Poznati hrvatski trener Slaven Bilić održao je opsežan intervju za tportal. U njemu je pričao o mnogobrojnim temama, a usput se dotaknuo HNL-a i njegovih klubova.
Ovako je prokomentirao Hajduk, za kojeg je nekoć kao igrač i nastupao.
Hajduk je dobar. Bolje izgleda tablica nego što realno sad igra. Ima i sedam bodova razlike u odnosu na Dinamo. Moram čak i ja priznati – uvijek se gleda više Dinamo nego Rijeku u smislu neke konkurencije. Što je isto malo suludo, apsurdno. Jer ljudi su to zaslužili. Nije prošlo pet kola, nego je prošlo pola sezone. I bez poraza su. No imam osjećaj da se više ljudi pribojavaju i prate rezultate Dinama.
Slaven Bilić za tportal
Gattuso ima odličan rezultat. Dojam je nešto slabiji, ali nakon 20 godina suše u osvajanju naslova on je u drugom planu. Prioritet je osvojiti prvenstvo ako se može. Sjetimo se ispadanja iz Europe, pa odlaska Kalinića i Perišića, što je sugeriralo da će ova sezona biti povijesna u drugoj krajnosti. I sada takav preokret. On je svojim šarmom – koji je spoj discipline, rada, apsolutne radne etike, ali koja nije ona vojnička i ultimativno zapovjednička, nego na južnjački način, što on zapravo jest – uspio pridobiti igrače. Specifičan, a opet je to način koji će igrači uvijek prihvatiti jer je to neki roditeljski način. I roditelj treba biti strog, balansirati, jer nije uvijek sve lijepo i krasno. Gattuso je sav naglasak stavio na grupu, na atmosferu. Taktički se može razgovarati jer Hajduk igra jako jednostavno, a upitno je može li s ovom kvalitetom bitno taktički zahtjevnije. Ali Gattusov način je upalio, donio rezultate.
Znači, ako se pobijedi, ako se radi, ako se zalaže, onda je to zagrljaj, onda je pohvala. Ako je nešto važno, onda je večera, telefon, poklon ili što ti ja znam… Ali ako nije, onda se, iza zatvorenih vrata, što je opet ključno, ide do odstranjenja, kratkotrajnog ili dugoročnog. Mislim, sve je kako treba biti. I ovaj Hajduk je njegovo djelo. Poklopilo se da Dinamo igra ovako kako trenutno igra. Napisao je i Tolstoj u ‘Ratu i miru’ – koliko stvari na koje ne utječeš determiniraju tvoj život. Pogotovo kroz, ako govorimo o nogometu, ocjenu kako te drugi pogađaju. Znači mogao si imati isti ovaj broj bodova, jer i Hajduk i Rijeka su ih dovoljno prosuli. I već su mogli ispasti iz utrke da je Dinamo, iako nikad nije imao savršenu sezonu, imao uspješniji period. I u nekoj drugoj konstelaciji, ne uz neku spektakularnu igru Dinama, sada je već moglo biti šest bodova prednosti na njegovoj strani. I onda se sve ovo gleda iz druge perspektive. Fascinantno mi je to kako će tvoj rad, zbog stvari koje nemaju veze s tobom, biti ocijenjen i obilježen. To je fascinantno. Meni je Gattuso osobno drag. Dobar je.
Biranim riječima govorio je i o Marku Livaji.
Livaja je Livaja, najbolji igrač lige. Smješno mi je kad kažu da on nije špica. A kako nije? Livaja nije samo ili, bolje rečeno, nije jedino špica. Čovjek je dao milijun golova, ali i asistira. On je sve, i devetka i desetka. On asistira, on se spusti, on odigrava. Ima i viziju, i tehniku, i snagu. Daje inzaghijevske golove. Istina, u zadnje vrijeme je malo stao s realizacijom, ali on je kao Harry Kane, pravi quarterback. Kad se Kane spusti na centar, pa se okrene i vidi Sona kako leti po boku, pa ga pronađe balunom.
Nije tajna da Ivan Rakitić i Bilić gaje sjajan odnos, a to je on opet potvrdio.
