U uzvratnoj utakmici Chelseaja i Real Madrida, londonski su Plavci tražili svojevrsno čudo, uzevši u obzir to kako im posljednjih mjeseci izgledaju izdanja na terenu. Najnoviji udarac za ekipu bio je vikend poraz od Brightona, što je bila šesta utakmica u nizu u kojoj nisu uspjeli pobijediti i treći poraz zaredom. Situacija je eskalirala toliko da se nakon te utakmice predsjednik Todd Boehly spustio u svlačionicu i održao predavanje igračima nazvavši situaciju sramotnom. Novi (privremeni?) trener Frank Lampard je u svojem drugom trenerskom mandatu na Stamford Bridgeu ujedno tražio i preokret od 2 gola deficita u europskim utakmicama po uzoru na Chelseajeve utakmice protiv PSG-a 2014. ili Napolija 2012., ali Chelsea iz tog doba i ovaj danas teško mogu stati pod zajednički nazivnik.
Carlo Ancelotti u London je došao nakon vikend pobjede protiv Cádiza i na teren poslao svoj najjači mogući sastav u ovom trenutku, tj. identičnu ekipu kao onu koja je prošlog tjedna slavila u Madridu. S druge strane, Lampard je ekipu poslao u sastavu 343, s Cucurellom na poziciji lijevog beka umjesto suspendiranog Bena Chilwella, a zanimljivo, Kanté i Gallagher su bili na pozicijama polušpica iza leđa najisturenijeg Havertza.
Chelseajevi su navijači po društvenim mrežama bili u poludepresivnom stanju i žalili za promjenama koje su se dogodile unutar samo godine dana kad je Chelsea na nevjerojatan način ispao baš od Real Madrida, komentirajući kako ni u ovom sastavu ne vide ono potrebno da bi preokrenuli rezultat protiv ekipe koja suvereno vlada ovim natjecanjem u posljednjem desetljeću.
Lampard je u izjavi uoči utakmice rekao kako mu je ideja napasti Real preko bokova, a ekipa ga je očito i poslušala. Tokom prvih 45 minuta, Chelsea je uputio 17 centaršuteva koje pak nije imao tko iskoristiti, ali je i bio definitivno bolja ekipa, a terenom se nakon dugo vremena počeo širiti kakav-takav optimizam. Chelsea je u odnosu na neprepoznatljivo izdanje u Madridu i posljednjih mjeseci, tj. cijele sezone, bio puno agresivniji i čvršći u duelima, očito u pravoj mentalnoj snazi za pokušaj preokreta. Na žalost Lamparda, u najboljim su se prilikama našli igrači kojima postizanje pogodaka nije specijalnost. U 11. minuti je Kanté ostao sam na 7 metara i nije najbolje zahvatio loptu lijevom nogom pa je završila pored gola. Druge dvije velike prilike dogodile su se u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena, a nisu ih iskoristili opet Kanté i Cucurella kojem je s 5 metara udarac sjajno obranio Thibaut Courtois.
Real Madrid, s druge strane, igrao je točno onako kako se i moglo očekivati. Mirnoća u posjedu, čuvanje lopte u sredini terena i usporavanje ritma koliko god je to moguće da bi se otupile Chealsejeve oštrice, vrebajući priliku za kontranapad. I u takvoj su igri igrači Blancosa uspjeli uputiti nekoliko udaraca, a najopasniji je bio onaj Rodryga koji je sam sebi stvorio priliku i pogodio vanjsku stranu stative. Posebno je nevidljiv tokom prvih 45 minuta bio Vinícius koji je izgubio većinu duela protiv Reecea Jamesa, tj. kojeg je engleski bek natjerao da više razmišlja o obrani nego li o napadu
Baš je James tokom prvog dijela bio najraspoloženiji Lampardov igrač i dobrim driblinzima izluđivao Camavingu i Víniciusa, pa je Ancelotti već na poluvremenu odlučio adresirati problem i umjesto Alabe ubaciti Rüdigera da pojača obrambenu utvrdu.
I na početku drugog poluvremena gledali smo sličan nogomet, a u 56. minuti se opet Kanté našao u sjajnoj prilici koju nije iskoristio. A onda, još jedan deja-vú Real Madrida u Ligi prvaka. Sjajna lopta Militaa za Rodryga ispred kojeg je ostao ogroman koridor i situacija 1-na-1 s Chalobahom koji je odabrao riskantniju opciju uklizavanja i zakasnio u duel, a Rodrygo ubacio loptu za Vínicusa koji vraća baš Rodrygu, a ovaj je imao vremena i mirno primiti loptu i poslati je u mrežu iza Kepe. Žalit će se navijači Chelseaja na situaciju koja se dogodila minutu ranije u kojoj je Militao bio na rubu drugog žutog kartona, a umjesto nje je dobio bukvicu talijanskog suca Danielea Orsata, što se činilo i kao ispravna procjena. Bilo kako bilo, ovo je za Víniciusa bilo 21. sudjelovanje u zadnjih 21 utakmicu u Ligi prvaka, tj. postigao je 10 golova i podijelio 11 asistencija svojim suigračima.
Lampard je pokušao prodrmati ekipu i tražiti tri gola koja bi značila prolaz s trostrukom izmjenom, ubacivši u igru ofenzivce Félixa, Sterlinga i Mudryka, dok je Ancelotti krenuo zatvarati utakmicu izvadivši Benzemu (koji nije bio zadovoljan izmjenom!) i Kroosa, a ubacivši u igru Tchouaménija i Ceballosa. No, na terenu se nije promijenilo apsolutno ništa, štoviše, Real Madrid je stigao do svojeg drugog pogotka. Jednostavna akcija Víniciusa na lijevoj strani napada koji je povratnom loptom pronašao Valverdea bila je po sličnom receptu kao i kod prvog pogotka. Valverde je izbjegao klizeći start Mudryka i slalomom kroz obranu kao na pladnju poslužio Rodryga koji se ušetao s loptom u mrežu za 0:2. Kamere su počele prikazivati tribine kako se prazne, a stadionom je odjekivala samo pjesma Madridovih navijača.
Iako se u igri Chelseaja mogu vidjeti određeni pomaci, a navijači i Lampard mogu tražiti ohrabrenje i utjehu u onome što su imali prilike vidjeti večeras i žaliti što im je s druge strane stajao briljantni Courtois, ipak ostaje činjenica kako je Lampard u svoje 4 utakmice upisao i ravno – 4 poraza. Chelseaju se 4 uzastopna poraza nisu dogodila još od 1993. godine, a realizacija je gorući problem tokom cijele sezone kojeg tokom cijele sezone nije uspio riješiti niti jedan od trenera, a pitanje je hoće li i Lampard do kraja ove bezuspješne sezone.
Real je tako rutinski, na uobičajen način kakvog smo od njih imali prilike vidjeti u posljednjim sezonama Lige prvaka i za koje će mnogi patetično reći “Real je u Ligi prvaka jednostavno – Real” bez pretjeranog objašnjenja ili taktičkih analiza koje će opravdati rezultate i igru madridskog kluba. I ovog puta, ne preostaje nam drugo nego se složiti. Ekipa koja uigranim i uhodanim mehanizmima kažnjava svaku, pa i najmanju grešku protivnika u svakom trenutku, imajući jasan plan i ideju u svakoj minuti utakmice.
