U finalu 17. izdanja kontinentalnog natjecanja Sjeverne i Srednje Amerike, Meksiko je s minimalnih 1:0 porazio Panamu i osvojio svoju 12. titulu kontinentalnog prvaka. Pogodak vrijedan pobjede zabio je Santiago Giménez u 88. minuti susreta, koji je odigran pred 72.963 ljudi na SoFi Stadiumu Inglewooda, svojevrsnog predgrađa Los Angelesa.
Premda smo na susretu vidjeli tek jedan zgoditak, sam razvoj događaja kroz utakmicu bio je vrijedan finala, te se zaista moglo vidjeti cijelu lepezu nogometnih zanimljivosti. Od lijepih poteza, izraženih prilika, nervoznih naguravanja, zanimljivih sudačkih odluka… Kroz cijeli je susret Meksiko loptu imao nešto više u nogama i davao dojam terenske inicijative, no kroz prvih je 25 minuta Panama bila neusporedivo opasnija momčad. Panamski Pirlo Adalberto Carrasquilla radio je ono što radi kroz cijeli turnir – fantastičnim je dugim i poludugim loptama svoje suigrače posluživao “u trepavicu”, a jedna takva lopta kreirala je veliku priliku za Canalerose već u 2. minuti ogleda. Ismael Díaz našao se oči-u-oči s Guillermom Ochoom, no trema je očito odradila svoje, jer Díaz se spetljao s loptom kada je samo trebao pitati Ochou gdje će mu zabiti.
Panamci su fantastičnim kretanjem bez lopte i odabirom ispravnih okidača za manični presing držali meksičke igrače daleko od svojih vrata, a često i krali lopte te hitali u opasne kontre. Često je u toj završnici pak prevladavala sebičnost igrača s loptom u nogama, ili jednostavno loše odluke, zbog čega Ochoa nije bio na daljnjim iskušenjima. Ipak, kako se poluvrijeme bližilo kraju tako je defanzivna koncentracija krenula popuštati, a Meksiko sve više prijetiti. U 19. je minuta jedna takva situacija otvorila prostora za zaboravljenog Uriela Antunu na desnoj strani meksičkog napada. Uslijedio je pak mlaki udarac iz dobre pozicije što je bio prelagani izazov za Orlanda Mosqueru.
Puno su bolje to Meksikanci izveli u 33. minuti! Započelo je to dugom loptom Ochoe, Henry Martín prebacio je loptu glavom do ponovno zaboravljenog Antune, da bi u nastavku akcije Luis Romo zdesna niskom loptom izvrsno odigrao za Martína koji snažnim udarcem isprve para mrežu panamskog gola za 1:0. Slavlje je na koncu bilo kratkog vijeka, jer VAR analiza pokazala je kako je Martín bio u ofsajdu, ali ne kod postizanja gola, već kod Ochoinog dodavanja, stoga je rezultat na semaforu ostao nepromijenjen.
Potreseni Panamci svojim su protivnicima dopustili još veću priliku u 43. minuti. Ponovno je napad išao po desnoj meksičkoj strani, gdje je Eric Davis iz panamske obrane teško držao korak s protivničkim igračima. Romo je opet nisko ubacio, propuštena lopta dolazi do Orbelína Pinede gotovo točno s bijele točke nisko puca, no Mosquera upisuje sjajnu obranu; da bi odbijena lopta stigla do Martína koji puca s nekoliko metara udaljenosti od vrata, ali Mosquera se i tu iskazao izvrsnom reakcijom. Spomenimo još da su do kraja poluvremena uspjeli zaprijetiti i Panamci, dobro je odmjerio udarac s ruba kaznenog prostora panamski kapetan Aníbal Godoy, no lopta ipak ide zamalo pored meksičkih vrata.
Drugo je poluvrijeme imalo sličan tok kao i prvo, te smo opet na početku gledali opasniju Panamu. U 53. minuti vidjeli smo novu sjajnu priliku za pogodak Canalerosa, ubačaj jako dobrog Yoela Bárcenasa (ne možemo propustiti opet spomenuti da se radi o bivšem igraču RNK Splita) stiže do usamljenog Alberta Quintera, koji užasno puca glavom i promašuje cijela vrata u situaciji koja je trebala završiti golom. Ljubav k atrakciji iznad pragmatičnosti Panamce je udaljila od pogotka i u 75. minuti, kada lopta u odskoku stiže do Díaza čija je pratnja na trenutak izgubila korak. Umjesto logičnog voleja s 11 metara, panamska jedanaestka loptu si diže na škarice, a udarac zahtjevne tehnike šalje loptu preko gola.
