Pred dva tjedna smo odradili općeniti pregled najopasnijih zona HNL-a, a došlo je vrijeme da se posvetimo i pojedinačnim klubovima. Prije ogleda od milijun eura koji nas čeka u petak, savršena je prilika da se posvetimo jedinim momčadima koje u ovoj sezoni Supersport HNL-a možemo prozvati borcima za opstanak. Slijedi toga pregled najopasnijih zona Gorice, pa onda i Šibenika. Metodologija, pozicije, boje i sve ostale pojedinosti već su pojašnjenje u prethodnom tekstu, pa s njima u ovom izdanju nećemo duljiti.
Gorica
Pogledajmo za početak gdje lopta najviše boravi kada ju Gorica ima u nogama. Prati Gorica po ovom pitanju trend cijele lige, pa tako očekivano lopta najviše boravi u nogama stopera, koje slijede zadnji vezni, a potom i bekovi. Prati Gorica i ligaški trend da lijeva strana vidi nešto više lopte u usporedbi s desnom, a poglavito je to izraženo kod lijevih krila, koja imaju gotovo 25% više dodira s loptom od svojih partnera na desnoj strani. Desno je krilo najizoliranija pozicija kod Gorice po pitanju dodira, pa tako vide loptu manje i od poslovično usamljenih napadača. Goričini vratari nešto su više s loptom u nogama nego li je to slučaj kod ostatka lige, a djeluje da je to nauštrb ofenzivnih veznjaka koji loptu vide manje i od lijevih krila.
Ne može se Gorica podičiti pretjerano raspucanim napadom sa samo 22 pogotka u 28 kola. Ipak, i kod njih su napadači najefikasniji dio momčadi po pitanju postizanja pogodaka, kao što je to slučaj i u ostatku lige. Najveći obol tu nosi jedan od proljetnih heroja, Kristian Fućak, koji je zabio 4 pogotka igrajući u vrhu napada. Ipak, u usporedbi s ostalim HNL momčadima, tek su špice Slaven Belupa zabile manje, a jednaki broj pogodaka iz vrha napada imaju Šibenčani. Slijedi pozicija lijevog krila gdje je u prvom dijelu sezone dobro igrao Toni Fruk, dok je kao i Fućak, Josip Mitrović u 2023. „došao na svoje“ na ovoj poziciji. Nakon Dinama i Lokomotive, lijeva krila Gorice i Slaven Belupa zabila su najviše pogodaka u HNL-u. Obje kategorije veznih igrača doprinesle su s po 3 pogotka, solidni su i stoperi s 2 gola, dok kaska desna strana s kombinirana 2 pogotka na 81 unos tih pozicija. Zabio je tako tek Josip Mitrović prije prebacivanja na suprotni dio terena, te Momčilo Raspopović u 5. kolu.
Po pitanju asistencija Gorica poprilično odstupa od prosjeka lige. Dok su u većini HNL momčadi napadači najbolji asistenti, kod Gorice bilježimo tek 1 asistenciju s ove pozicije. Lijeva krila orijentirana su očito više k zabijanju pogodaka, pa stoga nemaju niti jednu asistenciju! Isto vrijedi za desne bekove, dok najviše dodavanja prije pogodaka kod Gorice bilježe središnji veznjaci, koje predvodi Jurica Pršir s 2 asista iz ovog dijela terena. Nijedna ekipa lige nema veći broj asistencija iz sredine terena, jednak broj imaju Istra 1961 i Lokomotiva. Zanimljivo kako je Gorica jedina momčad lige koja ima 0 asistencija od strane lijevih krila, ali i desnih bekova. Solidan obol asistencijama dali su ofenzivni vezni (ističe se bivši igrač Dominik Prokop s 2 asistencije), kao i lijevi bekovi (Matúš Vojtko također s dvije).
Mapa kreiranih velikih prilika opet nosi neke razlike u usporedbi s ostalim momčadima, no one su manje značajno izražene nego kod asistencija. Ofenzivni veznjaci nose najveći dio kolača kao i kod ligaškog prosjeka, a opet se ističe Jurica Pršir, koji je u ovoj ulozi manje asistirao nego li u povučenijoj, no kreirao je suigračima 3 velike prilike. Dodatne 2 velike prilike kreirao je i iz pozicije središnjeg veznog. Samo se Dinamo i Rijeka mogu pohvaliti s više kreiranih velikih prilika iz pozicije ofenzivnog veznog nego li to ima Gorica. Napadači u ovom parametru opet kaskaju za ostatkom lige, kao i desna strana koja je očito problematična kod Goričine kreative i opasnosti za protivnika. Bilježimo tako kombinirane tek 2 velike prilike od strane Josipa Mitrovića i Mousse Waguéa. Lijeva strana nešto je konkretnija, a opet se ističe Matúš Vojtko s dvije instance serviranja velikih prilika suigračima. Moramo pohvaliti i Matthewa Steenvoordena koji je upisao 2 kreirane velike prilike, i to u jednoj utakmici, tako digavši prosjek Goričinim stoperima u usporedbi s ostatkom lige. Tek se Hajduk može pohvaliti s istom brojkom (3) velikih prilika iz stoperskih pozicija, dok ostalih osam momčadi lige ovdje zajedno kombinira 5 takvih događaja!
