Tijekom posljednjih desetljeća nije nimalo neuobičajeno da se ligaške utakmice određenih sportova igraju na teritorijima drugih država ili na drugim kontinentima, izvan onih matičnih.
Prvi su s tom praksom krenuli još prije pedesetak godina, a tko drugi nego li vlastodršci NFL-a, koji su prvo krenuli s ekshibicijskim utakmicama u Meksiku, Japanu i Ujedinjenom Kraljevstvu, da bi se 2. listopada 2005. godine odigrao i prvi službeni susret izvan SAD-a, onaj između Arizona Cardinalsa i San Francisco 49ersa u Mexico Cityju.
NFL utakmice igrale su se još i u Kanadi i Njemačkoj, dok će ove godine čak sedam utakmica ove lige biti odigrano izvan SAD-a: od čega prvi puta u Irskoj i Brazilu.
Još ranije od NFL-a svoje regularne ligaške utakmice izvan teritorija SAD-a i Kanade odigrale su NBA ekipe, počevši od Phoenix Sunsa i Utah Jazza koji su 2. studenog 1990. istrčali na parket dvorane u Tokiju, a nakon toga su se NBA utakmice igrale još i u Ujedinjenom Kraljevstvu, Meksiku i Francuskoj.
Slično kao u NFL-u i NBA-ja, i njihovi kolege iz MLB-ja i NHL-a su svoje utakmice odigravale u drugim državama, a osim prijenavedenih država, igralo se još i u Južnoj Koreji, Švedskoj, Češkoj i Finskoj.
Europski klubovi ipak se nisu previše širili na druge države, osim zbog povijesnih razloga
Za razliku od američkih sportova, čiji vlasnici franšiza nisu imali problem svoje klubove odvesti na ekspandirajuća tržišta drugih država i kontinenata, europski su klubovi još uvijek konzervativniji i tradicionalniji. Tako osim primjera država čiji klubovi zbog njihove specifične geopolitičke pozicije igraju u ligama drugih država, poput AS Monaca u Francuskoj, FC Andorre u Španjolskoj, FC Vaduza u Švicarskoj ili velških klubova Cardiffa, Swanseaja i Wrexhama u Engleskoj, nemamo velik broj klubova koji nastupaju pod okriljem država kojima geografski ne pripadaju.
Dovodi nas to do jedne od najspecifičnijih priča europskog nogometa i činjenice kako će se španjolska druga liga LaLiga2, sljedeće sezone igrati i na afričkom kontinentu! Razlog je jednostavan – AD Ceuta, klub iz Ceute tj. španjolske enklave okružene Marokom, potvrdio je naslov prvaka u trećoj ligi dva kola prije kraja te izborio nastup u rangu u kojem nije bio još od 1968. godine.
Povratak u drugoligaško društvo nakon 57 godina
Povijesno gledano, Španjolci drže enklave Ceutu i Melillu na afričkom kontinentu, uz još nekolicinu manjih otočića i hridi, još od 15. stoljeća, a zadržali su ih i nakon marokanskog proglašenja neovisnosti od Francuske 2. ožujka 1956. godine. Maroko tijekom svih desetljeća polaže pravo i na Ceutu i Melillu, no Španjolska na to niti ne pomišlja te ove bescarinske zone zadržava u sastavu svojeg državnog teritorija.
Što se nogometa u Ceuti tiče, ovaj grad od nešto više od 80.000 stanovnika rađanje svojeg kluba doživio je baš prijenavedene 1956. godine, nakon spajanja Sociedad Deportiva Ceuta i Atletico Tetuána, kluba koji je čak i odigrao sezonu 1951./1952. u sklopu španjolske La Lige.
Prvih desetak godina postojanja klub se natjecao u drugom rangu španjolske nogometne hijerarhije, da bi nakon ispadanja 1968. godine većinu postojanja proveo u limbu između 4. i 5. lige, prije no što se 2022. godine uspio izboriti za povratak u 3. ligu, osvajanjem naslova prvaka u kojem je svoj obol dao i nekadašnji stoper Hajduka Borja Lopez.
🚨📈 SEGUNDA IS GOING TO AFRICA!!!
A massive welcome to @ADCeuta_FC who have just confirmed PROMOTION to Segunda with a 2-1 victory away at Fuenlabrada!
They’ll be the only club on the African mainland to play in a national European league. What an achievement! 😍👏 pic.twitter.com/QJziG0ZoQV
— Spanish Segunda (@SegundaSpanish) May 11, 2025
Organizacija utakmica u Ceuti bit će pravi izazov
Ono što ovaj klub i grad koji je od Maroka odvojen zidom i žicama visokim više od 10 metara čini specifičnim je i njegova geografska pozicija. Smješten na poluotoku i okružen brdima, nema aerodrom već samo heliodrom, tako da se igrači Ceute, a i njihovi gosti, moraju osloniti na nešto alternativnije metode prijevoza u odnosu na uobičajeni željeznički ili cestovni promet.
Tako se u Ceutu uglavnom putuje tako da se do Algecirasa na drugoj strani španjolske obale doputuje cestom ili vlakom ili pak avionom do Málage, da bi se zatim iz Algecirasa do Ceute putovalo oko sat vremena trajektom ili s nekoliko helikoptera. Još jedna mogućnost je i let avionom do marokanskog Tangiersa, no kako izvori kažu, prelazak granice između Španjolske i Maroka nije nužno najugodnije iskustvo koje možete doživjeti u Ceuti. Navijači u najvećoj mjeri odabiru transfer trajektom kao ipak poprilično povoljnijom metodom.
Sve ovo jasno ide u prilog činjenici kako će 21 klub španjolske LaLige2 sljedeće sezone baviti nešto kompleksnijom logističkom organizacijom gostovanja, no za razliku od njih koji će to tijekom sezone raditi jednom, u Ceuti će se time morati baviti svakog drugog tjedna za svaku drugu utakmicu. Bilo kako bilo, europski profesionalni nogomet od sljedeće sezone igrat će i u Africi.
