Kratka povijest riječkih hat-trickova (1/2)

Odmah ćemo vam reći kako naslov laže. Naime, autor ovih redaka nerijetko zađe u svoju riznicu podataka vezanih za HNK Rijeku, a gotovo svako od tih putovanja potraje nekoliko sati i odvuče ga u zečju rupu priča, podataka i sjećanja. Istu stvar možete očekivati i u ovom tekstu u kojem ćemo se pozabaviti poviješću riječkih trogodaka.

Prvi hat-trick u povijesti HNL-a

Gledajući od samih početaka Hrvatske nogometne lige 1992. godine, ona i riječki hat-trickovi su usko povezani. Naime, baš je Dean Ljubančić, rođeni Riječanin, produkt riječke škole nogometa i igrač Rijeke u toj djevičanskoj sezoni nezavisnog hrvatskog klupskog nogometa zabio prvi povijesni hat-trick. Bio je to i jedini hat-trick u 132 utakmice te sezone, a Ljubančić ga je zabio Istri u 3:0 pobjedi 2.5.1992.

Zanimljiva je priča i kako je tada u javnost prvotno izašla neispravna informacija kako je Nenad Bjelica bio vlasnik tog prvog hat-tricka. Današnji trener Union Berlina tada je zabio dva pogotka u 3:1 pobjedi svog Osijeka nad Šibenikom koja se igrala istovremeno kad i utakmica Rijeke i Istre. Nekom se od sportskih novinara potkrala greška kako je treći osječki pogodak također zabio Bjelica, premda je njegov autor bio Robert Špehar.

Sve da je Bjelica i realizirao taj kazneni udarac, njegov je posljednji pogodak te utakmice stigao u 84. minuti, dok je Ljubančić svoj nos za gol aktivirao na „samo“ 20 minuta – dovoljno da u 46., 55. i 66. minuti zabije tri komada, od čega dva glavom, te odagna sve sumnje kako ova laskava i povijesna titula ne pripada njemu.

Zaključno s Veldinom Hodžom koji je zabio svoj prvi hat-trick prošle nedjelje, u HNL-u smo vidjeli točno 218 instanci u kojoj je igrač zabio tri ili više pogodaka. Od navedene brojke, 31 su put igrači Rijeke zabijali trogotke, dok su 17 puta protivnički igrači Rijeci zabijali po tri ili više golova. Ukoliko priču proširimo na sva natjecanja, u periodu Republike Hrvatske su igrači Rijeke zabili ukupno 43 hat-tricka, a kreiralo ih je točno 30 autora.

Boro, Bole i Haso

Nakon Ljubančića, Rijeka je morala čekati čak četiri godine na novi hat-trick, a dočekala ga je u vidu Borimira Perkovića koji je 22.5.1996. bio izrazito raspoložen, a žrtva je opet bila Istra. U 4:1 slavlju Perković je zabio i iz slobodnog udarca, a u velikoj pobjedi mu se pogotkom pridružio i Senad Brkić. Bila je to prijeko potrebna pobjeda Rijeci koja je u tadašnjoj Ligi za ostanak igrala za spas do zadnjeg kola. Slavlje nad Istrom odagnalo je sve sumnje oko očuvanja ligaškog preživljavanja i za narednu sezonu.

U sezoni 1999./2000. bilježimo i prvi slučaj da su igrači Rijeke zabili dva hat-tricka u istoj sezoni, a bili su to Boško Balaban koji je preuzeo gro posla na sebe u 4:2 pobjedi nad Hrvatskim Dragovoljcem, odnosno Admir Hasančić koji je orkestrirao 3:1 slavlje nad Slaven Belupom. Bio je i to prvi slučaj da je „stranac“, koliko god ta riječ čudna zvučala uz ime riječkog miljenika, zabio hat-trick za HNK Rijeku. Baš je Haso zabio i četvrti pogodak u gore spomenutoj pobjedi nad Dragovoljcem, a Balaban je asistencijom uz hat-trick osigurao savršenu partiju. Bole Top je tim pogocima stigao do 5 golova na kontu protiv Dragovoljaca, čime je postao, i ostao, najučinkovitiji riječki strijelac protiv kluba iz Sigeta.

I dok je utakmica protiv Hrvatskog Dragovoljca došla u ranijem dijelu sezone, 6.11.1999., utakmica protiv Slaven Belupa bila je dio predzadnjeg kola te sezone, i ključna u borbi za europska mjesta za koja su kotirali baš Bijeli, ali i Farmaceuti. Gosti su na Kantridu doputovali s impozantnim nizom od 12 uzastopnih utakmica bez poraza, te istu gledali napustiti s nastavkom niza, što bi im vrlo vjerojatno bilo dovoljno za odlazak u Europu. Raspoloženi Haso, rođendanska Armada i nesigurni Dragan Stojkić na koprivničkim vratima Rijeku su tog 9.5.2000. pogurali prema Europi, gdje je Rijeka sljedeće sezone imala gol-festival protiv malteške Vallette (prolazak s ukupnih 8:6), a zatim i igrala povijesni dvoboj protiv španjolske Celte Vigo.

Sljedeće je sezone Rijeka odlazak Balabana u Dinamo pokušala nadomjestiti guranjem Australca hrvatskog porijekla Anthonyja Miličića u vrh napada. Miličić je stigao godinu dana ranije i s nekoliko pogodaka skrenuo pažnju na sebe, a povećanu minutažu u sezoni 2000./01. iskoristio za korektnu golgetersku sezonu koju je završio s 11 golova na kontu. Tri su stigla protiv Hrvatskog Dragovoljca 6.5.2001., gdje je „Ante“ najprije asistirao Edi Flegi za prvi gol utakmice, a potom i sam dodao tri. Po prvi je puta neki igrači Rijeke zabio trogodak na HNL gostovanju.

