Bivši talijanski premijer, medijski tajkun i vlasnik A.C. Milana te trenutni vlasnik A.C. Monze, preminuo je u 86. godini života u milanskoj bolnici San Raffaele.
U travnju ove godine Berlusconi je hospitaliziran i stavljen na intenzivnu njegu zbog problema s disanjem izazvanima upalom pluća koju je uzrokovala jedna od vrsta leukemije. Berlusconi je nakon toga krenuo s kemoterapijama, a u svibnju je već bio na zabavama svoje političke stranke Forza Italia i gledao Monzine utakmice, tvrdeći da nikada nije i neće prestao raditi.
Ipak, prije 3 dana je zbog novih problema ponovo hospitaliziran, da bi njegovo srce prestalo kucati jutros.
Berlusconi je bio politički aktivan: talijanski premijer u četiri navrata, kao i član talijanskog Senata i europskog Parlamenta. No, većina ga ipak pamti po aktivnostima unutar nogometa i onome što je napravio u razdoblju od 1986. do 2017. godine kao vlasnik i predsjednik A.C. Milana.
Rođen 1938. godine u obitelji srednje klase, Berlusconi se tokom odrastanja bavio glazbom, da bi svoju poslovnu karijeru po završetku školovanja na milanskom sveučilištu odveo u građevinske vode. Kombinacijom umiješnosti u poslu i dobre povezanosti s ključnim ljudima izgradio je inicijalno bogatstvo koje je 1973. godine uložio u medijsku kuću TeleMilano koja je kasnije evoluirala u Canale 5, prvu privatnu talijansku TV kuću u povijesti.
1978. godine osnovao je Fininvest i Mediaset mrežu TV stanica putem kojih je odlučio ugroziti monopol državne TV kuće RAI, a posljedično je stvorio pravi medijski imperij i izborio se za liberalizaciju medijskog tržišta, a zarađeni novac uložio je 20. veljače 1986. godine u kupovinu svog voljenog kluba A.C. Milana.
Milan je tih godina, nakon solidnih ’70-tih, bio u ogromnoj krizi i čak dva puta ispadao u Serie B. Prvi puta 1980. zbog Totonero skandala i namještanja utakmica, a drugi puta 1982. zbog loših rezultata. Klub je bio na rubu bankrota, a Berlusconijeva investicija i dovođenje trenera Arriga Sacchija te legendarnog nizozemskog trojca Gullit, van Basten, Rijkaard značilo je promjenu trendova u redovima Rossonera. Uz talijanske reprezentativce Maldinija, Baresija, Costacurtu i Donadonija, Milan je već 1988. godine stigao do naslova prvaka Serie A, a 1989. godine do naslova prvaka Kupa prvaka, kojeg je i obranio 1990. godine.
Milan je na pogon Berlusconijevih investicija u izrazito kratkom roku zavladao svjetskim nogometom, osvojio tri uzastopne Serie A titule između 1992. i 1994., a u finalu Lige prvaka igrao zaredom 1993., 1994. i 1995. godine. Još dvije Lige prvaka osvojio je Berlusconijev Milan, 2003. i 2007. godine, a 2017. godine je Berlusconi klub nakon 31 godine i čak 29 osvojenih trofeja, prodao za 550 miljuna eura.
Kad se očekivalo da će ovaj vitalni starčić otići u mirovinu i stati na loptu, u društvu sa svojim starim kompanjonom Adrianom Gallianijem je još jednom ušao u nogometni biznis, kupivši A.C. Monzu 2018. godine. Jedan od najbogatijih Talijana s procjenjenim vlasništvom od 7,6 milijardi dolara je do 2020. godine ušao je iz Serie C u Serie B, a 2022. ušao i u Serie A po prvi puta u povijesti kluba. Ovu sezonu je Monza završila na 11. mjestu i 52 boda, što je najveći broj bodova u ligama Petice od svih ekipa koje su ušle iz druge lige, a ujedno i drugi najveći broj bodova ijednog debitanta u Serie A.
Berlusconi je, pored sportskih uspjeha i događaja, puno pozornosti i kontroverzi izazivao svojim estetskim zahvatima, problemima sa zakonom i poreznom upravom, stavovima o društvenim pitanjima, javnim nastupima i organiziranjem bakanalija i činilo se da će živjeti vječno…
