nadvisila Gvatemalu, dok su nam SAD i Kanada priuštili pravu dramu, koja je razriješena tek u svom trećem činu – raspucavanju s bijele točke!
Najlakši je posao na papiru imala Panama protiv Katara, a pokazao se metaforički papir dobrim pokazateljem stanja na terenu. Jednu od rijetkih prijetnji Katarana vidjeli smo na samom početku utakmice, a i to je opasnost vlastitome vrataru stvorio Andrés Andrade nespretno izbivši jednu loptu, zbog čega je Orlando Mosquera na panamskim vratima morao intervenirati. Igrala se pak 19. minuta kada su Los Canalerosi započeli put do pobjede. Lijepa akcija po lijevoj strani izigrala je katarsku obranu, ubačaj Erica Davisa stiže do Yoela Barcenasa koji je nadvisio svog čuvara i glavom zabio za 1:0. Novi pogodak i nova dobra partija nekadašnjeg igrača RNK Splita! Priliku za izjednačenje imali su Kestenjasti u 37. minuti, kada Bassam Al-Rawi glavom dobro puca nakon kornera, no Mosquera čupa loptu ispod grede i drži svoju mrežu neokaljanom. Do kraja poluvremena nismo vidjeli puno zanimljivosti, da bi u drugom Panamci ubacili u višu brzinu i riješili se potencijalnih nelagodnosti.
Kumovala je tom razbijanju i odluka Katarana da podignu zadnju liniju i fokusiraju se na hvatanje rezultatskog priključka, što je hitronogim Panamcima pustilo prostora za kontranapade. U 56. minuti baš jedna takva situacija, u kojoj Adalberto Carrasquilla sjano proigrava Ismaela Díaza, a ovaj hladnokrvnim finišom u bliži kut udvostručuje vodstvo. Panika je zavladala u redovima Arapa, a prilike pred njihovim vratima su se u narednim minutama samo nizale. Diaz je ubilježio i jedan veliki promašaj, da bi se ubrzo iskupio. Carrasquillin udarac u 63. minuti odbio se do panamske jedanaestke koja posprema loptu u praznu mrežu za 3:0. Nije momku iz Panama Cityja bilo dovoljno, već u 65. minuti nakon lijepe akcije s Joséom Fajardom zabija za 4:0, i kompletira hat-trick u samo 9 (DEVET!) minuta. Odlučili su Panamci kako neće “mlatiti mrtvog magarca” i spustili nogu s gasa, te posljednjih pola sata susreta mirno priveli kraju.
Kako je to već bio slučaj za gotovo sve faze natjecanja, Meksiko i Kostarika snage su odmjerili na istom stadionu kao i Panama i Katar. Premda službene brojke potpisuju brojku od 60.355 ljudi za obje utakmice, jasno je kako se na AT&T Stadiumu u teksaškom Arlingtonu većina skupila podržati Meksikance! Bio je to napet i izjednačen susret u kojem su većinu opasnijih situaciji ipak imali Meksikanci, no ni Ticosi nisu bili bez baruta. Dobrih su intervencija tako kroz prvo poluvrijeme imali i vječni Guillermo Ochoa na meksičkim, odnosno Kevin Chamorro na kostarikansim vratima. Kostarikanci su se organizirano branili, dok su im tek duge i poluduge lopte iza leđa obrane radile probleme. Jasno je iz ovog opisa da se na poluvrijeme otišlo netaknutih mreža, da bi na samom početku drugog dijela utakmice vidjeli prvi pogodak.
Igrala se 50. minuta kada je zaboravljeni Henry Martín primio loptu na ulasku u kazneni prostor. Ipak, izgledalo je kako je Meksikanac otišao previše ukoso da bi iz te situacije direktno zaprijetio kostarikanskim vratima, no nespretno ga ruši Kendall Waston te donosi El Triju kazneni udarac. Orbelín Pineda zaigrao je s Chamorrom igru čekanja – i u istoj pobijedio! Kostarikanska “jedinica” zakoračila je u jednu, a Pineda loptu poslao u drugu stranu za 1:0. Meksiko je tada primirio svoje ofenzivne apetite, dok su oni kostarikanski porasli. Ipak, nedostajao je Ticosima odgovarajući “pribor za jelo”, pa su jedine prijetnje spadale u kategoriju prekida i dalekometnih udaraca, a nijedno nije previše zabrinulo Ochou. Dočekali su zato Meksikanci u 87. minuti jednu kontru u kojoj su ugasili sve nade Kostarikanaca. Roberto Alvarado lijepo je izmakao pažnji protivničke obrane, smireno ušao u kazneni prostor i čekao dolazak pojačanja, te je dočekao pravovremeno natrčavanje Éricka Sáncheza koji iz blizine gađa mrežu za 2:0.