Pomalo nevjerojatno, ali i ovdje se radilo o jednoj od ključnih utakmica sezone. Rijeka je tada s Marsonijom dijelila zadnje mjesto Lige za ostanak četiri kola prije kraja prvenstva. Dotadašnji trener Predrag Stilinović prije utakmice je dobio otkaz, u medijima se pratilo javno prepucavanje na relaciji bivši trener – uprava kluba – igrači. Ključni pojedinci bili su na hlađenju zbog odbijanja potpisivanja ugovora, da bi se preko noći vratili u rotaciju, a iskusno novo lice za riječkim kormilom Ivan Katalinić posložio je trupe i s tri pobjede izborio opstanak.

Katalinić je odmah po dolasku te sezone češće počeo koristiti i usluge mladog riječkog napadača Natka Račkog. Rački je u Rijeku stigao u ljeto 2000. godine iz primavere talijanske Vicenze, gdje je igrao godinu dana nakon odrađenog kadetskog i juniorskog staža u Rijeci. Već u sezoni 2001./02. Katalinić je Račkog promovirao u svoju prvu napadačku violinu, a ovaj povjerenje opravdao uzevši titulu najboljeg strijelca Bijelih s 14 pogodaka u 28 utakmica.

Najbolji trenutak prije prelaska u Hajduk sljedećeg ljeta bio mu je hat-trick u 5:0 slavlju Rijeke nad Šibenikom 10.10.2001. Rijeka je u tom trenutku izvrsno kotirala na ljestvici, zauzevši peto mjesto među 16 momčadi. Mjesto je to koje su Riječani usprkos nešto lošijem nizu rezultata u drugom dijelu sezone sačuvali, pa je tako ponovno izborena Europa. Ovaj put pak priča nema bajkoviti nastavak, jer Rijeka je u prvom kolu Intertoto kupa ispala od amatera iz irskog St. Patrick’sa.

Rekordna sezona s čak četiri hat-tricka

Nakon Račkog se u Rijeci opet moralo čekati nekoliko godina na novi hat-trick, no onda je stigla rekordna sezona 2005./06. u kojoj su igrači Rijeke zabila čak četiri trogotka. Ta je brojka i do danas ostala rekordna za jednu HNL sezonu kluba s Kvarnera. Započelo je već u drugom kolu, 30.7.2005., kada je ljetno pojačanje iz sjene, Marin Prpić, Cibaliji zabio savršeni hat-trick. Glavom, desnom, pa lijevom nogom, zabijao je riječki veznjak kojeg je izbacila Orijentova škola nogometa, a koji je u HNK Rijeku stigao tek s 28 godina. Kažemo pojačanje iz sjene, jer tog je ljeta Rijeka za napadačke brige i kao zamjenu za otišlog Tomislava Ercega dovela zvučne prinove u vidu Petra Krpana i Zorana Zekića. Obojica su do kraja sezone postali fusnote u riječkim nogometnim monografijama.

Bila je to i najbolja Prpićeva partija u bijelom dresu i jedini pogoci koje će zabiti za Rijeku! Možda bi ih bilo još da u Rijeku početkom rujna nije pristigao Davor Vugrinec. Prije nego pređemo na jednu od najboljih individualnih sezona u povijesti HNK Rijeke, nastavimo s kronološkim pregledom, te događajem koji je usko vezan na gore spomenute Krpana i Zekića. Tadašnji trener Rijeke Elvis Scoria počeo je gubiti strpljenje sa svojim novim i skupim napadačkim duetom. Sa samo jednim pogotkom u osam utakmica, ali i nizom promašenih izglednih prilika, prvi je „stradao“ Zekić koji je izgubio svoje mjesto u prvoj postavi, a tamo ga je zamijenio još jedan mladi riječki napadač – Ahmad Sharbini.

Stariji brat Sharbini je svoje prve pogotke u bijelom dresu zabijao još pod Katalinićem u sezoni 2003./04., da bi dolaskom iskusnih Ercega i Nene Katulića u potpunosti izgubio svoje mjesto pod suncem kod Scorije. 28.8.2005., u svojem prvom ligaškom startu nakon gotovo godinu dana, Ahmad Sharbini sprašio je hat-trick Varteksu u 1:4 slavlju u Varaždinu i time započeo svoj put k tituli najboljeg riječkog strijelca u Republici Hrvatskoj.

Sada na red dolazi i Davor Vugrinec koji je te sezone zabio čak dva trogotka, i to oba na gostovanjima. Prvi je stigao u zadnjem kolu regularnog dijela prvenstva, na čakovečkom gostovanju kod Međimurja gdje je Rijeka slavila 2:4. Drugi, onaj povijesniji i navijačima puno draži, stigao je na Poljudu. Tamo je Rijeka 22.4.2006. protiv nikad lošijeg Hajduka slavila s nevjerojatnih 0:4, pri čemu je opet Vugrinec tri puta gađao mrežu Stipe Pletikose. Bila je to i ostala najviša gostujuća pobjeda Rijeke protiv svojih splitskih rivala, rezultat je doduše izjednačen u sezoni 2019./20. Koliko je Vuga bio dominantan i sjajan u svojoj tadašnjoj izvedbi pokazuje reakcija malobrojne splitske publike koja je pljeskom nagradila partije riječke tridesetke.

S Vugrincem zasad završavamo ovaj povijesni pregled, a u nastavku ćemo se osvrnuti na raspucane Riječane u posljednjih 15-ak godina nogometa…