Lindon Selahi definitivno napušta Rijeku. Njegova iduća destinacija je Poljska odnosno Widzew Lodz, kojeg vodi hrvatski trener Željko Sopić.
U intervjuu za Novi list oprostio se od Rijeke i podijelio svoje dojmove oko svog boravka u Hrvatskoj.
Nisam ni sam mogao vjerovati što mi se to događa kad sam osjetio da su mi, dok to pišem, počele teći suze. Ali to je tako. To je Rijeka. Čista emocija. Tu sam postao otac, tu sam od mladića postao odrastao čovjek. Rijeka je moj drugi dom, govorim i hrvatski pomalo. Odlazim ponosan, uzdignute glave, bez kajanja. Svakoga mogu pogledati u oči. To sam htio i to sam ispunio. I vratit ću se mojoj Rijeci.
Damira Miškovića poštujem više nego što mogu riječima izraziti. I razumijem svaki njegov potez. Čak i one kada se nisam slagao s njim. Shvatio sam da je vodio računa o jedinome o čemu kao predsjednik mora voditi računa, o klubu. A ljudi, koliko je to dobar i velik čovjek… Da nema Damira, Rijeka bi teško uopće opstala. Navijači, ne zaboravljate to nikad
Lindon Selahi
Dotaknuo se Sopića pod kojim je već igrao u Rijeci.
Željko Sopić. To je čovjek koji me voli i poštuje. A činjenica da idem kod njega u Poljsku najbolji je dokaz da je to obostrano.Kako mi je rekao, radit ćemo u jednom sjajnom projektu. Puno sam pričao s njim prije odluke o novom klubu i ne mogu dočekati da opet igram za Sopića.
Lindon Selahi
A nije zaboravio ni Radomira Đalovića.
Sjajna osoba. Jednostavno dobar čovjek. Bio sam žalostan u jednom razdoblju. Nisam igrao na svojoj poziciji, čekao sam novi ugovor, proradila je u meni frustracija koja se nije mogla sakriti. I onda me jedan dan Đalović samo potapšao i rekao: ‘Dođi da ti i ja sjednemo u četiri oka.’ Licem u lice, otvoreno, iskreno i bez ikakvih skrivenih poruka. Nije postojalo ništa između redaka, samo osjećaji i stavovi dvojice ljudi iskreno izrečeni gledajući se u oči. I tim se jednim razgovorom sve riješilo. Nije javnost vjerovala u Đalovića, ali vjerovala je struka, direktori i Damir. I mi igrači. Svi do jednoga. Zato smo i sve osvojili. Čim je postalo jasno da odlazim, jedna od prvih poruka bila je upravo njegova. Đalović je kao ja. Borba, emocija. Kad se takvi ljudi udruže, a takva je bila cijela momčad i svi u klubu, onda se slave trofeji.
Lindon Selahi
Selahija se povezivalo i s Hajdukom.
Nije tajna da sam imao ponuda i iz hrvatskih klubova. Slušam što se sve nudi i shvatim, ma zašto uopće slušaš i trošiš vrijeme i sebi i tim ljudima kad znaš da nećeš otići u neki drugi hrvatski klub, da u Hrvatskoj možeš igrati samo i jedino za Rijeku. Jer ovaj su grad i ova zemlja postali moj dom. Ja sam taj sretnik s privilegijem da imam dva doma, a jedan je Rijeka.
Želim svima u Rijeci da ponove ovo što smo mi napravili. Želim mom klubu plasman u skupine Lige prvaka. Pratit ću svaku, ali doslovno svaku utakmicu i sve oko Rijeke. Nema šanse da je ovo zbogom. Tek do viđenja. Sigurno. Vratit ću se. Ako ne kao igrač, onda kao navijač. Uvijek sam davao sve od sebe. I kad je išlo i kad nije. A klub je meni dao više nego što se riječima može opisati. Odlazim bez kajanja. Uzdignute glave.
Lindon Selahi