Valja spomenuti i zanimljivu situaciju iz 64. minute, kada jednu polukontru El Trija Panamci završavaju prekršajem na 30-ak metara od svojih vrata. Inače izvrsni i autoritativni honduraški sudac Said Martínez izvadio je žuti karton i pokazao ga Haroldu Cummingsu, kojem je to bio drugi i isključujući! Iz snimke je bilo jasno da Cummings nije bio krivac za ovaj prekršaj, no opće je poznato kako se VAR ne uključuje za žute kartone, uključujući one koji mijenjaju boju u crvenu. U Kaliforniji to sinoć nije bio slučaj, pa se na opće čuđenje Cummingsov drugi žuti karton poništio i preselio na suigrača, a stoper je ostao u igri.
U 87. je minuti nakon jedne ukradene lopte Bárcenas po prvi put te večeri odabrao biti sebičan, s 20-ak je metara gađao dalju malu mrežicu meksičkih vrata, no udarac odlazi tik pored vratnice. Kao da su Panamci nanjušili da ipak mogu do pogotka u završnim trenucima utakmice i krenuli u nešto ofenzivniji pristup, no rezultiralo je to samo skupim prikazom naivnosti i neiskustva. Izgubljenu loptu u meksičkoj trećini slijedio je dugi pas Pinede koji se nalazio na 25 metara od vlastitih vrata. Svjež s klupe i čuvan samo od jednog igrača, Giménez je primio loptu na centru, othrvao se Cummingsu, zatim ga i pretrčao, te po ulasku u kazneni prostor precizno pogodio za 1:0 i euforiju većine gledateljstva. Pokušali su Panamci do kraja utakmice očajničkim pokušajima doći do izjednačenja i produžetaka, no vidjeli smo tek priliku na drugoj strani terena, gdje je dobro pucao Érick Sánchez, no Mosquera i to izvrsno brani.
Nesretni Panamci nisu tako dočekali treću sreću, nakon dvaju finalnih poraza, od SAD-a 2005. i 2013., sada su poraženi i od Meksika, te im srebro ostaje najbolji rezultat na Gold Cupu. Meksiko je pak samo podebljao svoju prednost na vrhu najuspješnijih zemalja natjecanja, te trenutno s 12 slavlja na kontu imaju čak pet više od drugoplasiranih Amerikanaca. Kroz samo su finale Canalerosi možda i bili opasnija momčad, no na koncu su platili danak neiskustvu, a treba reći i kako je ipak presudila individualna kvaliteta koje Meksiko ima u suvišku. Ne znači to da Meksiko nije zaslužio titulu, jer baš su ove dvije momčadi pokazale najviše kroz cijelo prvenstvo, te trofej svakoj od njih ne bi bio nezaslužen.
Što se tiče individualnih nagrada, Panamci utjehu mogu tražiti u Zlatnoj lopti, jer Adalberto Carrasquilla istu zasluženo nosi doma, kupivši apsolutno sve neutralne gledatelje svojim neprijepornim igračkim kvalitetama. Amerikanac Jesús Ferreira uvjerljivo je prvi strijelac sa sedam pogodaka, pri čemu je šest zabio u dvije utakmice – pamtimo dva uzastopna hat-tricka. Na drugom je mjestu po pitanja golgeterstva Panamac Ismael Díaz koji ima 4 zgoditka na kontu, većinu kojeg također čini jedan hat-trick. Neuništivi Guillermo Ochoa dobio je Zlatnu rukavicu za najboljeg vratara, dok je reprezentacija SAD-a dobila Fair Play trofej. Ukupno smo na ovom zabavnom i zanimljivom natjecanju vidjeli 105 golova, što bi značilo podatnih 3,39 po utakmici.
Despite Tonight’s Loss Give Coco Carrasquilla 🇵🇦 A 👏👏
— Adam Benlaziz (@ABenlaziz) July 17, 2023
– 90 minutes played
– 34/45 (78%) passes
– 15 passes into the final third
– 5 interceptions
– 62 touches#Panama #ContraTodos
Be on the lookout 👀 for new news on Coco Carrasquilla 🇵🇦
this summer. #CopaOro #HolditDown pic.twitter.com/Ih3OEFZA9c
Uzbuđenjima i zanimljivostima u Sjevernoj Americi sada je došao kraj, no brzo će proletjeti dvije godine, kada ćemo opet svu svoju pozornost posvetiti istraživanju opskurnih igrača srednjeameričkih reprezentacija i rijetkim uspjesima karipskih državica…
