Željko Sopić dobio je otkaz na mjestu glavnog trenera Rijeke i to je jedna od najzanimljivijih vijesti u hrvatskom nogometu posljednjih dana. Ta informacija bila je posebno neobična jer je Sopić napustio svoju poziciju svega dva dana prije europskog sraza sa švedskim Elfsborgom, od kojeg su naposljetku izgubili.
Sopić je danas dao intervju za Germanijak u kojem je progovorio o mnogim zanimljivim temama vezanim za klub. Osebujni trener prvo je demantirao sve glasine o njegovoj svađi s klubom i nezdravim odnosima.
Ma to su gluposti. Hrpa laži. Kome to treba? Moram priznati da nisam primijetio baš tolik broj novinara u kabini, u uredu od Raić-Sudara ili na Rujevici. No, sada svi sve znaju. Isto tako, ako su bili u kabini na oproštaju, a da ih ja slučajno nisam vidio, onda bi bilo u redu da pišu i o suzama i zagrljajima s kojima sam ispraćen. Valjda je nestalo tinte u olovkama.
Zatim je nastavio:
Ako ljudi misle da ću sada pljuvati, varaju se. Ne pada mi napamet jer ono što sam proživio u Rijeci u ovih godinu dana bilo je nešto prekrasno. Nešto za što čovjek živi, što ga ispunjava i čini ga ponosnim i sretnim. Jedno veliko hvala svima tamo. Od uprave do onih vrijednih ljudi koji rade na stadionu. Od navijača pa do igrača. I Miškoviću hvala na prilici. Nema razloga da ga sada izuzmem iz priče. Iako je on možda očekivao da ću biti visibaba kada me dovodio za trenera, ja sam ipak jablan koji se ne savija tako lako. Bio sam ponosan na svaki trenutak proveden u kabini i uz teren Rujevice i uvijek ću rado svraćati na Kvarner.
Sopić je otkrio što ga je konkretno zasmetalo.
Smetaju me dvije stvari; tajming otkaza i način. Prvo, mislim da su to htjeli napraviti na kraju prošle sezone ali su ih spriječili navijači koji su se spustili na travnjak, skandirali: “Sopa ostani” i dali mi podršku. Mislim da je to usporilo proces. Drugo, boli me način. Pa ne pustiš me na press konferenciju da tamo najavljujem Elfsborg a čekaš me u uredu s otkazom. Jednostavno, postoje mnogo bolji načini na koji se to moglo izvesti, ali Bože moj. Nije Sopić niti prvi niti zadnji koji je tako dobio otkaz. Postoje samo dvije vrste trenera: oni koji su dobili otkaz i oni koji će ga tek dobiti
Zatim se dotaknuo Damira Miškovića.
Ma nećemo se lagati. Jasno je da se na Rujevici ne može otići niti u toalet bez znanja i odobrenja Damira Miškovića. To je tako i zapravo ne mislim ništa loše o tome. On je čovjek koji je gazda kluba, koji ulaže svoj novac da bi klub opstao i ima pravo na sve. Postavljati trenere, smjenjivati ih, dovoditi igrače. Baš sve.
Sopić je objasnio gdje je došlo do hlađenja odnosa.
I došli smo u situaciju kada je mladić trebao dobiti neku minutažu. Jesam li ja tvrd trener ili nisam, manje je važno. No, ja ne bih bio ja da kod mene ne igraju najbolji. Kakvu bi ja poruku poslao svojim igračima u kabini: “Ako ste imućni i utjecajni, onda ćete igrati. Ako niste, onda ćete biti po strani”. I sada svi žele objasniti javnosti da Sopić nije podoban jer je odlučio da neće staviti u igru čovjeka koji niti po jednom kriteriju to ne zaslužuje. Zašto da ga stavim? Da se svi poslije pravimo glupima i slijepima pored zdravih očiju? Zar doista mislite da su navijači glupi pa ne vide da igrač te kvalitete ne može igrati na razini Rijeke. To se vidi iz aviona. Svi igrači u svlačionici to vide. I zašto ja sada trebam to nekome lamentirati. Nisam se htio dovesti u situaciju da moram nekome tko se trudi na treningu i ima kvalitetu da bude s nama objašnjavati da mora biti vani jer netko drugi mora igrati. I ne vidim problem u tome. To je moje mišljenje koje sam rekao i Raić-Sudaru i Miškoviću i Šćulcu. To je bilo dva dana prije nastavka prvenstva i one čuvene utakmice protiv Gorice na snijegu i ledu. Dao sam im tada mandat na raspolaganje. Ne zanima me tko je predsjednik, moj obraz, gospodo, nije na prodaju. I točka.
No, lagao bih sada kada bih rekao da je netko bio nekorektan. Ne znam kako je bilo prije mene, ali nitko mi nije stvarao pritisak, nitko se nije miješao u posao. Jednostavno sam stavio stvari na pravo mjesto i pokazao da to kod mene ne prolazi. Možda sam bahat ali ne bih sina stavio u igru u toj situaciji.
Bivši Rijekin trener otkrio je što je po njemu bio glavni problem u prošloj sezoni.
Možemo mi sada pričati je l’ Sopić dobar trener ili ne, ali činjenica je da Rijeka prošle godine ima najviše zabijenih golova, najviše udaraca prema golu, stativa i greda. A isto tako činjenica je da nam prva špica zabije šest golova. Uz dužan respekt prema svima, za naslov prvaka trebaš imati Ramona Miereza, Brunu Petkovića ili Marka Livaju. Nekako smo dogurali do zime, htjeli dovesti Brazilca iz Portugala a koji je sada završio u Zvezdi za dva milijuna eura. Mi smo ga imali za puno manje, besplatno za neke postotke, ali predsjednik se odlučio na Mirka Marića. On plaća, on je gazda.
Za kraj je na sebi svojstven način dao prognozu sezone.
Ne treba biti posebno pametan da bi se znalo kuda sve vodi. Ako Dinamo kupuje igrače od dva milijuna eura, a nama je problem dati 200 tisuća za odštetu – to je indikator. Je l’ brži Porsche ili stojadin? Ja mislim da je Porsche ako je dobro servisiran. Oni su doveli devet, deset igrač i zadržali jezgru. Rijeka nije… Deveto igrača nas je napustilo, nije to mala stvar.
Manje mi je bitno da ništa od ovog ne izađe, koliko mi je važno naglasiti, jer nisam imao priliku, zahvalnost ljudima na Kvarneru. Svaki stisak ruke, stisnuta šaka u znak potpore na semaforu ili poruka koju su mi dali čini me sretnim čovjekom. Evo, uzimao sam stvari iz stana i išao sa ženom na kavu. I vidim čovjeka u godinama koji se diže s drugog kraja lokala, prilazi mi, pruža ruku i veli: “Hvala Sopa na svemu”. Pa poruke koje sam dobio od ljudi a koji su osjetili da sam u ovom bio sto posto, da sam dao cijelog sebe… Nisam stigao svima odgovoriti, ali mogu i ovim putem reći: Hvala, veliko hvala ljudi. Zadovoljstvo je bilo voditi ovakvu Rijeku i živjeti okružen podrškom takvih ljudi.
