U polufinalnim utakmicama Europa lige i Konferencijske lige gledali smo uzvratne utakmice u kojima nakon prvih utakmica prošlog četvrtka, nismo imali izgledne favorite po pitanju prolaska u finale dvaju preostalih europskih natjecanja. Pregled odigranih utakmica možete pročitati u nastavku:
Sevilla – Juventus 2:1
Šesterostruki osvajači Europa lige mogu žaliti što iz prve utakmice nisu izvukli pobjedu, jer prema viđenom u prvom poluvremenu, Juventus je mogao biti zadovoljan s minimalnih 1:0. Ipak, Juventus je na mišiće i upornost u drugom dijelu preko Gattija stigao do izjednačenja, duboko u sudačkoj nadoknadi. Stoga se na Sanchez Pizjuanu, koji je bio u potpunosti obojan u crveno, bučnoj atmosferi trener Mendilibar nadao ući u još jedno europsko finale i dovršiti posao započet u prvoj utakmici, znajući kako u Europa ligi nisu nikad ispali u nokaut fazi kad su uzvratnu utakmicu igrali kod kuće.
Max Allegri je u odnosu na prvi susret napravio dosta promjena, izvadivši iz igre u potpunosti indisponirane, ili ozlijeđene, Chiellinija, Alex Sandra, Mirettija, Kostića i Vlahovića, umjesto kojih su krenuli Junior, Bremer, Gatti, Fagioli i Kean.
Sevilla je, prema očekivanjima, u susret krenula žestoko, pa je Juventus u prvih 15 minuta loptu imao malo, upisavši tek 19 dodavanja uz 54% točnosti. No, nakon toga su konsolidirali svoje redove i, kao i u prvom susretu, prijetili iz prekida i to opet preko nebeskog skakača Gattija, no siguran je na vratima domaćina bio Bono.
U 24. minuti, najbolja prilika za Sevillu, a opet je sjajno pucao Ocampos čiji je udarac doslovce s gol crte izvadio vratar Szczesny. Niti 2 minute nakon, fenomenalan kontranapad Juventusa i izvrsna dubinska lopta za Angela Di Mariu, no argentinski čarobnjak loše je zahvatio loptu pa je njegov trademark lob udarac završio daleko iznad gola. Otvorila se utakmica, Marcos Acuna je sjajno pucao s 25 metara, a njegov udarac vršcima prstiju ispod prečke vadi Szczesny.
U 33. minuti nova velika prilika za Juventus koji je izrazito opasan u tranziciji. Na desnoj strani si je prostor stvorio Kean i udarcem iskosa, uz minimalan dodir Bonoa, pogodio vratnicu. U 41. minuti ponovno je bio opasan Juventus, a Rabiot postigao i pogodak, koji je poništen zbog nedozvoljene pozicije Locatellija u začetku napada.
U sudačkoj nadoknadi 1. dijela, sporna situacija. Cuadrado je oštro startao na Acunu, a Makkelie nije vidio elemente za kazneni udarac, niti VAR soba nakon provjere, iako je elemenata apsolutno bilo.
U drugom poluvremenu nije bilo većih uzbuđenja sve do 55. minute kad je sjajnu tranziciju Juventusa iz zadnje linije udarcem završio Juventusov MVP drugog dijela sezone Adrien Rabiot, no lopta je prohujala malo pored lijeve vratnice Bonovog gola. U 61. minuti nova opasnost iz prekida, a Rabiotovu loptu Bremer je poslao tik uz vratnicu i ponovno pokazao koliko Juventus problema radi Sevilli u ovakvim situacijama.
Sevilla je, bez obzira na opasnosti koje su joj prijetile iz protunapada, sa sve većim brojem igrača počela dolaziti u završnicu, a i Bade i Gudelj su dolazili visoko u fazi napada, a iskoristio je to Dušan Vlahović u 65. minuti, sjajnim pogotkom nakon samo jedne minute u igri, iz drugog dodira s loptom. Sjajnu loptu glavom odigrao je Rabiot u prostor za Vlahovića koji je dobio duel s reprezentativnim suigračem Nemanjom Gudeljom i loptu potkopao preko Bonoa za 0:1.
Sevilla se nije predavala, ostala u visokom pritisku, a jednu izgubljenu loptu Chiese uzeo je Lamela i proslijedio do Susa, koji bombom lijevom nogom s 20 metara pogađa mrežu iza leđa nemoćnog Szczesnyja.
U 90. minuti, nakon 20 minuta nastavljenog pritiska Seville, fenomenalni udarac glavom En-Nesyrija je ponovno ispod prečke iščupao Szczesny i ostavio Juventusu nade u produžetak.
Produžetak su u konačnici i izborili, a povijest ovdje nije bila na strani Andalužana, jer su od posljednjih 7 produžetaka u europskim natjecanjima, izgubili svih 7 puta.
