Roditi se u Bangaloreu, trećem najvećem gradu odnedavno najmnogoljudnije zemlje svijeta, Indije vjerojatno znači da ćete kao dijete biti oduševljeni kriketom, nacionalnim i najpopularnijim sportom.
Ako to možda i nije slučaj danas, uz sve veći rast popularnosti nogometa, onda je to definitivno bio slučaj u ’80-im godinama, kad je rođen junak današnje priče, Rohan Machanda Bopanna.
4. ožujka 1980. godine, prije gotovo 44 godine, mladi Bopanna počeo je tenis trenirati relativno kasno, s 11 godina. Uz tenis se školovao, pa i radio, da bi prve seniorske turnire zaigrao u, za teniske pojmove, relativno kasnoj 19. godini života. No, nakon debija, barem u okvirima indijskog tenisa, njegov je uspon bio brz.
2002. debitirao je za indijsku Davis Cup reprezentaciju, 2003. osvojio je prvi Challenger turnir u parovima s Pakistancem Aisamom-ul-Haq Qureshijem. Kombinirao je karijeru u singlu s onom u parovima u kojima mu je išlo daleko bolje. Za razliku od single turnira gdje je redovito ispadao u prvim ili drugim kolima, u parovima je često dolazio do finala, a prvu titulu osvojio je s Amerikancem hrvatskog podrijetla, Ericom Butorcem, 2008. godine u Los Angelesu, dok je prvi turnir iz Masters 1000 serije stigao 2011. u Parizu u paru s Qureshijem.
Ogromnu je konkurenciju u parovima imao i u sunarodnjacima Maheshu Bhupathiju i Leanderu Paesu koji su desetak godina apsolutno dominirali svjetskim tenisom u konkurenciji parova. Ako ste mislili da su sunarodnjaci međusobno bili u korektnim odnosima, prevarili biste se. Bopanna je imao solidno partnerstvo s Bhupathijem, u nekoliko navrata i zaigrao s njim u parovima, no s Paesom nije pronalazio zajednički jezik, pa je situacija eskalirala do te mjere da su Indijci za Olimpijske igre u Londonu 2012. godine prijavili dva para – Bhupathija i Bopannu te Paesa i Vardhana.
Zanimljivo, nikada nije osvojio Grand Slam turnir u konkurenciji muških parova, dok mu jedina titula s velike četvorke ostaje ona u mješovitim parovima s Kanađankom Gabrielom Dabrowskom s Roland Garrosa 2017. godine. No, zahvaljujući dobrim rezultatima ove godine kao i na Australian Openu gdje je u paru s Australcem Matthewom Ebdenom stigao do polufinala, znači da bi se i njegova riznica trofeja mogla popuniti i to mjesec i pol dana prije njegovog 44. rođendana.
Ako do toga i ne dođe, uvijek će mu ostati utjeha da je od idućeg tjedna, s gotovo 44 godine na leđima, po prvi puta u karijeri najbolji igrač svijeta.
