Novim reprezentativnom ciklusom nogometna pažnja općeg puka preselila se s Europe na sve kutke zemaljske kugle. Trima je utakmicama sinoć otvoreno i 11. kolo južnoameričkih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026.
Započelo je u Maturínu gdje je Venezuela dočekala Brazil. Naoko se radilo o nešto lakšem poslu za goste, no Venecuelanci su na svojem tlu neporaženi već više od dvije godine kada ih je porazila Kolumbija. U međuvremenu su u sedam utakmica upisali četiri pobjede i tri remija. S druge je strane Seleção na venecuelanskom tlu pobijedio – u svim ikad odigranim utakmicama kvalifikacija za svjetsku smotru, njih točno devet.
U prvom je poluvremenu bilo prilika na obje strane, no nešto su konkretniji bili Brazilci koji su preko Viníciusa pogodili gredu, da bi zatim Raphinha nastavio svoju sjajnu formu i iz slobodnog udarca precizno pogodio za 0:1. Domaći izbornik, Argentinac Fernando Batista, tapšao je sam sebe po leđima na otvaranju drugog poluvremena, kada je mladi Telasco Segovia u gotovo prvom dodiru s loptom po ulasku s klupe zabio za 1:1.
Petnaestak minuta kasnije mogli su Kanarinci ponovno do vodstva, no Vinícius je nastavio svoj turbulentni period: s bijele mu je točke udarac obranio Rafael Romo, lopta se vratila do igrača Real Madrida koji je istu poslao pored vrata. U samoj završnici utakmice La Vinotinto je ostala s desetoricom igrača kada je Alexander González dobio izravni crveni karton zbog opasnog starta na Gabrielu Martinelliju.
Nakon toga još smo imali nešto što bismo slobodno mogli nazvati dijelom klasičnog južnoameričkog nogometnog kolorita – paljenje prskalica za zalijevanje terena dok je utakmica još trajala. Venezuela je tako prekinula groznu tradiciju protiv Brazila i po drugi put u povijesti vezala dvije utakmice bez poraza protiv Seleçãa – nakon što su 2009. u sklopu kvalifikacija za SP, a zatim 2011. na Copa Américi odigrali dva puta po 0:0. Brazilci su na tablici skočili na treće mjesto sa 17 bodova, dok se Venezueli ostaje nadati da mogu izboriti svoj prvi nastup na Svjetskim prvenstvima, s obzirom da s 12 osvojenih bodova drže sedmo mjesto.
Nešto kasnije akcija je krenula u Asunciónu gdje je Paragvaj dočekao Argentinu. I ovdje je povijest prednost davala gostima, jer Paragvajci su posljednje domaće slavlje nad Gaučosima upisali pred više od 15 godina. Te 2009. Nelson Valdez zabio je jedini gol u 1:0 pobjedi Los Guaraníesa.
Utakmica je imala svoju uvertiru u proglasu paragvajskog predsjednika Fernanda Villasboe koji je zabranio nošenje bilo kojih dresova s imenom Lionela Messija. Proteklo je prvo poluvrijeme u velikoj terenskoj inicijativi La Albiceleste koja je loptu u posjedu imala 71% vremena no uputila samo dva udarca. Ipak, jedan od tih pronašao je put do mreže, a bilo je to u 11. minuti kada je za 0:1 zabio Lautaro Martínez.
Kratko je semafor pokazivao prednost gostiju, samo osam minuta, kada smo mogli vidjeti najbolji potez svih triju utakmica. Brutalne škarice Antonija Sanabrije užarile su atmosferu na stadionu do usijanja, a Paragvajci se brzo vratili u utakmicu.
Samo dvije minute nakon nastavka utakmice u drugom poluvremenu, Omar Alderete glavom je u mrežu poslao ubačaj Diega Gómeza za preokret i 2:1. Bio je to i jedini udarac u okvir gola do kraja susreta jer Argentinci nisu smogli snage probiti gusti defanzivni blok domaće momčadi.
Porazu unatoč Argentina je ostala na čelu ljestvice s 22 boda, gdje im se u slučaju pobjede može pridružiti Kolumbija. Paragvaj je pak povećao svoju prednost nad Venezuelom te zauzima šesto mjesto sa 16 osvojenih bodova.
I konačno, u utakmici koja je zaokupila najmanje pažnje dvije momčadi poznate po igranju u višetisućnim visinama Andi, Ekvador i Bolivija, odigrale su dvoboj na – četiri metara nadmorske visine. U lučkom gradu Guayaquilu bila je to jednosmjerna ulica u kojoj je La Tri razmontirala La Verde.
Katastrofa za goste krenula je u 24. minuti kada je defenzivac José Sagredo dobio izravni crveni karton zbog igranja rukom u vlastitom kaznenom prostoru. Prateći kazneni udarac sigurno je realizirao Enner Valencia. Samo dvije minute kasnije ekvadorski talisman asistirao je Gonzalu Plati za 2:0. Sâm Valencia stigao je do novog pogotka do kraja poluvremena, no on je poništen nakon VAR provjere zbog zaleđa.
Koprodukcija za drugi pogodak prepisana je i u 49. minuti kada domaći stižu na 3:0, da bi u 61. minuti Alan Minda postavio konačnih 4:0 u utakmici u kojoj su gosti imali 24% posjeda lopte i jedan udarac, dok su domaći uputili čak 29 udaraca od čega je 17 išlo u okvir gola. Značilo bi to da u redovima Bolivije nije sve tako crno, jer debakla je svoju momčad spasio Guillermo Viscarra koji je bio sjajan među vratnicama s čak 13 obrana.
Bila je to osma uzastopna pobjeda Ekvadora u ovom duelu, te deseta vezana utakmica bez poraza tihooceansku momčad. Posljednja pobjeda Bolivijaca stigla je na Copa Américi 2015. kada su slavili 3:2. Pobjedom je Ekvador stigao do petog mjesta sa 16 bodova, dok Bolivija usprkos teškom porazu i dalje može gajiti nade za plasman – s 12 osvojenih bodova su na osmom mjestu.