No, povijest je s razlogom povijest, a u 95. minuti Sanchez Pizjuan je po drugi puta erumpirao. Erik Lamela, nakon asistencije, postigao je i pogodak nakon sjajnog ubacivanja Gila. Udarac glavom bio je neuhvatljiv za do tada svemoćnog Sczcesnya.
Utakmicu je Sevilla nakon toga pokušavala odvesti u mirne vode, zadržavala loptu, u čemu je uglavnom i uspjevala, sve do 115. minute kad je Acuna na poprilično glup način zaradio drugi žuti karton, zbog odugovlačenja prilikom izvođenja ubačaja iz auta. Indisponiranom nizozemskom sucu Dannyu Makkelieu trebalo je neko vrijeme da uvidi kako je Acuni to drugi žuti karton. Ostavio je argentinski bek tako svoju ekipu s igračem manje u posljednjih par minuta i dao priliku Juventusu da do kraja drugog produžetka pokuša stići do izjednačujućeg pogotka.
To u konačnici nisu uspjeli, pa je crvena rijeka mogla poteći tribinama i travnjakom, a Sevilla ući u još jedno finale svojeg najdražeg europskog natjecanja. Istaknimo fenomenalnu utakmicu najboljeg igrača susreta, našeg Ivana Rakitića koji je odigrao svih 120 minuta, imao 124 dodira s loptom, 88% točnost dodavanja, 6 ključnih dodavanja, 4/14 točnih centaršuteva, 9/12 točnih dugih lopti, 7 udaraca na gol, 6/15 dobijenih duela i 4 presjecanja u fazi obrane te je bio najbolje ocijenjeni igrač pobjedničke ekipe.
Bayer Leverkusen – Roma 0:0
Jose Mourinho, osvajač Konferencijske lige prošle sezone, želio je s Romom obraniti prednost iz prve utakmice, najavivši kako želi i dalje ostati dio Rominog projekta, dok je i njegov učenik s druge strane, Xabi Alonso, rekao kako sebe i dalje vidi u Leverkusenu i niti ne pomišlja o odlasku.
U utakmicu je Roma ušla očekivano sporo, prepustivši posjed u potpunosti domaćinima pa je omjer nakon 20 minuta bio 77 – 23 %. Stiskao je Bayer obruč oko Rominog gola, a u 13. minuti je Moussa Diaby nakon sjajne akcije pogodio spojnicu i pokazao da Romi u BayAreni večeras neće biti lako. Ipak, do kraja poluvremena se rezultat nije mijenjao.
Na početku drugog poluvremena, Mourinho je odlučio dodatno zatvoriti prilaske golu uvođenjem Wijnalduma umjesto Belottija, a pomogli su mu i navijači Bayer Leverkusena koji su u teren ubacili nekoliko baklji i prekinuli susret na nekoliko minuta. Nije Jose Mourinho odustao od svoje strategije niti u drugom dijelu, posjed lopte je i dalje bio debelo na strani Nijemaca, a Roma je u 90 minuta uspjela po golu ne zapucati niti jednom, dok je Bayer Leverkusen to učinio 21 puta, od čega je 6 udaraca završilo u okviru. No, potrebno je napomenuti kako Bayer Leverkusen osim prije spomenute spojnice, nije stvorio niti jednu ozbiljnu priliku protiv Rominog duplog bloka, pa se tako Jose Mourinho i drugu sezonu uzastopce plasirao u finale europskog natjecanja. Zanimljivo je kako je Roma pod Mourinhom u dvije sezone upisala jednak broj europskih finala koliko ih je upisala prije njega u cijeloj povijesti!
AZ Alkmaar – West Ham 0:1
West Ham je u uzvratnu utakmicu na nizozemskom tlu stigao s prednošću od 2:1 iz prvog susreta, tražeći svoj prvi trofej uopće još od 1980. godine i osvajanja FA Cupa. Što se tiče europskih uspjeha, Čekićari su 1965. osvojili Kup pobjednika kupova, a 1999. Intertoto kup. Nakon odmaranja 8 igrača za vikend protiv Brentforda, David Moyes je na teren poslao najjaču ekipu. AZ Alkmaar u utakmicu je ušao sa saznanjem da u posljednjih 25 domaćih utakmica nisu upisali – niti jedan jedini poraz.
Susret je imao svoju uvertiru na ulicama Alkmaara, gdje su se huligani West Hama potpomognuti kolegama iz Groningena, sukobili s huliganima AZ-a, no sve je prošlo bez većih posljedica, uz poneku materijalnu štetu.