Ključna dodavanja po pozicijama na terenu bilježe tek manja odstupanja od prosjeka. Centralni veznjaci su kao i kod većine momčadi lige najizraženija zona po pitanju ovog parametra, opet se ističe a tko drugi no Jurica Pršir s više od 50% zasluga svoje momčadi (26 ključnih dodavanja kao DM/CM), pri čemu je u jednoj utakmici ubilježio čak 7 takvih dodavanja. Više je ove sezone u jednoj utakmici HNL-a imao tek Rijekin Mario Vrančić u 16. kolu, koji je doduše tada bio na poziciji ofenzivnog veznog. Slijedi kod Gorice pozicija lijevog krila koja je nešto iznad ligaškog prosjeka po pitanju ključnih dodavanja. Opet se ističu dva imena iz dvaju polusezona: Toni Fruk i Josip Mitrović, gdje drugonavedeni nosi 40% učinka ove pozicije kod Gorice. I na poziciji ofenzivnog veznog se ističe Jurica Pršir sa sličnim postotnim učinkom kao Mitrović na lijevom krilu. Desna krila Gorice u ovom parametru ne zakazuju kao u ostalima, a ravnomjerno su učinak podijelili Merveil Ndockyt, Josip Mitrović i Valentino Majstorović. Stoperi i desni bekovi odgovaraju prosjeku lige, dok su lijevi nešto iznad tog prosjeka, opet se ističe Slovak Vojtko sa 60% tih dodavanja (ukupno 15).
Na mapi udaraca opet bilježimo blage razlike od prosjeka, no Goričine špice ovdje prate prosjek kao najraspucaniji pojedinci. Zanimljivo da 60% brojke udaraca iz vrha napada opada na Antu Mateja Jurića, Nikolu Vujnovića i Tima Matavža koji kombinirano imaju 1 (jedan) pogodak ove sezone. Ponovo se nešto više zeleni pozicija centralnog veznog, a i ovdje Pršir nosi trećinu udaraca. Nešto više u usporedbi s ostatkom lige pucaju i lijeva krila Gorice, a ovdje je ipak glavni „krivac“ Toni Fruk s gotovo polovicom udaraca. Ofenzivni veznjaci kao i desni bekovi prate prosjek lige, dok nešto više kod Gorice pucaju lijevi bekovi i stoperi. Naravno, aktivni Vojtko je najzaslužniji za prvu kategoriju s čak 16 od 22 udarca iz ove pozicije kod Gorice, dok su Goričini stoperi čak i najraspucaniji u ligi! Matthew Steenvoorden uputio je čak 16 udaraca prema protivničkim vratima, u cijeloj ligi je među stoperima više šutirao tek Hajdukov Awaziem koji ima brojku 19 u ovoj kategoriji.
Dolazimo konačno i do mape driblinga, a i tu je situacija podosta slična prosječnoj ligaškoj. Općenito valja reći kako je Gorica jedna od slabijih driblerskih momčadi u ligi. Štoviše, samo Hajduk (?!) ima manje uspješnih driblinga od njih. Ipak, od malobrojno raspoloženih, konačno se pozitivno ističu desna krila, koje predvodi Merveil Ndockyt s 15 uspješnih driblinga. Neznatno lošiji su kolege s lijeve strane, gdje opet listu predvode Toni Fruk i Josip Mitrović. Opet nam iskače ime Pršira u sljedećoj najuspješnijoj zoni, onoj centralnih veznjaka, gdje Jurica na svojim plećima nosi gotovo 60% uspješnih driblinga. Nešto niži, ali opet značajni postotak, isti igrač nosi i na poziciji ofenzivnog veznog. Samo su Rijekine špice ubilježile manje uspješnih driblinga od Gorice, pozicije u kojoj Gorica prati ligaški trend. Isto vrijedi i za poziciju desnog beka, dok su lijevi bekovi Gorice nešto lošiji dribleri od ostatka lige. Stoperi su pak, nešto raspoloženiji za riskantan dribling u zadnjoj liniji, pa tako samo stoperi Dinama i Osijeka imaju više uspješnih driblinga! Opet se ističe Nizozemac Steenvoorden sa 6 uspješnih driblinga.
