Sjećate li se plemenitog argentinskog veznjaka niske građe koji je u redovima HNK Rijeke igrao u razdoblju od 2008. do 2010. godine, kao posuđeni igrač Estudiantesa iz La Plate, pod imenom Ramón Ignacio Fernández?
Čovjek koji je za Rijeku odigrao 57 utakmica, postigavši 7 pogodaka i nadodavši 13 asistencija, HNL je napustio u svibnju 2010. godine, no i dalje je ostao u rijetkim dobrim sjećanjima riječkih navijača, posebice u sjećanjima kao dvostrukog strijelca u pobjedi 2:0 protiv Hajduka 23. kolovoza 2009. godine, iako ih je njihov najdraži klub tih sezona uglavnom navikavao na patnju i bol.
Većina njegovih suigrača iz tog doba već odavno u nogometnoj mirovini ili na mjestima u uredima iznad travnjaka: Velimir Radman trener je u mlađim kategorijama Rijeke kao i Hrvoje Štrok u Kustošiji, Fausto Budicin čeka novi trenerski izazov, Antonini Čulina pomoćnik je sportskog direktora u Rijeci, Vedran Gerc sportski direktor Orijenta, Davor Landeka, Denis Ljubović i Davor Landeka su u mirovini, a tek još Valentino Stepčić u trećeligašu Rudar Labin te sjajni Damir Kreilach u MLS-u aktivno igraju nogomet).
Uz , u mirovinu se još ne da niti 39-godišnji Argentinac, koji je po završetku europske avanture igrao u Čileu za La Caleru, O’Higgins i gigante Universidad de Chile i Colo Colo, osvojio naslov čileanskog prvaka 2017. godine, odradio polusezonu u argentinskoj Atlanti u sezoni 2021./2022. te se u ljeto 2022. godine vratio u Čile, točnije drugoligaški CD Iquique.
Fernandez je u Čileu tolika ikona da je 2017. dobio i čileansko državljanstvo, nosio je kapetansku traku u gotovo svim klubovima za koje je nastupao, a sad je, s 39 godina i nekoliko dana na leđima, CD Iquique vratio u prvoligaško društvo nakon 3 godine.
Ramon Fernandez, ikona #HNKRijeka, je prije 3 dana u 40. godini odveo svoj #Iquique u prvu ligu! Gol i crveni u 3:3 drami koja je epilog dobila izvođenjem jedanaesteraca!
BONUS: Slika slavlja ispod može poslužiti kao igra Where is Amigo?#Amigo pic.twitter.com/TgVclxYrdV
— Sopin skok kronike (@sopaball) December 13, 2023
Klub je to sa samog sjevera Čilea, iz grada koji broji nešto manje od 200.000 stanovnika, jednog od dvije čileanske slobodne luke (zona posebnog oporezivanja), koji je tijekom svoje povijesti u prvoligaškom društvu igrao 19 sezona, a najveći uspjesi su mu tri osvajanja čileanskog Kupa: 1980., 2010. i 2014. godine.
Iquique je u drugoligaškom društvu završio drugi, a nakon dodatnog razigravanja igrao dvomeč finala protiv Santiago Wanderersa. Prva je utakmica završila rezultatom 1:1, a zatim je Iquique na svojem terenu u uzvratu gubio 1:0, da bi do poluvremena preokrenuo iz dva kaznena udarca, od čega je jedan realizirao i sam Fernández.
Kad je na 3:1 u 51. minuti povisio Steffan Pino, pomislili biste da je tu priča gotova, no ne i u čileanskom nogometu. Smanjili su Wanderersi na 3:2, junak naše priče dobio je drugi žuti tj. isključujući crveni karton u 75. minuti, izjednačujući pogodak stigao je u 83. minuti, a u 90. minuti još je i Fernandezov suigrač Mathias Pinto pocrvenio, pa su igrači Iquiquea posljednjih nekoliko minuta odigrali s 2 igrača manje.
Izdržali su do jedanaesteraca, a u toj lutriji vidjeli smo čak 7 promašaja od 12 pokušaja, pa je na kraju raspucavanje u 6 serija završilo rezultatom 3:2, a Iquique se u drami ipak vratio u prvu ligu.
🐉🏆🗣️ La voz de dos claves en el ascenso
Ramón Fernández y Miguel Ponce hablaron en exclsuiva para TNT Sports donde dieron a conocer su emoción por volver a primera división y además, el entrenador de los Dragones Celestes señaló que su contrato con Iquique llegó a su fin. pic.twitter.com/WL02Uc9dfc
— TNT Sports Chile (@TNTSportsCL) December 11, 2023
Fernandez je i u 39. godini bio ključan dio ekipe, s brojem 10 na leđima i poziciji polušpice kao i uvijek u karijeri, te u 27 nastupa upisao 4 pogotka i 5 asistencija, uz 8 žutih i 2 crvena kartona. Vrela argentinska krv iduće će sezone ključati u najjačem društvu čileanskih ekipa, jer Fernandéz ne pokazuje znakove posustajanja…