Selimo na TQL Stadium u Cincinnatiju, gdje su snage odmjerili karipskomorski susjedi Gvatemala i Jamajka. Ponovno su Gvatemalci igrali u izrazito domaćinskoj atmosferi, dočekali i prvu opasniju situaciju preko Rubija Rubina, no lopta je završila u rukama Andrea Blakea. Uslijedio je nakon toga period jamajčanskih prijetnji, te je dojam da se obruč oko gvatemalskih vrata sužavao kako je protjecala utakmica.
Ipak, pogodak u prvom poluvremenu nismo vidjeli, no prva smislena akcija u drugom poluvremenu rezultirala je vodstvom Reggae Boyza. Potpuno je zaboravljen u 51. minuti ostao Amari’i Bell, inače lijevi bek, koji se kao rukometno krilo prikrao iza leđa gvatemalske obrane u samo srce kaznenog prostora. Lijepo ga je uočio i proigrao Demarai Gray, a Bellu ostao lakši dio posla – slanje lopte u mrežu iz blizine za 1:0. Započeli su tada Chapinesi s paljbom prema jamajčanskim vratima, no udarci iz dobrih pozicija bili su ili neprecizni, ili su išli točno u ruke Blakea. Otvorilo je to prostora za jamajčanske protuudare, pa smo u 65. minuti vidjeli Leona Baileyja u dobroj situaciji, no obranio je to uz krajnje napore Nicholas Hagen. Najbolju su priliku Gvatemalci imali u 79. minuti, ubačaj slijeva stiže do Alejandra Galinda koji glavom sjajno puca, no ističe se prvom ozbiljnom intervencijom kapetan Blake. Pet minuta kasnije nešto lakša situacija, kada se nakon prekida lopta od jamajčanskog buketa igrača odbija prema golu, no opet je siguran Blake.
Najizjednačeniji par četvrtfinala, onaj između Sjedinjenih Američkih Država i Kanade potvrdio je prognoze i potrajao više od 120 minuta prije nego li smo saznali polufinalistu. Bio je to ujedno i dvoboj dvaju domaćina, premda su Amerikanci u ovoj utakmici imali domaći teren. Prvo poluvrijeme otići će u povijesne anale pod kategoriju “dosadno i nezanimljivo”, gdje izdvojiti možemo tek mlaki udarac Jesúsa Ferreire duboko u sudačkoj nadoknadi. Selimo stoga odmah u drugo poluvrijeme, točnije 68. minutu, kada smo vidjeli prvu zanimljivost. Gianluca Busio dugo je “pimpljao” po lopti na rubu kaznenog prostora, bilo je to opravdano jer si je na koncu uspio otvoriti prostor za dobar niski udarac, no izvrsno je na kanadskim vratima reagirao Dayne St. Clair. Ubrzo je dobru priliku imao i džoker s klupe Brandon Vázquez, koji poluvolej šalje pored gola. Ipak, Vázquez je pred kraj utakmice pokazao kako je ovo ipak njegov domaći teren, jer radi se o igraču Cincinnati FC-a. Fenomenalni ubačaj DeJuana Jonesa slijeva zaobilazi kanadsku obranu i stiže do Vázqueza koji briljantno reagira, te u 88. minuti glavom zabija loptu u mrežu za veliko slavlje domaće publike! Jasan je bio razlog slavlja, jer na semaforu je preostalo za odigrati tek pokoju minutu prije kraja utakmice, da bi tada Yanksi poklonili svojim susjedima priliku za izjednačenje. Miles Robinson nespretno je rukom dotaknuo loptu u svom šesnaestercu nakon jednog ubačaja sa strane, a glavni arbitar nakon VAR pregleda opravdano dosudio jedanaesterac! Stoper Steven Vitória pribrao je živce i zabio u 93. minuti za kasno izjednačenje i produžetke!
