Dok će oči europske javnost biti uperene u playoff utakmice kojima će se u narednim danima popuniti posljednja mjesta za Europsko prvenstvo u Njemačkoj ovog ljeta, u ostatku svijeta već se nekoliko mjeseci igraju i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Meksiku i Kanadi 2026. godine.
Nakon kvalifikacijskih dvomeča između reprezentacija s najslabijim koeficijentima koje su se odigrale još u listopadu 2023. godine, formiralo se 9 skupina po 4 reprezentacije iz kojih će u treći krug kvalifikacija otići prvoplasirana i drugoplasirana ekipa svake skupine.
Osim utakmice susjeda Afganistana i Indije koji će se u Hrvatskoj nešto detaljnije pratiti zbog Igora Štimca, izbornika najmnogoljudnije države na svijetu, najveću pozornost privlači i susjedski derbi između dvaju država koje nemaju službene diplomatske odnose – Japana i Sjeverne Koreje.
Povijest dvaju država osim dijametralno suprotnih ideoloških i ekonomskih politika, sadrži i japansku invaziju i vladavinu na korejskom poluotoku početkom 20. stoljeća, a s druge strane otmice japanskih građana od strane sjevernokorejskih tajnih agenata, a u samom Japanu danas živi oko 700.000 Koreanaca po čemu su druga najbrojnija etnička manjina nakon Kineza. Od toga je broja je i velik broj Sjevernih Koreanaca koji je pobjegao u Japan pred jednim od najrigoroznijih režima tijekom proteklih desetljeća, no statistike pokazuju kako niti u Japanu nisu pronašli svoje “mjesto pod Suncem”.
Japan Koreance uglavnom ne naturalizira, a i sami Koreanci se nerijetko getoiziraju, a napeti odnosi između dvaju naroda pojačavaju se i državnim djelovanjima, poglavito onima iz Sjeverne Koreje. Unitaristička jednostranačka totalitarna država poznata je po agresesivnom i neprijateljskom ponašanju prema svima, a posebice susjedima, što osim službenim notama demonstrira i čestim testiranjima balističkih projektila koji završavaju u Japanskom moru.
Jedan od takvih incidenata dogodio se baš jučer, kad je Sjeverna Koreja u Japansko more ispalila šest projektila, a Kim Jong Un je u televizijskom obraćanju rekao kako je to još jedna demonstracija sile njegove vojske te kako to čine da bi zaštitili svoju državu od neprijateljskih špijuna poput Japana i SAD-a. Projektili su pali u more oko 250 kilometara od obale Japana, izvan EEZ-a (Ekskluzivne ekonomske zone) Japana.
U takvom okruženju, nogometaši Sjeverne Koreje istrčat će pred gotovo 69.000 gledatelja u Tokyju, među kojima bi trebalo biti i 4.000 japanskih Sjevernokoreanaca. S druge strane pitanja glede uzvratne utakmice koja bi se trebala odigrati za 5 dana još uvijek su otvorena. Još nije jasno hoće li gledatelji, koji su mahom vojna ili stranačka lica, uopće biti na tribinama najvećeg stadiona na svijetu – Rungrado 1. maj stadiona u Pyongyangu čije tribine mogu primiti i do 150.000 gledatelja. Što se japanskih navijača pak tiče, njima je Ministarstvo vanjskih poslova poslalo strogu preporuku o neodlasku u Sjevernu Koreju na utakmicu, navodeći potencijalne probleme koji mogu nastati odlaskom.
Dvije se države nisu susrele još od 2011. godine i kvalifikacijskih utakmica za Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazilu, a prilikom posljednje takve u Pyongyangu, Japanu je bilo dozvoljeno tek 150 navijača kojima su Sjevernokoreanci zabranili korištenje mobilnih telefona, nošenje japanskih obilježja ili uopće glasno navijanje.
Utakmica je to naglašenih političkih tenzija kakve bi u Europi vjerojatno dovele do otkazivanja. No u Aziji, kontinentu izraženih višedesetljetnih gorućih sukoba, ovakve su situacije normala i dio svakodnevice.
