U 35. godini života, Mesut Özil, jedan od najboljih razigravača 21. stoljeća, te nekadašnji svjetski prvak, objavio je kako je objesio kopačke o klin. Nakon sezone u kojoj je malo nastupao, te glasina o potencijalnom kraju karijere pred nekoliko tjedana, vijest je danas postala službenom.
Unuk turskih imigranata, Özil je rođen u Gelsenkirchenu, te je već sa 6 godina krenuo trenirati nogomet u lokalnim gelsenkirchenskim klubovima, da bi kao 11-godišnjak prešao u Rot-Weiss Essen gdje je bio pet godina. 2005. pridružuje se velikom Schalkeu, te se ubrzo priključuje prvoj momčadi, gdje je iskoristio suspenziju još jednog velikana, Brazilca Lincolna, na čiju je poziciju uskočio. Silni talent, sjajna tehnika i vizija ubrzo su uočeni od cijele svjetske javnosti, no na vidjelo je isto tako ubrzo izašao i njegov ponekad problematični karakter. Razilaženje u mišljenju između igrača i klupskog menadžmenta te tadašnjeg trenera Mirka Slomke dovelo je do prelaska u Werder Bremen početkom 2008.
Ukoliko je oduševio javnost u Schalkeu, u Werderu je stoga uslijedila njegova prava afirmacija! Tada još na poziciji lijevog krila uz “desetke” koja će mu obilježiti većinu karijere, s Werderom je u prvoj sezoni završio kao viceprvak Njemačke. U sljedećoj nije ponovio ligaški uspjeh, no upisao je ogromnih, ali za njegov daljnji prosjek očekivane, 23 asistencije, te vodio momčad do osvajanja Njemačkog kupa 2009., što je i zadnji trofej koji su Grün-Weißen osvojili. U istoj je sezoni Werder po prvi puta zaigrao u finalu Kupa UEFA-e, zadnjeg izdanja tog natjecanja, no Šahtar Donjeck bio je uspješniji. Tek je u zadnjoj sezoni u klubu, po odlasku Diega, preuzeo njegovu poziciju i etablirao se kao jedan od najboljih i najtraženijih ofenzivnih veznjaka-playmakera u Europi i svijetu. Izostao je trofejni uspjeh, Werder je tada izgubio u finalu Njemačkog kupa od Bayerna, te završio na visokom trećem mjestu lige, no sam Özil je dodatno podebljao svoj učinak s 10 golova i 29 asistencija! Premda je za klub iz Bremena odigrao samo dvije i pol sezone, bilo mu je to dovoljno da i dalje stoji kao 5. najbolji asistent u povijesti kluba – iza igrača koji su redom imali 300 ili više nastupa (s iznimkom Johana Micouda koji ih ima nešto ispod 200).
Transfer u nekog od europskih velikana je bio neminovan, a rastu cijene kumovalo je i sjajno izdanje na Svjetskom prvenstvu 2010., gdje je Özil igrao u prvoj postavi, te vodio Nijemce do bronce, asistirajući u utakmicama osmine finala (Engleska 4:1) i četvrtfine finala (Argentina 4:0). Na koncu je Mesut bio i među desetoricom igrača u najužoj konkurenciji za Zlatnu loptu natjecanja! Valja spomenuti i kako je Özil svoj prvi nastup za Elf upisao tek godinu dana ranije, nakon dugog razmatranja o odabiru između domovine svojih roditelja, Turske, ili vlastite zemlje rođenja, čije je mlađe selekcije već ranije zastupao. I to s velikim uspjehom, s obzirom da je 2009. s njemačkom U21 reprezentacijom osvojio i titulu prvaka Europe, zajedno s Neuerom, Höwedesom, Boatengom, Khedirom, Marinom, Hummelsom, Castrom, Schmelzerom…
Sam Özil je rekao da nije puno razmišljao kada je stigao poziv Reala iz Madrida, gdje je prvi projekt rekonstrukcije i revitalizacije posrnulog giganta pod vodstvom Manuela Pellegrinija upravo podbacio, barem po mišljenju tadašnjeg predsjednika Péreza. No, u Madridu ga je čekao novi mega projekt i mega momčad, čije je vodstvo preuzeo José Mourinho; kao i ozlijeđeni Kaká u čije je kopačke trebao ući i Özil. Prvu je sezonu završio s identičnim statističkim učinkom kao i godinu prije, uz napomenu da te sezone nijedan igrač iz liga petice nije imao veću brojku asistencija! Ta Barcelona bila je ipak prejaka pa je Madrid završio drugi u La Ligi, no prekinut je nesretni niz Madriđana i gotovo 20-ogodišnje čekanje na osvajanje Kupa kralja. I u sljedećoj je sezoni sam Özil nastavo svoje briljantne partije, ponovno završivši kao najbolji asistent lige, a nakon tri godine Barçine dominacije, stigla je i titula prvaka Španjolske, na način da su Blancosi postali prva momčad u povijesti Španjolske koja je osvojila 100 bodova u jednoj sezoni. Dobru je formu ponovno prenesao i na reprezentaciju, gdje su Nijemci na Europskom prvenstvu 2012. ponovno dogurali do polufinala, te tamo ispali od Talijana. Ipak, i ovdje je Özil ponio titulu najboljeg asistenta, te je bio izabran u idealnu momčad turnira. Već s trećom sezonom u Madridu počelo se javno špekulirati o Mesutovom nezadovoljstvu u klubu, kao i (novim) problemima u odnosima s trenerom. Premda kvaliteta partija nije posustala, te je i u svojoj trećoj sezoni u Španjolskoj na koncu završio kao najbolji asistent lige, trofejna riznica je tada obogaćena tek Superkupom 2012., dok je “srebrna medalja” dočekala Madriđane i u ligi i u Kupu. Valja reći i kako je u te tri sezone Madrid konačno počeo dolaziti u završne faze Lige prvaka, nakon što je prije Özilova dolaska eliminiran u prvoj knock-out fazi u 5 uzastopnih navrata. I u ovom su trosezonskom periodu postavili jedan sličan niz – naime, u svakom od njih su izbačeni u polufinalu. Redom su uspješniji bili Barcelona, Bayern München i Borussia Dortmund.