Prelio se tada psihološki momentum u kanadske redove, pa smo na samom početku produžetaka vidjeli i njihovu prvu priliku iz igre. Neugodni Jacob Shaffelburg odmah je po ulasku u igru radio probleme Amerikancima, jedan njegov prodor po lijevoj strani u dobru je priliku gurnuo mladog Jacena Russell-Rowea koji iz dobre pozicije puca jako ali neprecizno. Prijete tada opet Amerikanci, Matt Miazga dobro je glavom pucao nakon kornera, no opet se intervencijom istaknuo St. Clair. Kanadski spasitelj Vitória kardinalno je pogriješio u 107. minuti, poklonivši Busiju udarac iz jako dobre pozicije, no mladog veznjaka ove večeri pogodak nije htio, St. Clair mu ponovno brani udarac. Samo dvije minute kasnije gore spomenuti Shaffelburg krenuo je u novi slalom na protivničkoj polovici. Kao da nitko od američke obrane nije ozbiljno shvatio kanadsko krilo, a ovaj se ušetao u kazneni prostor Yanksa, i kroz Miazgine noge pogodio malu mrežicu za vodstvo Kanade i apsolutni šok na stadionu! Rekli smo već kako Busija pogodak nije htio, no većinu zasluga za dramatičnu izjednačenje u 114. minuti ipak si može pripisati. Nisu kanadski defanzivci dobro počistili opasnu situaciju u svom kaznenom prostoru, loptu je dočekao Busio koji iz velike blizine puca, St. Clair mu opet brani, no lopta se odbija od Scotta Kennedyja i ipak završava u mreži za 2:2.
Priuštili su igrači do tog trenutka dovoljno adrenalina svojim navijačima, pa su odlučili pričekati kraj 120. minute i pristupili raspucavanju s kreča. Užasno su ovaj period utakmice otvorili igrači obje momčadi, sudbonosni strijelac Vitória nakon pogotka u 93. minuti, ovaj put nije uspio zabiti jer mu je udarac obranio Matt Turner. Niti Vázquez nije zabio, svoju je loptu poslao preko vrata, da bi u sljedećoj seriji Turner ponovno pokazao svoje kvalitete i skinuo udarac Liamu Fraseru. Namjestili su dotad strijelci svoje nišanske sprave, te pospremali svoje udarce sve do početka pete serije, kada Charles-Andreas Brym gađa prečku te osigurava Amerikancima prolazak u polufinale!
Slijedi nam nova dvodnevna pauza, kada fokus prebacujemo u Las Vegas i San Diego. U srcu Nevade snage će odmjeriti Jamajka i Meksiko koji su ove godine već igrali natjecateljsku utakmicu, a bio je to ogled CONCACAF Lige nacije gdje su odigrali 2:2. Zadnji Gold Cup susret dogodio se 2017. kada su se također sastali u polufinalu, a Kemar Lawrence zabio je tada jedini gol utakmice za veliko iznenađenje i prolazak Jamajke u finale natjecanja gdje su poraženi od SAD-a. Iste godine su se susreli i u grupnoj fazi (0:0), dok je u šest ranijih instanci susreta na kontinentalnom natjecanju uvijek slavio Meksiko. Sve ovo upućuje nas kako je Meksiko ipak blagi favorit u ovom susretu.
Na samoj meksičkoj granici, u San Diegu, će pak igrati SAD i Panama. Domaćini-favoriti vjerojatno očekuju nešto lakši posao negoli je to bio slučaj protiv Kanade, no Panamci su pokazali da su kvalitetna momčad koja svakome može zapapriti. Njihov je zadnji međusobni susret stigao lani, u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022., a Amerikanci su imali lak posao i slavili 5:1. Zadnji Gold Cup dvoboj imali smo prilike vidjeti 2019., kada je Jozy Altidore zabio jedini pogodak za pobjedu u grupnoj fazi. Polufinale su ove dvije momčadi igrale 2011., kada je Clint Dempsey zabio za konačnih 1:0. Ukupno su na kontinentalnom natjecanju odigrali 11 međusobnih susreta, a Panama je dva puta slavila, pri čemu valja istaknuti razigravanje za treće mjesto 2015., kada su bili smireniji pri udarcima s bijele točke i osvojili broncu s 3:2.
