Nakon duge borbe s teškom bolešću pluća, u 71. godini života preminuo je Christoph Daum.
Punim imenom Christoph Paul Daum rođen je u tadašnjem DDR-u i gradu Zwickau, a u nogomet se zaljubio kao mladić te igrao u redovima Duisburga i Kölna, da bi s 33 godine odlučio okačiti kopačke o klin i postati trenerom.
Prvi posao bio mu je na klupi FC Kölna od 1986. do 1990. godine, nakon čega je otišao u Stuttgart i s njima osvojio naslov prvaka Njemačke 1992. godine. Od 1994. do 1996. godine bio je na klupi Besiktasa s kojim je osvojio Kup Turske i prvenstvo Turske, te se vratio u Njemačku, točnije u najvećeg rivala Kölna, Bayer Leverkusen.
Nešto starijim nogometnim zaljubljenicima vjerojatno je najpoznatiji iz te epohe i četiri godine na klupi Apotekara s kojima je igrao očaravajući nogomet i etablirao mnoge igrače poput Michaela Ballacka, Ze Roberta i Lucia, ali isto tako i klubu nadjenuo nadimak Neverkusen zbog toga što je u četiri sezone tri puta završavao na drugom mjestu, propuštajući nevjerojatne prilike za osvajanjem naslova prvaka.
Nakon debakla Njemačke na Europskom prvenstvu 2000. godine Daum je bio favorit za preuzimanje klupe Elfa, no u javnost su procurile kontroverzne vijesti vezane uz kokainske orgije s prostitutkama u kojima je on navodno sudjelovao. Daum je otišao toliko daleko u branjenju svoje časti da je vlastima ustupio vlasi svoje kose kako bi dokazao da je nevin, no testiranja su pokazala kako u njegovom organizmu ima tragova kokaina. Daum je u prvi mah tvrdio kako su uzorke podmetnuli, no nakon godinu dana sudskog postupka u konačnici je priznao kako je koristio drogu.
Ovaj slučaj poznat i kao Daum-Affair uvelike je utjecao na njegov daljnji trenerski put u Njemačkoj, pa se vratio u Tursku i Besiktas, da bi 2002. godine preuzeo Austriju Beč i osvojio naslov prvaka. Uslijedio je novi povratak u Tursku, no ovog puta u redove najvećeg Besiktasovog rivala Fenerbahcea, s kojim je osvojio dva uzastopna prvenstva Turske.
U kasnijoj fazi karijere opet je sjeo na klupu Kölna, još jednom vodio Fenerbahce, ispao iz lige s Eintracht Frankfurtom te kratko vodio belgijski Club Brugge te Bursaspor, što mu je bio posljednji klupski angažman kao trenera.
Nakon dvije godine stanke, sjeo je na klupu rumunjske nogometne reprezentacije, no nije se uspio kvalificirati na Svjetsko prvenstvo 2018. godine, pa mu je uručen otkaz, a nakon toga je i obznanio kako odlazi u trenersku mirovinu u kojoj, nažalost, nije pre dugo uživao.
