U večerašnjim duelima UEFA Europa lige imali smo prilike gledati po imenima jake dvoboje Juventusa i Seville te Rome i Bayer Leverkusena, ekipe koje smo kroz godine navikli sretati i u Ligi prvaka. Upravo je Liga prvaka vjerojatno najveći mamac za sve 4 ekipe koje će najjače europsko natjecanje teško izboriti kroz domaća prvenstva, pa se osvajanje naslova pobjednika Europa lige nametalo kao imperativ. Nakon 90 minuta, na dvije utakmice vidjeli smo samo 3 gola i poprilično ortodoksne ekipe, pa se nadamo kako će nas bolji i atraktivniji nogomet čekati sljedećeg tjedna.
Juventus – Sevilla 1:1
Sevilla je kraljica Europa lige/Kupa UEFA-e, kojoj je ovo peti puta od 2010. godine da ulazi u polufinale. Četiri je puta prošla u finale te u konačnici i osvojila natjecanje – 2014., 2015., 2016. i 2020. godine. S druge strane, Juventus se posljednji put u polufinalu ovog natjecanja našao u sezoni 2013./2014., kad ga je izbacila Benfica, koja je u finalu izgubila, dakako baš u Torinu na Juventusovom stadionu, od Seville. Jedna je pozitivna tradicija stajala na strani Stare dame, jer Juventus je bio neporažen u 12 domaćih utakmica u ovom natjecanju.
Juventus je s dvije uzastopne pobjede protiv Leccea i Atalante donekle popravio dojam loše serije od 5 utakmica bez pobjede. No, nad Torino se i dalje nadvija oblak sumnje zbog oduzimanja, vraćanja i možebitnog ponovnog oduzimanja bodova u Serie A.
S druge strane, Sevilla iza sebe ima tešku sezonu, u kojoj su očekivali da će završiti u top 4 lige, da bi većinu vremena proveli u zoni ispadanja iz koje su izašli sa 6 pobjeda u posljednjih 9 utakmica. Sve nade Mendilibarove ekipe tako su usmjerene na čim bolji rezultat u Europa ligi i potencijalno hvatanje Gironinog 7. mjesta koje bi trebalo nositi barem Konferencijsku ligu.
U susretu dvaju ekipa prosječnih starosti većih od 30 godina, Sevilla je krenula bolje, a u prvih 15 minuta su u tri navrata prijetili Szczesnyu iz prekida, kad je Rakitić preciznim i uigranim ubačajima pronalazio glavu Ocamposa, no rezultat se nije mijenjao. Samo minutu nakon, Juventus koristi najjača oružja koja ima na pametan način – Di Maria je u dva navrata pronalazio Vlahovića. Jednom je srpski napadač prebacio cijeli gol, a drugi put mu je iz blizine dva puta udarac obranio Bono. Ipak, golovi i da su postignuti ne bi vrijedili, jer je Vlahović bio u zaleđu.
Nakon kratkog Juventusovog pritiska, Sevilla ponovno uspostavlja kontrolu, a opet je najopasniji po gol bio Ocampos koji ne zabija gol ni iz četvrte prilike ove večeri. Kad nije mogao biti strijelac, Ocampos je bio asistent. Još jedan sjajan napad iza leđa indisponiranih Kostića i Alexa Sandra, Ocampos je završio povratnom loptom na Gila i En-Nesyrija. Prvi je preskočio loptu i otvorio prostor Marokancu za lagano plasiranje Szczesnyja u jedan, a lopte u drugi kut za potpuno zasluženo vodstvo od 0:1.
Juventusova obrana izgledala je u tom razdoblju katastrofalno, a doslovce svaki napad Seville izgledao je kao da bi mogao završiti pogotkom, pa su obrambeni igrači Juventusa vjerojatno odahnuli kad je u 36. minuti zbog ozljede iz igre morao izaći brzonogi Ocampos, umjesto kojeg je u igru ušao Montiel. Ponešto odgovora na ono što smo vidjeli u prvom poluvremenu može dati i pogled na prosječne pozicije Juventusovih igrača, čije je postavljanje olakšalo Sevillinim igračima pronalaženje koridora i kreiranje prilika, pa domaći mogu biti zadovoljni da su na odmor otišli samo s jednim golom minusa, jer su do kraja poluvremena izvan 16 metara prijetili još i Rakitić i En-Nesyri.
