
Najbolji igrač Hajduka Marko Livaja je odradio interjvu za Dalmatinski portal u kojem se dotakao brojnih tema, između ostalog i o šansama za naslov prvaka Hrvatske, Ivanu Perišiću, treneru Gennaru Gattusu te hrvatskoj reprezentaciji.
Otkad je Livaja došao u Hajduk je upisao 152 nastupa i pritom zabio 83 pogotka te pridodao 52 asistencije. Same brojke potvrđuju koliko je važan igrač za Hajduk te da je riječ o jednom od najboljih igrača HNL-a ikad. Sezona je krenula turbulentno za Bijele, ispali su u Europi od Ružomberoka, a Livaja je uvodno opisao aktualnu polusezonu zadovoljavajućom s obzirom na konačno stanje na tablici.
Na pitanje o je li kadar Hajduka dobar i šansama za naslov prvaka je rekao sljedeće:
Smatram da nije, ali poznavajući trenera i njegov pristup prema igračima, mislim da možemo osvojiti naslov. Sve što smo napravili ove polusezone napravili smo zbog našeg zajedništva. Možda nemamo toliko kvalitete koliko bi ljudi očekivali, ali, ponavljam, sve smo napravili zbog našeg zajedništva i jakih treninga.
O treneru Gattusu je odgovorio:
On je kao otac. Kada je nešto loše, on će ti to uvijek reći u lice, ništa ne skriva. Imamo dobru zezanciju, a kada se radi jako je ozbiljan. Prošao je velike klubove, osvojio je puno toga, opušten je lik i s njim se može pričati o svemu.
Na pitanje o promjenama između prošle i pretprošle sezone je odgovorio sljedeće:
Mislim da su nas prošle godine te ozljede dokrajčile. Uvijek je netko bio ozlijeđen. Krenuli smo u drugi dio sezone, a mislim da su Uremović, Prpić i još nekoliko njih bili izvan stroja. I ja sam bio ozlijeđen, pa sam se vratio i onda opet ozlijedio. Mislim da nas je to najviše ubilo i da nije kriv trener nego naši tereni, koji su stvarno loši, ali naviknuli smo. Ja treniram tu već četiri godine, neki momci i više od mene. Nije to alibi, teren je već dugo loš, ali tako se namjestilo u tom trenutku.
Kako Livaja gleda na svoj posljednji period u dresu Hajduka u odnosu na svoju cijelu karijeru:
Sazrio sam, ali mislim da sam dobar nogomet igrao i u Las Palmasu i nekoliko godina u Ateni. Ali nije isto, u Španjolskoj imaš kvalitetnije suigrače, lopta manje dolazi do tebe i jednostavno manje sudjeluješ. U Hajduku sudjelujem u svakoj akciji pa možda zato dolazim do izražaja.
Na pitanje o tome je li osjeća pritisak s obzirom na to kako se očekuje da Hajduka baš on odvede do titule prvaka je rekao sljedeće:
Ne osjećam pritisak. Jedan igrač sigurno neće promijeniti nešto, ali jedanaest hoće. Može se ponekad dogoditi da jedan riješi utakmicu, ali ako nemaš suigrače uz sebe i ako nisi pravi taj dan teško ćeš ikoga pobijediti.
Mišljenje o aktualnom zimskom prvaku HNL-a Rijeci:
Pokazali su da su dobri, nemaju poraza ove polusezone. Kompaktna su momčad koja teško prima golove i sigurno da ako budu na tom nivou i dalje, sigurno će se do kraja boriti za prvenstvo.
Na pitanje utječu li vrijeđanja na gostujućim utakmicama na njega je rekao:
Ne utječe, naviknuo sam. Igrao sam vanka, u Grčkoj, znam kako je to. Svjestan sam bio toga kad sam dolazio, meni je to sve normalno. Rivalstvo i je bit nogometa, neće te uvijek svatko voljeti, ali bitno je da to završi na toj utakmici i da poslije nje svatko ide dalje o svom poslu. Primjerice, ja sam dobar s Petkovićem i nemam ništa protiv da, ako nas dobiju, on pjeva sa svojim navijačima. Meni to nimalo ne smeta. Kad sve završi, mi ćemo i dalje ostati dobri.
O ružnim scenama u Rijeci na treningu hrvatske reprezentacije je odgovorio:
Nemam nikakav problem s tim da dođem u Rijeku, u Maksimir ili bilo gdje drugdje i da me se pljuca i svašta govori. Ipak, ako sam u reprezentaciji, to je onda nešto drugo. To nije bio trenutak za takve stvari, ali nema veze.
Na izjavu Stipe Pletikose kako je sam odlučio više ne igrati za reprezentaciju koja nije donesena tek tako je bio kratak:
On zna kakva je bila situacija, ne želim se više miješati.
O izjavi izbornika reprezentacije Zlatka Dalića kako ga je zvao, a on se nije javljao rekao sljedeće:
Istina je, ali je zvao tek tri mjeseca nakon incidenta. Ne želim više o tome, bit će vremena.
Zatim je bio priupitan da povuče paralelu između igranja za Hrvatsku i Hajduk:
Na obje stvari sam jako ponosan. Kada si iz Zagreba želiš igrati za Dinamo i reprezentaciju, kada si iz Splita za Hajduk i reprezentaciju. Te dvije stvari su najbitnije, a imao sam čast ispuniti obje. Osvojio sam brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu, za Hajduk odigrao preko 150 utakmica. Žao mi je što nisam došao ovdje i prije. Volim biti u ovom klubu, volim ovaj grad i stvarno sam ponosan što sam dio Hajduka koji je dao bezbroj velikih igrača. I čast mi je što sam s reprezentacijom osvojio broncu. I bolji igrači od mene nemaju tu medalju.
