Utakmica 17. kola HNL-a između Osijeka i Rijeke, koja bi nominalno trebala biti derbi kola, u ovotjednoj je najavi čak i pala u drugi plan zbog ogleda Hajduka i Gorice od 17:30h. Ipak, ispunjena Opus Arena je rekla svoje, a i odlična posjeta gostujućih navijača koji su srušili rekord najbrojnijeg osječkog gostovanja u povijesti grupe, tražeći prvu pobjedu svojih miljenika u Osijeku još od 2018. godine!
Na koncu kišne subote poslijepodne, Rijeka može žaliti za propuštenim prilikama i potencijalnim trobodom u ne odveć kvalitetnoj, ali borbenoj utakmici, rezultatom koje će najzadovoljniji biti – Hajduk!
Rijeka, koja je od kladionica bila označena kao favorit, u susret je ušla s povratnikom nakon suspenzije zbog žutih kartona Marcom Pašalićem, a ostatak postave bio je jednak kao i protiv Varaždina prije 7 dana, s time da je Željko Sopić ponovno ekipu postavio u formaciju 4-2-3-1.
S druge strane, Zoran Zekić koji je bio bez pobjede u 4 uzastopne utakmice, od čega je njegov sastav doživio i 3 poraza, na teren je poslao ekipu u formaciji 4-1-4-1 (premda je bilo dvojbi hoće li Osijek zaigrati u sustavu s trojicom u obrani) s 18-godišnjim Marinom Prekodravcem koji je po prvi puta za Osijek krenuo od prve minute.
Uoči samog početka susreta krenula je padati kiša, a s njome je napadati od prve minute krenuo Osijek, pritisnuvši Rijeku visoko u njenoj polovici, dok je Rijeka čekala priliku za protunapad, a on se dogodio već u 5. minuti, kad je Pašalić karakteristično krenuo prema vratima Malenice, no njegov udarac je osječki vratar uz manje poteškoća ipak obranio.
Kriterij suca Matea Ercega bio je takav da je prvi prekršaj pokazao tek u 7. minuti, a Rijeka je u još nekoliko navrata pokazala kako može biti opasna po desnoj strani svojeg napada gdje je Pašaljeić često pronalazio prostor iza leđa Drambaeva. Osječki napadi uglavnom su se formirali na dugim loptama prema Ramonu Mierezu.
Najbolja prilika na utakmici stigla je u 20. minuti kad je nakon jednog prvog duljeg posjeda Riječana, lopta na rubu šesnaesterca došla do Fruka koji se maestralno riješio dvojice obrambenih igrača, ali se iz matne situacije odlučio na udarac vanjskim dijelom kopačke i loptu poslao pored gola.
Nakon petnaestak minuta bez velikih događanja, Osijek dolazi do najveće prilike na susretu. Dobro prebrojavanje rezultiralo je ubacivanjem Bukvića s desne strane, a iz drugog se plana ubacio stoper Bralić te s pet metara od gola loše zahvatio loptu glavom. Do kraja poluvremena Osijek je bio taj koji je dominirao terenom, no osim nekoliko poluprilika i situacija u kojima su njihovi napadači mogli bolje reagirati, nismo vidjeli ozbiljnije prilike te se s nulom otišlo na odmor.
Na poluvremenu niti jedan niti drugi trener nisu napravili nijednu izmjenu, no na nju je bio prisiljen Zoran Zekić u 50. minuti zbog ozljede Ivana Fiolića, koji se zabio u vlastitog suigrača, umjesto kojeg je u igru ušao Petar Brlek.
Rijeka je u 56. minuti propustila ogromnu priliku, točnije, udaraca Pašalića je obranio Malenica, a period bolje igre u drugom poluvremenu gosti nisu uspjevali okruniti pogotkom, iako je dojam bio kako su Osječani u tom trenutku jako “visjeli“.
Tijekom polovice drugog poluvremena igrači obiju ekipa imali su primjedba na suca Ercega koji je nekoliko puta mijenjao kriterij suđenja, a baš smo u tom periodu vidjeli i nekoliko promjena s obje strane, pri čemu je za Osječane u sastav ušao i heroj prošlog tjedna, Anton Matković.
Osijekova sredina cijelo je drugo poluvrijeme imala ogromne probleme s iznošenjem lopte i zatvaranjem prostora, a u 73. minuti Rijeka je propustila novu ogromnu priliku za gol. Izgubljena lopta Osijeka u sredini rezultirala je brzom tranzicijom i izlaskom Marca Pašalića pred Marka Malenicu, no reprezentativni je napadač propustio još jednu veliku prigodu: dugo je oklijevao i u konačnici pustio da mu osječki vratar skrati kut i zadrži nulu na semaforu.
Do kraja susreta obje su ekipe previše griješile u predaji lopte, a Osijek je prvenstveno razmišljao o tome kako da sačuva vlastitu mrežu, dok su Riječani pokušavali napasti domaćine sve do 85. minute, kad je Željko Sopić u igru poslao Dejana Petrovića i Niku Galešića što je bio jasan signal kako je i njemu draži “vrabac u ruci, nego golub na grani”.