Na poluvremenu je Allegri iz igre izvukao nevidljive i indisponirane Kostića i Mirettija, umjesto kojih su u igru ušli Junior i Chiesa, a i Bianconeri su u nastavak ušli poprilično angažiranije. Ipak, nakon 15 minuta kakvog takvog pritiska, Sevilla je uspostavila kontrolu nad utakmicom. Pokušao je Allegri vađenjem Bonuccija i Vlahovića i ubacivanjem Milika i Gattija, a već u 70. minuti napravio je i zadnju moguću izmjenu ubacivanjem Pogbe umjesto Di Marie u igru.
Apsolutno se ništa vrijedno spomena na terenu nije događalo do 85. minute, kad su nakon jednog centaršuta Cuadrada Rabiot i Bade bili u duelu. Vidljivo je bilo da je Bade imao kontakt s Rabiotom, no niti sudac Daniel Siebert niti VAR soba nisu se uključili, iako je elemenata za gledanje snimke definitivno bilo.
Sevilla je u drugom poluvremenu u potpunosti prepustila posjed lopte Juventusu, no limitirala ih na bezbrojne pokušaje ubacivanja s poludistance koje su bez poteškoća čistili Gudelj i Badé, a kad smo se već pripremali zaključiti izvještaj s utakmice, Chiesa je izveo posljednji korner na utakmici, loptu je na drugu stativu prebacio Danilo, a u sredinu je opet glavom vratio Pogba za Gattija koji je pogodio za 1:1 i veliko slavlje stadiona koji je već izgubio nadu u pozitivan rezultat.
Juventus je tako na kraju ipak stigao do boda, kojeg je prema prikazanom u drugom poluvremenu, vjerojatno i zaslužio.
Roma – Bayer Leverkusen 1:0
Povijesno gledano, ovo je za Rimljane treće uzastopno europsko polufinale. Nakon Europa lige protiv Manchester Uniteda 2021., osvajanja Konferencijske lige 2022., susreli su se s Apotekarima kojima je ovo bilo četvrto europsko polufinale u povijesti kluba. Podsjećamo, 1988. su osvojili svoj jedini trofej, Kup UEFA-e, a uz to su još polufinale igrali 1995., dok su 2002. u Ligi prvaka došli do samog finala.
U susretu trenerskog “oca” i “sina”, José Mourinho dočekao je Xabija Alonsa. Još dok ga je vodio kao trener u Real Madridu, predviđao mu je trenersku karijeru rekavši kako na terenu od svih igrača koje je vodio najbolje razumije nogomet i može biti njegova produžena ruka. Kao i Mendilibar u Sevilli, Alonso je Bayer Leverkusen preuzeo u nepovoljnom trenutku, na 17. mjestu Bundeslige i u par mjeseci doveo ih do 6. mjesta i borbe za Europu, kao i polufinala ovog jakog natjecanja. S druge starane, za Romu je ovaj susret došao u nepovoljnom trenutku, nakon 4 uzastopne utakmice bez pobjede i gubljenje pozicije koja je vodila u Ligu prvaka do prije samo nekoliko tjedana.
Ako ste imali prilike gledati prvi susret četvrtfinala Rome i Feyenoorda, mogli ste pretpostaviti kako će izgledati i ova utakmica. Mourinho je primjenio potpunu “no risk” strategiju i pa smo zato gledali i nezanimljivih 45 minuta, a posebice period od 25. do 45. minute. Mourinho je odlučio zatvoriti sve prilaze svojem golu i anulirati najproduktivnijeg i najkreativnijeg igrača natjecanja Floriana Wirtza, koji je zabio 3, asistirao za 2 gola i kreirao 18 velikih prilika za svoje suigrače. Bez Paola Dybale, koji još uvijek nije u potpunosti zaliječio ozljedu, pokušaji Rome svodili su se na prekide, a niti Bayer Leverkusen nije imao pretjerane napadačke amibicije pa se na poluvrijeme otišlo s mirnih 0:0.
Roma je bolje otvorila drugo poluvrijeme i ubilježila polušanse Abrahama i Belottija, a u 62. minuti vidjeli smo i jedini gol utakmice. Abraham je spustio dugu loptu za Bovea, koji osvaja 15 metara terena, puca, Hradecky brani, no Bove je ispratio akciju do kraja i postao najmlađi strijelac Rome u europskim natjecanjima s 20 godina i 360 dana.
Nakon pogotka, Roma je bila u srednjem bloku i čuvala pozitivan rezultat, a Bayer Leverkusen je najveću priliku za pogodak propustio u 87. minuti kad je nakon greške Rui Patricija, Frimpongov udarac s crte očistio Cristante.
Bayer Leverkusen je u 90 minuta pokazao premalo da bi očekivao bilo što osim minimalnog poraza, a svoju će šansu morati tražiti protiv prekaljenog Mourinha u uzvratu. Hoće li na kraju slaviti učenik ili učitelj, ostaje za vidjeti.