Konačno, analizirajući sve ove opasne zone u oko su nam upala dva imena koja se ponavljaju kroz gotovo sve statističke kategorije, pa je red da ih, nakon pojedinih rečenica u kojima smo naglašavali sve njihove jakosti, i predstavimo percentilnim grafovima, koji prikazuju od kojeg su postotka igrača na njihovim pozicijama bolji u pojedinim parametrima.
Šibenik
Istim redoslijedom obrađujemo Šibenik, pa krenimo stoga s dodirima s loptom po pozicijama. Šibenčani jako dobro prate ligaški trend po pitanju zona dodira, opet su najuključeniji stoperi, a slijede ih centralni veznjaci. Sljedeći su na listi bekovi, pa malo ispod njih ofenzivni veznjaci, a zanimljivo kako su nešto više s loptom u nogama i vratari i istureni napadači, nego li je to slučaj u ostatku lige. Kod Šibenika nema značajnije diskrepance između dvaju strana terena, premda se vidi da lopta opet nešto više boravi na lijevoj strani. Valja istaknuti kako su oba Šibenikova krila među najgorima u ligi po broju dodira, premda tu ponešto uvjetuje i činjenica da su tijekom sezone često nastupali u sustavu 3-5-2, gdje pozicije krila nisu zabilježene na terenu. Tako tek riječka desna krila, odnosno Belupova lijeva krila, imaju manje dodira s loptom od šibenskih.
Po pitanju zgoditaka Šibenik je najlošija momčad lige s tek 20 golova, no kada pogledamo pozicije dobivamo zrcalnu sliku od ligaškog prosjeka! I dalje su napadači oni najuključeniji, premda smo spomenuli i kod ovog dijela teksta o Gorici da su među lošijima u ligi. Istaknimo tek Duju Čopa koji je zabio 4 gola igrajući na najisturenijoj poziciji. Zrcale se pak boje na stranama terena, gdje lijeva strana nije zabila niti jedan pogodak! Lijeva krila Šibenika u ovoj su kategoriji jedina u ligi koja nisu zabila gol. Desna strana zato daje jednako golova kao i vrh napada, sa 6 golova s desnog krila, a listu s 4 pogotka s ove pozicije predvodi Ivan Dolček. Stoperi su pak zabili jednako golova koliko i defanzivni i ofenzivni veznjaci zajedno!
Logično je onda za očekivati da će Šibenik biti i najlošija momčad lige i po pitanju asistencija. Ovdje se Šibenik vraća ligaškom prosjeku, te su i ovdje napadači najbolji dio momčadi, a ističe se bivši igrač Ivan Delić s 3 asista. Ostatak je pak momčadi kombinirao 9 asistencija, od čega počasni spomen ide lijevim krilima i stoperima, s po 2 asistencije. Mislav Matić igrač je kojeg možemo istaknuti s obje asistencije sa stoperske pozicije. Tek po jedna asistencija s dvije vezne pozicije svrstavaju ih na dno lige po pitanju ove kombinacije parametara i pozicije. Tek Osijek nije zabilježio nijednu asistenciju s pozicije ofenzivnog veznog, dok nijedna momčad nema lošiji skor od Šibenkovih centralnih veznih, ali i desnih krila, po pitanju dodavanja za pogodak.
Mapa kreiranih velikih prilika nadovezuje se na zgoditke kada govorimo o stranama terena. I ovdje je Šibenik atipičan s podjednako dobrim učinkom od vrha napada, preko veznih pozicija, pa do, zanimljivo, desnog beka. Lijeva pak strana terena kaska s tek dvije kreirane velike prilike. Po objema pozicijama (LW i LB) je Šibenik i ovdje najgora momčad lige. Ovo zelenilo mape pak može zavarati, jer radi se o istoj brojci od po 3 takve situacije, dok je općenito Šibenik najgora momčad lige iza Istre 1961 po ovome parametru. Istaknimo stoga tek niz pojedinaca koji imaju po 2 kreirane velike prilike: Čop, Dolček, Hiroš, Delić i Kvržić.
