Hrvatska je u 33 godine svog participiranja na Olimpijskim igrama sada već skupila zavidnu kolekciju medalja za tako malu zemlju, a na svakim igrama se nadamo da će barem tri ili četiri medalje biti najsjajnije.
U poslijeratnim godinama broj najsjajnijih odličja te medalja općenito bio je daleko manji, a čast da osvoje prvu zlatnu medalju imali su rukometaši u Atlanti 1996. godine.
Reprezentacija je tih godina već osvojila dva odličja, europsku broncu u Portugalu 1994. te svjetsko srebro godinu dana kasnije na Islandu. Kako smo ljeta 1996. na Europskom prvenstvu u Španjolskoj ispali iz borbe za medalju i osvojili peto mjesto Abasa Arslanagića za kormilom reprezentacije naslijedio je Velimir Kljaić koji će ju dva mjeseca kasnije dovesti do vrha Olimpa.
Tijesna pobjeda na početku i bolja igra u nastavku
U prvom kolu turnira Hrvatska se jako mučila protiv Švicarske te je dvadesetak minuta do kraja pred sobom imala čak -6, no tada je nastupilo buđenje. Tri minute do kraja Švicarci su i dalje imali +1, a onda je najprije Vladimir Jelčić sjajno pogodio s krila za 22:22. U idućem napadu Hrvatske Zlatan Saračević izborio je sedmerac kojeg realizira Patrik Ćavar za pobjedu 23:22.
U idućim utakmicama naši su bez većih problema svladali Kuvajt 31:22 te Sjedinjene države 35:27. Tada je došla utakmica s Rusijom kojom su Hrvati mogli izboriti polufinale. To se i dogodilo pobjedom 25:24. Veliki doprinos pobjedi napravili su Valter Matošević, Božidar Jović te izbornik Kljaić. Matošević je dva puta zaustavio sedmerce Rusa, a uoči drugog Kljaić ga je zaustavio kod sebe i šapnuo: “Stani samo da Dmitri Torgovanov vidi da nešto pričamo.”
To stajanje i pričanje omelo je Rusa kojem je Matošević obranio sedmerac, a u idućem napadu Jović daje svoj sedmi gol za 25:24 i prolaz u polufinale.
Bitan faktor do zlata dogodio se van terena
Prije toga Hrvatska je namjerno pustila utakmicu Švedskoj, izgubivši -9, 27:18 da bi u polufinalu išla na Francusku što se ispostavilo kao dobar potez. Hrvatska je slavila 24:20 i prošla u finale. Godinama kasnije Saračević je izjavio da su uoči polufinala reprezentativci koji igraju u Francuskoj imali zadatak da razgovaraju s Francuzima i govore im kako nemamo šanse protiv njih te da je ovo hrvatski maksimum. Popularna “pila naopako” je upalila te su rukometaši na današnji dan 1996. za zlato igrali protiv Šveđana.
Razdoblje prije utakmice opet su obilježile psihološke igrice naših reprezentativaca pa je tako Jelčić uoči utakmice namjerno sjeo u švedsku svlačionicu za vrijeme njihovog sastanka. Nakon što ga je proslavljeni švedski izbornik Bengt Johansson upitno pogledao Jelčić se ustao, rekao: “I’m sorry” i napustio prostoriju.
Kljaićevi izabranici sjajno su otvorili utakmicu te poveli 7:1 da bi na poluvremenu vodili 16:11 kada je kapetan Goran Perkovac sa zvukom sirene zabio pogodak. U idućih 30 minuta Švedska se probudila, a pogotkom Markusa Wislandera uoči zadnjeg napada došla do -1 27:26. Ipak, hrvatski igrači su uspjeli zadržati loptu i tako osvojiti povijesno zlato.
Hrvatska reprezentacija to je učinila u sastavu:
Patrik Ćavar
Valner Franković
Slavko Goluža
Bruno Gudelj
Vladimir Jelčić
Božidar Jović
Nenad Kljaić
Venio Losert
Valter Matošević
Zoran Mikulić
Alvaro Načinović
Goran Perkovac
Iztok Puc
Zlatko Saračević
Irfan Smajlagić
Vladimir Šujster
Uz vaterpoliste koji su osvojili srebro, rukometaši su na tim igrama bili su jedini osvajači medalje za Hrvatsku. Ulaskom u 21. stoljeće Hrvatska je postala puno bolja na ljetnim Olimpijskim igrama pa smo tako na prošlogodišnjim igrama u Parizu imali sedam medalja, od toga dvije zlatne. Ipak, hrvatske medalje tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća će zbog političke i ekonomske situacije zauvijek imati poseban značaj, ne samo u sportskom, već u čitavom državnom kontekstu.
