Pet dana nakon jedne od najuzbudljivijih nogometnih utakmica koje smo imali prilike gledati u recentnijoj povijesti Premier lige, Tottenham je stigao na gostovanje Wolverhamptonu i tražio način da nadoknadi propušteno i zauzme, barem privremeno, čelo ljestvice.
Nije nakon tog poraza u ponedjeljak u izjavama Postecoglua i njegovih igrača bilo gorčine, već ponosa i vjerovanja u proces, s čvrstom samouvjerenosti u to da je Tottenham igrao upravo onako kako to svi igrači i trener žele.
Postecoglu je, što zbog kartona što zbog ozljeda, a najnovije su vijesti kako su i Van de Ven i Maddison out do kraja godine, u odnosu na ponedjeljak napravio četiri izmjene, pa su startali Ben Davies, Pierre-Emile Hojbjerg, Emerson Royal i Eric Dier.
Wolvesi su s druge strane, u susret ušli nakon iznenađujućeg i nesretnog, možda i nezasluženog, zadnjeminutnog poraza od fenjeraša Sheffield Uniteda, iako su do te utakmice bili u pozitivnom nizu remija s Aston Villom i Newcastleom te pobjedom nad Manchester Cityjem.
Trener Gary O’Neil je u ekipu ubacio Jean-Ricner Bellegardea i Joaoa Gomesa umjesto Tommyja Doylea i Saše Kalajdžića, a i dalje nije mogao računati na ponajboljeg igrača Netoa.
Najveće pitanje dana bilo je kako će Tottenham izgledati bez svog playmakera Jamesa Maddisona koji se sjajno uklopio i Postecogluov nogomet visokog intenziteta, kreiravši 31 priliku za gol za svoje suigrače (najviše u ligi nakon Kierana Trippiera s 32), a i kako će se Postecoglu snaći u uvjetima prve mini krize s dostupnim igračima otkad je ovog ljeta sjeo na klupu Spursa, a odgovor nije mogao biti brži!
Već u 3. minuti Spursi su stigli do vodstva, iz praktično prvog ozbiljnijeg napada na utakmici. Lucidna peta Kuluševskog otvorila je prostor za Pedra Porroa koji sjajnim dodavanjem pronalazi nadolazećeg Brendana Johnsona, a ovaj iz blizine zabija svoj prvi pogodak od ovoljetnog dolaska iz Nottingham Foresta.
Sjajnom ulasku u utakmicu usprkos, Wolvesi su bili bolja ekipa do kraja poluvremena, prisiljavajući Tottenhamovu obranu na izbacivanje lopte bez build-upa s kvalitetnim visokim pritiskom, dok su u fazi izgradnje napada dolazili s većim brojem igrača u samu završnicu, no nisu uspjevali doći do kvalitetnijeg zadnjeg pasa ili boljih udaraca, iskazujući u brojnim navratima nedostatak napadačke kreativnosti.
I u drugom poluvremenu nastavilo se igrati na sličan način – Tottenham nije iskazivao pretjeranu želju za napadanjem, igrajući po prvi puta u Postecogluovom mandatu “na rezultat”, što su Wolvesi koristili sve do posljednje trećine. Dvoznamenkasti broj udaraca na gol, koje je karakterizirala i velika nepreciznost, dvoznamenkasti broj ubačaja iz kuta koje je Tottenhamova obrana otklanjala, bili su scenarij drugog dijela, zbog čega je Gary O’Neil u posljednjih 20 minuta ušao sa stasitim Kalajdžićem koji je trebao napraviti nešto više pomutnje u zračnim duelima.
Tottenham je svoju priliku čekao i čekao, Postecoglu je u igru uveo i Bentancura, Gila i Lo Celsa da stanu na loptu, a u 88. minuti i dočekao prvu priliku u drugom dijelu, no kontranapad je završio udarcem Lo Celsa i obranom José Sáa.
I kad je Postecoglu možda već počeo razmišljati o dvotjednoj pauzi, Wolvesi su izjednačili. Sat je pokazivao točno 90:00 minuta, Matheus Cunha je po tko zna koji put danas našao prostor uz lijevu liniju i konačno dobrim i preciznim dodavanjem pronašao utrčalog Pedra Sarabiju, a ovaj atraktivnim primanjem i udarcem iz prve dok je lopta još bila u zraku, savladao Vicarija za apsolutno zasluženih 1:1.
Wolvesi su u 6 minuta sudačke nadoknade jurnuli po potencijalnu pobjedu, a takav im se pristup u 98. minuti i isplatio – Lo Celso je na sredini terena napravio prekršaj nad Leminom, Lemina ga brzo izveo pronašavši Sarabiju na desnoj strani terena, otrčao u napad, a prethodni ga je asistent sjajnom loptom pronašao za konačnih 2:1 i apsolutnu eksploziju oduševljenja na Molineuxu.