Nezadovoljstvo je kuliminiralo novim transferom, a od mnogih je interesenata Özil odabrao London i Arsenal! Ukupno procijenjenih 47 milijuna € značili su da je Özil u tom trenutku bio najskuplji njemački transfer u povijesti nogometa, da bi ga u kasnijim sezonama pretekli Havertz, Werner i Sané. Premda su mnogi sumnjali u mogućnost da se “mekani” igrač kao Özil adaptira na, tada još relativno, grublju otočku igru, odmah je po svom dolasku utišao kritičare i odigrao sjajan prvi dio sezone, da bi u drugom ipak ponešto izgubio formu. Prva je sezona ipak na koncu proglašena uspješnom, jer je Arsenal osvojio FA kup – svoj prvi trofej nakon 9 godina čekanja. Premda van svoje prave pozicije, igrajući uglavnom na lijevom krilu gdje je i započeo karijeru, Özil je bio jedan od ključnih kotačića Njemačke koja je promarširala Brazilom 2014. i uzela svjetsko zlato, a sam Mesut bio je jedan od vodećih igrača u većini kreativnih i dodavačkih statističkih kategorija. U klupskim vodama je i sljedeće sezone Özil u Arsenalovom dresu igrao solidno, osvojivši još jedan pokal FA kupa, da bi tek u naredne tri sezone ipak pronašao pravu formu i vratio se isporučivanju 15+ asistencija po sezoni. Uz osvajanje Community Shielda, sezonu 2015./16. tako je okončao i kao najbolji asistent Premiershipa. Nakon svjetskog zlata 2014., Europsko prvenstvo 2016. donijelo je Özilu novo polufinale, gdje su s 2:0 uspješniji bili Francuzi. Ipak, s tog prvenstva valja istaknuti masterclass partiju protiv Sjeverne Irske, u kojoj je Özil imao točnost dodavanja od 99%, uz kreiranih čak 6 prilika za svoje suigrače! 2017. je osvojio i svoj treći FA kup s Arsenalom. Početkom 2018. produljio je ugovor s Arsenalom, pritom postavši najplaćenijim igračem u povijesti kluba! Otprilike istovremeno stigao je do 50 premierligaških asistencija u manje utakmica od bilo kojeg drugog igrača u povijesti lige (141), skinuvši rekord Erica Cantone. Već krajem sezone 2018./19. su opet na vidjelo počeli izlaziti Özilovi problemi s tadašnjim trenerom Emeryjem, a ranije te sezone se Mesut i umirovio iz nacionalne vrste, nakon što je pao pod kritike javnosti po fotografiranju s, po mnogima, personom-non-gratom, turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, te katastrofalno odrađenim Svjetskim prvenstvom 2018. u kojem su branitelji naslova ispali u grupnoj fazi. Neovisno o sukobima s trenerom, Özil je započeo susret finala Europa lige u kojem je Arsenal izgubio od Chelseaja. Narednih sezonu i pol značili su mučenje i za navijače i za igrača, koji je sve manje igrao, imao sve više problema s ozljedama i motivacijom, da bi početkom 2021. došlo do obostranog raskida ugovora i kraja epizode koja je ipak svim uključenim akterima pustila gorki okus u ustima.
Usprkos odabiru njemačkog nacionalnog dresa, Özil je često s ponosom isticao svoje tursko podrijetlo i želju da zaigra za momčad koju su od malih nogu podržavali i on i njegovi roditelji. Ta želja mu se ostvarila potpisom za turskog velikana Fenerbahçea. Početna navijačka euforija trajala je neko vrijeme, da bi godinu dana kasnije opet isplivali problem s igračevom motivacijom za igranjem, zbog čega mu je ugovor raskinut krajem sezone 2021./22. Bile su to rijetke dvije vezane sezone u povijesti Fenera u kojem su ostali bez ijednog trofeja. Konačno, prošlog je ljeta Özil potpisao za İstanbul Başakşehir, no u nepunoj je sezoni ukupno skupio tek 187 minuta za klub, prije nego li su pred otprilike mjesec dana započele priče o igračkom umirovljenju koje je danas dobilo i službenu potvrdu.
Mesut Özil završava igračku karijeru kao jedan od tehnički najnadarenijih igrača svoje generacije. Vrsni playmaker, često zvan kraljem asistencija, skinuo je brojne rekorde vezane za punjenje golgeterskih statistika svojih suigrača, isključivo kroz sjajan osjećaj za prostor, kretanje i maštovita rješenja pri pronalasku kolega u napadu. Ponekad je na terenu znao djelovati nezainteresirano, čitajući unatrag i ovaj rezime njegove karijere jasno je da ga je vlastiti karakter često kočio, te zbog toga stavljajući završni pečat na njegovu igračku priču ostaje dojam da je mogao napraviti i više. No, s Werderom je ostvario zadnje značajne uspjehe, s Real Madridom s trona skinuo jednu od najboljih momčadi u povijesti nogometa, s Arsenalom osvajao trofeje u post-Wenger tranzicijskom periodu, i kada su njihovi klupski rivali trošili višestruko veće iznose; te na koncu s Njemačkom digao titulu svjetskog prvaka u kolijevci nogometa. Je li stvarno trebao više?