Na komentar o razlici između prošle i ove sezone, Livaja kaže:
I prošle sezone smo naizgled imali ovakvu prednost, ali je Dinamo imao dvije utakmice manje, Rijeka jednu. Nije to bila prednost kakvu je javnost prezentirala da je. Rijeka je dobila tu zaostalu utakmicu, pa onda i nas na Poljudu i prešli su nas. Ta prednost nije bila toliko dobra, ova je značajnija. Bila je i prošle godina šansa, ali, eto, nije se okrenulo u našu korist. Mi imamo taj problem kad povedemo da se nesvjesno povučemo i tako damo protivniku da nas stišće. To izgleda loše, a to su trenuci u kojima trebamo prelomiti sami sa sobom.
O Ivanu Perišiću i pitanju zašto je priča završila i prije no što je započela rekao je:
Perišić je došao nakon ozljede, malo je forsirao i želio što prije izaći na teren. Ta ozljeda je jako teška u tim godinama, želio je pomoći, ali nije bio na 100%. On nije tip koji će to priznati nego će uvijek reći da je spreman.
O tome na kojoj se poziciji snalazi najbolje, kaže:
U Grčkoj sam preferirao desetku, kada sam došao ovdje isto sam igrao na toj poziciji prvih nekoliko mjeseci. Poslije sam se naviknuo na devetci, sve ovisi o tome što trener želi. Meni je svejedno, samo da igramo dobar nogomet. Teško je igrati s dva napadača u današnje vrijeme, trebaš imati specifične igrače da bi mogao igrati takve formacije, da možeš iskoristiti tu dvojicu naprijed.
Prokomentirao je i aferu “padel” u kojoj su mu navijači zamjerili rekreativno bavljenje ovim sportom u trenutku dok je bio ozlijeđen i nije igrao za Hajduk:
Ljudi će uvijek naći neku zamjerku. Kada imaš neki loš period gleda se svaka mala glupost. Prošle godine sam imao problem s medijalnim i nisam mogao napraviti neke kretnje. Pitao sam doktora mogu li barem igrati padel jer nisam mogao nabiti loptu, boljelo me kada bih je udarao, a nisam želio samo stajati kući na kauču, nisam takav tip. Doktor mi je rekao da mogu i, eto, dogodilo se to sve. Nisam želio izlaziti u javnost jer nije bio trenutak, razumijem sve frustracije ljudi i bilo mi je krivo što se sve tako desilo. Žao mi je za tih zadnjih devet kola, imali smo sve u svojim rukama, a na kraju smo sve prokockali. Nije to bilo zbog padela ili problema u svlačionici, nego zbog ozljeda i manjka kvalitete, nismo bili pravi.
Vratio se na prvenstvo i to kako vidi Dinamo:
Imaju veću kvalitetu od nas, širi su, to se ne trebamo lagati. Ipak, kao što sam rekao, imamo zajedništvo i trener nas uvijek odlično pripremi za derbije. U njima smo do sada primili pogotke jedino iz prekida, kompaktni smo, linije su nam uske i protivnicima malo dopuštamo.
Prokomentirao je i svoj tretman kod sudaca:
Kod mene je sve to u rok službe. Mislim da sam koji prekršaj više trebao dobiti. Znam da mi ponekad neće dati prekršaj jer i ja koristim ruke, ali ponekad kada imam loptu pod kontrolom, a protivnički igrač me vuče, mislim da je to faul. To su njihove odluke, oni imaju svoje analize, misle da su u pravu, ja to ne mislim i to je to. Mislim da bi neke stvari, kao što je igranje rukom u šesnaestercu, trebali pojednostavniti i da onda ne bi bila tolika hajka. Ne zbog nas igrača, već zbog javnosti.
Vratio se na svoj dolazak u Hajduk prije nekoliko godina i to je li očekivao da će vjerojatno završiti karijeru u Splitu:
Nisam mogao to očekivati, a ne mogu reći da sam baš lako donio tu odluku. Imao sam nekoliko upita iz klubova Serie A, bio je upit i iz Dubaija. Mogao sam tamo ići igrati za veliki novac, a u Italiju za malo manje, ali igrati ligu petice. AEK mi je nudio novi petogodišnji ugovor, ali ja sam odlučio da je vrijeme za promjenu, proveo sam tamo prelijepe četiri i pol godine. Zadnjih petnaestak dana prijelaznog roka zvao me predsjednik Jakobušić, a ja sam mu rekao da mi da vremena da razmislim. Naravno da sam želio doći, ali kada sam vidio situaciju da smo peti, da se neću boriti za ništa i da bih bio samo tri mjeseca, to mi je, iskreno, bio mali problem. Na kraju me uspio nagovoriti, bio je dogovor da nakon tri mjeseca svatko ide svojim putem, ali na kraju znamo kako je završilo. Nije tu samo prevagu imala navijačka kampanja, nego jednostavno kada dođeš u Split, misliš da može biti puno bolje. Kada igraš u Hajduku, to je kao rupa bez dna, samo te vuče i dalje i dalje. Meni je iz ove pozicije žao što nisam prije došao, ali pitanje bi bilo kako bi se to sve posložilo da sam stigao koju godinu ranije.
Za sam kraj, poručio je navijačima:
Nadam se da ćemo svi biti zajedno, da ćemo ispuniti njihovu želju na koju dugo čekaju i da ćemo na kraju svi skupa slaviti.