On ti ne ostavlja drugu soluciju nego da ga obožavaš. On je realiziranost. I to maksimalno. I to gdje? U Barceloni. Ali ne ovoj Barceloni, nego onoj najboljoj Barceloni s onom trojicom. Osvajanja naslova, pa i sam život s njima, svaki dan. To ti je već dosta, je l’ tako? Onda ta rola koju tamo igra. Pa golovi, pa Liga prvaka. Pa finale, uz to gol u finalu, ali ne protiv bilo koga, nego protiv Juventusa. Onda Hrvatska, zatim familija koja mu je sve. I onda dođe ovdje. Naravno da očekuješ možda i taj neki gard, ali ne. On je totalno skroman, kao ministrant, ponizan. To je zahvalnost, pamet. A zašto bi on trebao hodati okolo i govoriti ‘što sam ja’… Ne treba, drugi to govore o njemu. I to je najbolje. Raketa je dobri duh.
Ovako je opisao veznjaka Filipa Krovinovića:
Govorio sam nakon utakmice s Rijekom o tome koliko njega determinira rezultat. Tu si na stadionu i ako Hajduk vodi, a Krovinović odigrava one svoje lopte, onda ti onaj pokraj tebe govori – ‘e to je to… ne treba glavinjati, čuvaj balun, smiri igru’. Ali ako Hajduk ne vodi ili je neriješeno, za istu takvu loptu će mu fućkati. Trenirao sam ga u dvije intenzivne lige, Championshipu i Premier ligi. Već sam ga jednom opisao, po uzoru na kartašku igru trešete. On je duja, nije trica, koja je najjača karta, niti as. I ta duja će ti uvijek pomoći. Trebaš duju da dobiješ partiju. Ali ako je sama, ne može ti pomoći. Krova će ti dati ruke. On nije frontmen, on je prateći vokal. Odličan prateći vokal. Takvih igrača ima svugdje, imao sam ih i ja. I ne samo Krovinovića. Imaš utakmicu, možda i ne igra dobro, pa si čak i malo nezadovoljan njime, ali ekipa funkcionira. Ima igrača zbog kojih ekipa dobro igra.
Smatra da Bijeli mogu do kraja ove sezone:
Može. Posebno ako Dinamo nastavi ovako. Sigurno može. A možda i hoće. Stigli smo do polovine sezone, a to je već ozbiljan uzorak. Razumljivo mi je razočarenje Dinamovih navijača, ali i nepotpuno zadovoljstvo navijača Hajduka, pa čak i Rijeke. Nakon utakmice s Rijekom čak smo se i šalili, više da se utješimo, da nam je netko davao sedam bodova prednosti – uzeli bismo. Da ti je netko dao i bod prednosti, bio bi zadovoljan. Ali ne možemo očekivati da će Dinamo do kraja sezone igrati ovako, a da će Hajduk uz bod-poraz, bod-poraz, pobjeda tu i tamo, do naslova… Jednostavno, nitko ne igra šampionski. I nitko nema šampionsku seriju. Niti Hajduk, niti Rijeka ne rade tu seriju, ali imaju veliku prednost pred Dinamom. I ako netko od njih u drugom dijelu napravi takvu seriju, Dinamo će to jako teško dohvatiti, osim ako pobijedi u baš svim utakmicama. A pod serijom mislim na to da u osam utakmica ima barem šest pobjeda i dva remija.
Ipak, smatra da je generalna razina kvalitete u ligi slaba:
Znamo se tješiti, pa reći kakva liga… Kao Osijek, Dinamo, Rijeka, Hajduk, svi su tu, pa nikoga nije lako pobijediti. Nažalost, to je više zato što je to manje kvalitete. Nije da sve pršti od nje. A kad Dinamo kaže da ima 22 igrača podjednake kvalitete, onda će prije biti da ne valjaju nego da valjaju. Kako ćeš ih imati, trebaš imati love za njih. Ako su oni jednako kvalitetni, a ima ih 22, onda je to prosjek. Je l’ može Hajduk? Može, ali samo ako se podupre Gattuso. I kada, ako ne sada.