Utakmica je krenula poprilično oprezno s obje strane, a najveću smo priliku vidjeli u 26. minuti kad je Michail Antonio loptu ostavio Lucasu Paqueti, a njegov udarac je završio na vratnici. Osim toga, West Ham je AZ Alkmaaru prepustio loptu, no Aguerd, Zouma i Rice su zatvarali sve prilaze svojim vratima i držali Nizozemce daleko od zone udarca. Ipak, pred kraj poluvremena, AZ Alkmaar imao je najbolju priliku, a udarac Pavlidisa je za malo prošao pored gola.
U drugom poluvremenu vidjeli smo veći pritisak AZ Alkmaara, a igrači West Hama nisu uspjevali izaći iz svoje polovice niti zadržati loptu. U 61. minuti Aguerd je klizećim startom zaustavio Pavlidisa, a nakon kraće VAR provjere, suci su odlučili da nema elemenata za najstrožu kaznu, iako je elemenata za pokazivanje na bijelu točku definitivno bilo.
AZ Alkmaar je nakon toga počeo igrati sve otvorenije, puštajući dovoljno prostora za kontranapade, no West Ham nije bio zainteresiran za napadački dio igre, pa su čak dvojica igrača požutila zbog zadržavanja igre već u 60. minuti. Ipak, veliku priliku imao je Bowen koji je sam krenuo na vratara domaćih, zaobišao ga, no otišao previše ukoso da bi pogodio mrežu. Iako su domaćini pritiskali, još jednu veliku priliku u 80. minuti imao je Aguerd koji je krivo zahvatio loptu i propustio riješiti pitanje pobjednika u ovoj utakmici.
U 85. minuti, nova sporna situacija, kad se provjeravalo igranje rukom Kurta Zoume u vlastitom šesnaestercu, no VAR provjera pokazala je kako nema elemenata za najstrožu kaznu, po drugi puta u ovom susretu.
Do kraja utakmice, West Ham je ne samo preživio, već i postigao pogodak u 94. minuti preko Pabla Fornalsa i plasirao se u finale, pa AZ Alkmaar neće imati prilike osvojiti dvostruki naslov prvaka u europskim natjecanjima, nakon što su juniori osvojili naslov u UEFA Youth League pobjedom protiv našeg Hajduka.
Po završetku susreta, oni neredi s ulica su se nastavili na tribinama, pa su redarske službe i policija imali puno posla razdvojiti domaće huligane koji su ušli na gostujuću tribinu i napali ih. Nakon nekog vremena situacija se smirila, a konačno, West Ham je nakon 43 godine ušao u europsko finale. S druge strane, AZ Alkmaar je upisao prvi poraz u domaćim europskim utakmicama nakon 16. veljače 2017. godine.
Basel – Fiorentina 1:3
Basel je, bodren velikom brojkom svojih navijača, iz Firence donio neočekivanu pobjedu i tražio prvo europsko finale u povijesti, nakon što su već jednom bili u polufinalu Europa lige u sezoni 2012./2013. Fiorentina je pak u prvom polufinalu od sezone 2014./2015. i ispadanja od Seville, čekala prvo finale europskog natjecanja još od 1990. godine i Kupa UEFA-e u kojem su izgubili od Juventusa.
Fiorentina je bila bolja na St. Jakob’s Parku i zasluženo stigla do vodstva u 35. minuti preko Nicolasa Gonzaleza kojem je to bio 10. pogodak sezone.
Na poluvremenu je iz igre izašao Josip Brekalo, koji je odigrao solidan susret na poziciji lijevog krila, a nakon samo 10 minuta igre, Basel iz prvog udarca na gol stiže do izjednačenja preko Zekija Amdounija.
Zadovoljstvo za Švicarce nije dugo trajalo jer je sjajni Nico Gonzalez u 72. minuti postigao i svoj drugi pogodak večeri, čime je postao drugi igrač Fiorentine kojem je to uspjelo u polufinalu europskog natjecanja još od legendarnog Šveđana Kurta Hamrina 1962.
U produžecima nismo vidjeli previše igre, a u 108. minuti vidjeli smo ružne situacije kad je nekome iz Fiorentininog sektora pozlilo, zbog čega su lječničke službe morale intervenirati na tribinama, a utakmica je bila prekinuta na 10 minuta. Nakon dosta konfuzije, utakmica se nastavila, a Fiorentina je bila ekipa koja je više tražila pogodak.
Na kraju je do tog pogotka i stigla preko Antonina Baraka koji je u igru ušao u 106. minuti, a u 129. minuti postigao gol za 1:3, nakon kolosalne pogreške obrane Basela. Do kraja susreta Luka Jović mogao je postići pogodak i za 1:4, no pogodio je vratnicu u situaciji 1 na 1 s vratarom.
Fenomenalnu utakmicu odigrao je kapetan Fiorentine Cristiano Biraghi koji je u 120 minuta upisao 1 asistenciju, 11 presjecanja, dobio 9/13 duela i imao nevjerojatnih 27 centaršuteva, od čega 12 točnih, uz 10 ključnih dodavanja.
