Jučer kasno navečer nakon sjednice Nadzornog odbora Tomislav Kabić smijenjen je s pozicije vršitelja dužnosti direktora Košarkaškog kluba Zadar, nakon optužbi trenera Danijela Jusupa koji je naveo kako ga je direktor fizički napao.
Nekoliko sati prije spomenute odluke tada još v.d. direktor Kabić sazvao je konferenciju za medije kako bi ispričao svoju verziju priče, naglasivši kako novinarima neće biti dopušteno postavljanje pitanja. Izjavu prenosimo u cijelosti:
U tijeku su policijski izvidi, mogućnost pitanja nije predviđena jer ne želim kompromitirati postupanje policije koje je u tijeku. Znam da je ova tema interesantna, ali me žalosti što je toliko zanimljiva, a ne neke druge koje bi se trebale komunicirati.
Moram se referirati i secirati jučerašnju izjavu trenera Jusupa kako bih obranio svoj dignitet pogotovo u onom dijelu koji je apsolutno i kategorički neistinit. Krenula je optužba za fizički kontakt. Osporavam to i bilo koji takav događaj za koji trener tvrdi da se dogodio.
Kontakt koji trener tvrdi da se dogodio, se dogodio na sastanku za kojeg je trener proteklih deset dana tvrdio da se uopće nije bio. Trener je jučer izjavio da je njegov fizički integritet bio ugrožen na sastanku prije deset dana za kojeg je do jučer ponavljao da se uopće nije dogodio, da ga nitko iz kluba nije kontaktirao.
Nadalje, trener tvrdi da moja retorika na sastanku bila kao i u priopćenju neprimjerena. Nažalost, tvrdim da je retorika trenera i verbalna i neverbalna bila takva te da ju je pokazao prema direktoru. To nije na osobnoj razini, nego na razini kluba.
Gospodin Dado Burčul koji je team leader kluba ima svoju službenu funkciju. Moj sastanak s njim je odvio u ponedjeljak ujutro kada sam mu detaljno objasnio situaciju u kojoj se klub nalazi, što nam slijedi i što se očekuje.
Tražio sam i objasnio trenerovu situaciju glede sastavljanja rostera u momentu kada gradskog proračuna još uvijek nema. Tražio sam samo strpljenje. Predložio sam više uvjeta iz scenarija kako da ovo napravimo na dobrobit kluba. Moje inzistiranje je bilo na kontaktu uživo, međutim trener se čuo s team leaderom i potvrdio je da će poslati mjesto i vrijeme održavanja sastanka.
Čekao sam cijeli dan, odgovor nisam dobio. Nakon moje pružene ruke suradnje, trener je kontaktirao vlasnika kluba, tj. gradonačelnika grada Zadra. U takvom odnosu, po mojoj procjeni, direktor ne treba.
Nije ovo osobni problem Danijela Jusupa i mene, niti je ikad bio niti će biti. Ovo je moj problem sa sustavom koji je truli i neodrživ u svakom segmentu. Moj najveći izazov, ali i neuspjeh je bio što sam pokušao sve segmente kluba usmjeriti da guramo prema istom cilju.
Taj cilj sam jasno i transparentno postavio. Nisam čuo niti jednu alternativu. Naravno da u slaganju momčadi treba glavni biti trener Jusup. Želio sam konsenzus, suradnju, no trener je odbio jer je očito najveći problem bio da se ja petljam u struku, tj. ono što bi zapravo trebao biti moj posao.
Problem je što sam ja odlučio raditi svoj posao, a ne biti fikus kao neki moji prethodnici.
Želim svu sreću svojem nasljedniku ili nasljednici za kojeg se nadam da će stvarno biti nova paradigma. Iza mene će ipak nešto ostati. To da sam velik dio života posvetio zadarskoj košarci. Dite sam ovog kluba i sve što sam radio, radio sam za mlade.
Svojevremeno sam i osnovao klub te im davao alternativu koji nisu bili perspektivni i ponudio im mogućnost da se pronađu u košarci. Bez gradskih novaca, toliko o tome da je Kabić nečiji i da ga se štiti. Uz sve što je bilo, ne volim pričati o sebi jer kažu da sam zalutao u košarku, završio sam svoje s obnovljenim Jazinama.
Kako-tako, ali su obnovljenje. Svi oko mene znaju da moj cilj nije bio spašavanje trenera ili tajnika Saveza, nego da se hrvatska košarkaška reprezentacija vrati u Zadar i da Zadar u ovoj teškoj situaciji za hrvatsku košarku postane njezina lokomotiva. Simbolike radi potrefilo se da to budu Jazine, zbog zauzetosti Višnjika.
Trener Jusup je prije tri godine izjavio da nikada neće igrati u ruševnim Jazinama, ali onda kad je Višnjik bio zauzet je došao. A nitko da eura uloži u njih. Najviše zahvaljujem dečkima iz Tornada i ostalim volonterima, Donatu Vidovu, Mati Franinu, ispričavam se onima koje sam zaboravio.
Oni su ti koji su dva mjeseca sređivali tu dvoranu kako bi naša djeca mogla imati bolje uvjete, da se mogu tuširati, da bi postojale zaštitne gume da se ne dogodi neko zlo
