
Tužnu vijest objavila je HNK Rijeka jutros, oprostivši se od Marijana Jantoljaka, legendarnog vratara koji je preminuo u 85. godini života.
Rođen 7. veljače 1940. u Zagrebu, Jantoljak se nogometom započeo baviti u redovima lokalnih Ponikvi, da bi preko Radničkog iz Nove Pazove i zemunskog Jedinstva 1960. godine stigao u redove Rijeke, u kojoj je pronašao svoj drugi dom, zadržavši se sljedećih 13 godina.
Nakon toga je još pet sezona igrao u redovima banjalučkog Borca, da bi karijeru završio u sisačkim Metalcu i Segesti, završivši igračku karijeru u 40. godini. Za istaknuti je i da je upisao dva nastupa za jugoslavensku reprezentaciju u prijateljskim utakmicama 1966. godine protiv Izraela i Bugarske.
Vratar ispred svojeg vremena
Bio je, po mnogima, vratar ispred svog vremena i prototip današnjih vratara kojima je jedna od važnijih odlika igra nogom. Na golu HNK Rijeka proveo je zlatne godine svoje igračke karijere, od 1960. do 1972., postavši vratar s najviše nastupa u povijesti kluba (430) i osmi igrač uopće po broju nastupa za Rijeku. Njegov rekord od 917 minuta bez primljenog gola u sezoni 1969./1970. i dalje stoji kao neuništivi spomenik njegovoj iznimnoj vratarskoj kvaliteti. Posebno su ostali upamćeni njegovi kazneni udarci, budući da je s bijele točke čak 15 puta bio strijelac.
Široj publici ostao je u pamćenju po atraktivnim vratarskim paradama, zbog kojih je i dobio nadimak Tica, aludirajući na let ptice.
U Rijeci je pronašao drugi dom
Svojim neumornim duhom, talentom i predanošću ostavio je neizbrisiv trag u povijesti riječkog i hrvatskog nogometa kojem je posvetio gotovo 60 godina svoje karijere.
Godinama je oblikovao mnogobrojne vratare koji su prošli kroz omladinsku školu Rijeke, a osim golmanskog treniranja, u nekoliko je navrata vodio i prvu ekipu kao glavni trener, počevši od prve povijesne utakmice Rijeke u HNL-u 1992. godine.
Kao glavni trener Rijeke vodio je 47 utakmica u sezonama 1992., 1992./1993. te 1995./1996. u paru s Rankom Buketom, a u HNL-u je još vodio i zaprešićki INKER u sezoni 1993./1994. u 12 utakmica.
Trenerskim poslom i odgajanjem mladih vratara bavio se do praktički samog kraja života, iskazujući nevjerojatnu vitalnost i strast prema edukaciji mladih sportaša, savjetujući ih na putu prema ostvarenju svojih ciljeva.
HNK Rijeka se dirljivo oprostila od njega sljedećim riječima:
Marijan je bio skroman čovjek velikog srca, uvijek spreman podijeliti savjet ili anegdotu. Za njega su brzina, procjena i hrabrost bile ključne vrline vratara, ali i života. HNK Rijeka ga je voljela kao svog, a on je uzvraćao istom mjerom, nazivajući Klub svojim drugim domom. Njegovo nasljeđe živi u svakom mladom vrataru kojeg je podučio, u svakom navijaču koji ga je bodrio i u svakom rekordu koji je postavio.
Marijane, hvala vam za sve što sto ste dali HNK Rijeka i počivali u miru.
HNK Rijeka