Šibenik je druga najgora momčad lige i po pitanju ključnih dodavanja, no mapa im je tu nešto uravnoteženija i sukladnija onoj prosječnoj ligaškoj. Predvode ih ipak ofenzivni, a ne centralni veznjaci, a gotovo 25% zasluga nosi bivši igrač Mario Ćurić s 10 takvih dodavanja. Slijede ih u Šibenikovoj momčadi napadači, gdje duet Duje Čop – Ivan Delić uz sebe piše debelu većinu dodavanja koja dovode do udarca. Udarce suigračima pripremaju u solidnoj mjeri i centralni veznjaci, s malim doprinosom mnogih pojedinaca, gdje tek možemo izvući ime još jednog bivšeg Šibenčana, Patricka Salomona s trećinom takvih pasova. I lijeva krila i desni bekovi Šibenika spadaju među lošije ključne dodavače lige, dok krunu najgorih po ovom parametru nose pozicije desnog krila i lijevog beka. Ipak, Ivan Dolček u konkurenciji desnih krila gotovo sam nosi Šibenik s čak 13 ključnih dodavanja iz ove pozicije, dok ih je Haruki Arai na drugoj strani terena imao 9. Šibenikovi stoperi ponešto dižu rating svojoj momčadi u ovom parametru, jer tek centralni defanzivci Hajduka i Osijeka imaju više ključnih dodavanja. Mislav Matić tako ih je upisao 7, a Stefan Perić 6. Istaknimo i Lovru Rogića kao jedinog vratara s ključnim dodavanjem lige, uz Goričina Ivana Banića.
Udarci i njihova distribucija po pozicijama terena prate Šibenikov trend koji prednost daje desnoj strani. Valja reći kako i ovdje Šibenik „zadnjači“, pa su tako i po ukupnom broju udaraca najgora momčad lige nakon Istre 1961. Po očekivanju najviše pucaju napadači, a slijede ih ofenzivni veznjaci. Tu listu predvodi Marcel Čanadi, bivši igrač Šibenika i sin aktualnog trenera, koji je pucao 10 puta, no bez učinka. Brojčani učinak slijede centralni veznjaci, a potom desna krila. Dok kod centralnih veznjaka zaista nemamo koga za istaknuti zbog velikog broja igrača na ovim pozicijama, s desnog krila gro učinka nosi Ivan Dolček s čak 27 od ukupno 39 udaraca. Opet je problematična pozicija lijevog krila, koja ulazi u dobar kontekst kada zaključimo da su isti broj udaraca uputili oni i Šibenkovi stoperi! Šibenikovi lijevi bekovi pucali su tek 6 puta, po čemu su jedina momčad lige koja nakon 28 kola ima jednoznamenkast broj udaraca s jedne pozicije (izuzevši, naravno, onu vratarsku).
Svrstavali smo ih u donji dom po pitanju većine promatranih statističkih kategorija, no Šibenik na svoje dolazi kada pričamo o driblinzima. Tako su treća momčad lige po pitanju uspješnih driblinga, iza Dinama i Varaždina. Mapa itekako odudara od one ligaške gdje prednjače krilne pozicije, kod Šibenika se u uspješni dribling najviše upuštaju centralni veznjaci, koji to rade više od veznjaka ijedne druge HNL momčadi. Mnogo igrača doprinosi ovoj lijepoj brojci, a ističe se opet bivši veznjak Salomon, s 8 uspješnih driblinga. Centralne veznjake slijede podjednako uspješna desna krila, ofenzivni vezni i napadači. Kod desnih krila je već za očekivati da će nam iskočiti ime Dolčeka, koji nosi 75% uspjeha te pozicije u Šibeniku. U napadu je ta osoba bila Ivan Delić, s gotovo polovicom uspješnih driblinga za tu poziciju, dok kod ofenzivnih veznjaka nemamo pojedinca za istaknuti. Lijeva krila i po ovom su parametru najlošija u ligi, no obraz im osvjetljava Haruki Arai s 13 uspješnih driblinga u toj zoni. Isto vrijedi za desne bekove, dok se nenormalni Lovre Rogić može pohvaliti s čak 3 uspješna driblinga na vratarskoj poziciji, što je polovica ligaškog učinka!!
Šibenik nam se kroz ove brojke nešto manje istaknuo, a uz imena bivših igrača Delića i Salomona, prikažimo ovdje grafove dvojca koji se istaknuo u pojedinim kategorijama, a da su i dalje u klubu. Naš izbor je pao na Ivana Dolčela i Harukija Araija, kojeg ćemo usporediti s drugim krilima lige, premda je na poziciji wing-backa odigrao dio sezone.
Grafike i ilustracije: Andrej Buvač
