U sjeni puno popularnijih kontinentalnih natjecanja, Europskog prvenstva i Cope Américe, na otočnim državama Fidžiju i Vanuatuu protekla se dva tjedna održavao i treći nogometni kontinentalni turnir. Radi se o OFC Kupu nacija u kojem se za titulu najboljeg bore reprezentacije iz Oceanije. Isti je jutros dočekao i svoj kraj u kojem je Novi Zeland obranio titulu prvaka pobjedivši Vanuatu 3:0 u finalu.
Zanimljivo je kako smo posljednjeg prvaka ovog kontinenta dobili još 2016. Naime, prvenstvo se održava svake četiri godine u pravilnim razmacima, a ono koje se trebalo održati 2020. godine je otkazano i nikada nije održano. Razloge možete i sami zaključiti – restrikcije oko COVID pandemije najstrože su implementirane baš u zemljama ovog dijela svijeta, pa je tako tadašnji domaćin Novi Zeland odlučio kako je održavanje prvenstva nemoguće.
Iako Nogometni savez Oceanije (OFC) broji tek 13 članica, na proljeće su svejedno održane kvalifikacije za ovaj turnir, a na njemu je popunjeno zadnje mjesto za grupnu fazu. Tuvalu i Kiribati zbog svojeg članskog statusa nisu bili u mogućnosti odigrati kvalifikacije, a Američka Samoa se po prvi puta od 1996. povukla iz kvalifikacija. U trokut-turniru Samoa je dominantnim pobjedama nad Cookovim Otočjem i Tongom bila pobjednik kvalifikacija.
Nije tu bio kraj prekrajanju popisa, jer Nova Kaledonija je zbog velikih društvenih nemira i protesta koji su zahvatili ovaj francuski prekooceanski teritorij krajem proljeća morala odustati od nastupanja na turniru. Grupnu su fazu natjecanja tako činile dvije grupe u kojoj je jedna imala tri, a druga četiri momčadi. Iz svake su grupe u nokaut fazu prolazile po dvije momčadi.
U skupini A je Novi Zeland s gol-razlikom 7:0 očekivano nadvisio Solomonsko Otočje i Vanuatu. Međusobnim su dvobojem još u prvom kolu druge dvije momčadi odlučile o prolazniku, a jedan od domaćina minimalno je pobijedio Solomonske Otočane za polufinale natjecanja.
Druga je skupina s četiri momčadi i tek jednim jasnim favoritom dala puno više zanimljivosti. Dominantni Fidži je upisao tri pobjede i gol-razliku 15:2, dok je na drugoj strani spektra bila Samoa koja je sve tri utakmice izgubila s gol-razlikom 2:13. Tahiti i Papua Nova Gvineja vodile su boj za drugo mjesto, a s međusobnim su remijem obje osvojila po četiri boda. Ipak, Tahićani su manje stradali od Fidžija i uvjerljivije pobijedili Samou, te na račun bolje gol-razlike ušli u polufinale.
Tamo ih je pak dočekao Novi Zeland koji je s uvjerljivih 5:0 zakapario finale. U drugoj smo polufinalnoj utakmici vidjeli i prvo veće iznenađenje turnira, kada je u dvoboju domaćina Vanuatu s 1:2 pobijedio Fidži i tako već samim ulaskom u finale upisao svoj najveći uspjeh u povijesti natjecanja.
Sinoć su odigrane i posljednje dvije utakmice turnira. U utakmici za treće mjesto prvo je Tahiti preokrenuo vodstvo Fidžija i slavio 2:1. Oba pogotka Tahićana zabio je njihov stroj za golove Teaonui Tehau. Radi se o napadaču koji je u tamošnjoj Ligue 1 u 16 godina profesionalne karijere zabio suludih 399 golova u 302 utakmice. S 30 zabijenih golova u 44 nastupa najbolji je strijelac u povijesti Tahitija, te je dio generacije koja je 2012. senzacionalno osvojila OFC Kup nacija.
U finalnoj utakmici Novozelanđani su već u drugoj minuti stigli u vodstvo nad Vanuatuom. Strijelac je bio Cameron Howieson. Ni-Vanuatu su se dobro držali protiv favoriziranog protivnika i aktivni rezultat držali do same završnice susreta. Tada su ipak poklekli, pa su Jesse Randall i Max Mata golovima u 83. i 93. minuti postavili konačnih 3:0. U međuvremenu je Vanuatu ostao i s igračem manje, a spomenimo i kako su Randallu i Mati ovo bili prvi golovi za međunarodnu vrstu.
Novom Zelandu je ovo šesta titula prvaka Oceanije čime su dodatno pobjegli bivšim članovima OFC-a Australiji koja ima četiri titule. Vanuatuu je pak po prvi puta u svojoj povijesti i u desetom nastupu na kontinentalnoj smotri da osvajaju medalju, jer dosad su nekoliko puta uspjeli završiti tek kao četvrti.
Fidžijev Roy Krishna s pet zabijenih golova završio je kao najbolji strijelac turnira, dok su druge dvije individualne nagrade natjecanja osvojili Kiviji. Empolijev lijevi bek Liberato Cacace dobio je Zlatnu loptu za najboljeg igrača turnira, a Max Crocombe osvojio je Zlatnu rukavicu za najboljeg vratara turnira.
Ono što će svakako razočarati hrvatske čitatelje jest činjenica da u slavljeničkoj momčadi nema nitijednog igrača čije prezime sugerira hrvatsko porijeklo. Iznenađujuće je to s obzirom na veći broj hrvatskih imigranata u ovoj nama dalekoj zemlji, a i njihovu veliku ulogu u novozelandskom nogometu. Štoviše, pregledom dostupnih arhiva uočili smo kako nikada u povijesti (a Novi Zeland je nastupio na svim izdanjima OFC Kupa nacija), Novi Zeland nije imao popis bez barem jednog igrača hrvatskog porijekla.
