U jednoj od prvih ovogodišnjih utakmica SuperSport HNL-a i prvoj koja je odigrana na osječkoj Opus Areni u 2024. mogli smo vidjeti ogled Osijeka i Rudeša. Veći je fokus javnosti logično bio na domaćinu koji je imao polusezonu ispod očekivanja i rezultata na koje su nas Osječani navikli prošlih godina. Dodatno, bile su to prve pripreme koje je Zoran Zekić prošao s ovom momčadi od njenog preuzimanja krajem prošlog ljeta, a uslijed kojih je bilo i kadrovskih rezova.
I dok od Osijeka zasad nismo vidjeli ništa čemu bi valjalo posvetiti jedan podužiji i podrobniji tekst, autora ovih redaka zanimalo je kako će izgledati zadnja momčad lige, i jedna od najgorih ekipa koje smo imali “čast” gledati u najvišem razredu hrvatskog nogometa – NK Rudeš.
Podsjetnika radi, Rudeš je u odigranih 20 utakmica osvojio tek četiri boda i to s četiri remija, ne pobijedivši niti jednog ligaškog protivnika s kojim su se sučelili u posljednjih sedam mjeseci. Jedina pobjeda i jedini svijetli trenutak polusezone uopće stigao je u osmini finala Hrvatskog nogometnog kupa gdje su s 3:1 izbacili Slaven Belupo.
Iako su imali grozomornu polusezonu, u klubu nisu sjedili prekriženih ruku i potpisali sudbinu novog drugoligaša. Redom zvučni dolasci Erosa Grezde, dokazanog HNL krila iz dana u Lokomotivi i Osijeku, Jana Doležala, još jednog dokazanog napadača iz svojeg doba u Lokomotivi, ali ponajviše onaj Ante Ćorića, velikog Dinamovog talenta, hrvatskog reprezentativca, sveopćeg hrvatskog wonderkida i next big thinga nadmašili su svih 19 potpisa iz ljetnog prijelaznog roka.
U istu kategoriju možemo staviti i naknadne dolaske Tomislava Mrčele i Frana Karačića, dva Cro-Australca koji su također u hrvatskog nogometu već dokazali svoju kvalitetu. Početna postava Rudeša protiv Osijeka izgledala je na papiru puno bolje od svih onih jesenskih, premda se pojedinim pozicijama i dalje daju naći mane.
Usprkos tome, Rudeš je protiv Osijeka, poglavito u prvom poluvremenu, izgledao grozno. Prvo poluvrijeme nam za neku podrobniju analizu jedino može biti i relevantno, jer samo je u prvih 45 minuta Osijek svog protivnika doživljavao ozbiljno, da bi u drugom prešli u radnu fazu “odrađivanje posla”. U tom je periodu Rudeš ipak malo raširio krila, no pojačani igrački kadar nije pokazao ništa više od onih najgorih izdanja koja smo vidjeli od Rudeša u prvom dijelu sezone.
Shodno tome, novi poraz iskoristili smo za analizu povijesnih podataka kako bismo ustanovili kako točno skalirati katastrofalni bodovni učinak zagrebačke momčadi u ovoj sezoni. Kada složimo ligašku ljestvicu na način da zbrojimo osvojene bodove te zabijene i primljene golove iz svih utakmica otkad je lige s deset klubova, odnosno od sezone 2013./14. pa do danas, dolazimo do za Rudeš poraznih rezultata.
Podaci: Andrej Buvač
S ukupno 58 bodova osvojenih u 92 utakmice, Rudeš je još krajem prošle godine uslijed loših rezultata pao na zadnje mjesto ove ljestvice po prosjeku osvojenih bodova po utakmici. S tek 0,63 boda po susretu, Rudeš je “preskočio” Hrvatski Dragovoljac i Cibaliju koji su u svoje dvije sezone u Ligi 10 osvajali 0,68, odnosno 0,65 bodova po utakmici.
Na apsolutnoj ljestvici ipak nisu najgori, jer manje bodova od njih osvojile su spomenute dvije ekipe (49 i 47), no njihov je “krimen” manji jer su odigrale i dvadeset utakmica manje od Rudeša. Zagrebački klub smještamo i na samo dno Lige 10 po prosječnom broju zabijenih golova po utakmici, s tek 0,80. Nešto bolji po prosjeku ali i dalje ispod jednog gola po susretu su Split (0,85), Cibalia (0,86), Istra 1961 (0,91), Šibenik (0,94) i Varaždin (0,98).
Tek jedno mjesto iznad zadnjeg Rudeš zauzima po pitanju primljenih golova po utakmici, a trenutno su na okruglih 2,00. Gora je po ovom pitanju tek Cibalia koja je u svoje dvije prvoligaške sezone s deset klubova primala 2,14 pogodaka po susretu.
Rudeš je također i jedna od četiri momčad čija negativna gol razlika prelazi u tri znamenke, no zasad je odigrao višestruko manje utakmica od preostalih ekipa u tom društvu, Istre 1961 (380 utakmica, gol razlika -260), Slaven Belupa (380 utakmica, gol razlika -147) i zaprešićkog Intera (180 utakmica, gol razlika -145).
Ukoliko ljestvicu proširimo na podatke od samih početaka 1. HNL i u računicu uzmemo sve odigrane sezone od 1992. pa do danas, a računanje bodova za prvih nekoliko sezone prebacimo na trobod-sistem, situacija za Rudeš nije puno bolja. Jednako loš prosjek osvajanja bodova imala je Croatia Sesvete koja je u dvije prvoligaške sezone osvajala identičnih 0,63 boda po susretu (2008./09., 2009./10.), dok je gori bio tek legendarni TŠK. Momčad iz Topolovca u svojoj jedinoj HNL sezoni (2001./02.) osvajala je samo 0,47 bodova po utakmici, no ona je u 30 odigranih utakmica upisala četiri pobjede, ali i kapitulirala čak 24 puta.
Sve ovo oslikava nam jednu prilično negativnu priču o rezultatima Rudeša u najvišem razredu hrvatskog klupskog nogometa, a tome je uvelike pridonesla ova sezona. Negativni rekorderi jedne HNL sezone zasad su Radnik iz Velike Gorice (1993./94.), Kamen Ingrad (2006./07.) i Varteks (2011./12.) koji su osvajali 0,11 bodova po utakmici. S obzirom da momčad Rudeša u ovoj sezoni zasad osvaja 0,07 bodova po utakmici, na dobrom su putu da i u ovoj kategoriji ispišu povijest, te i službeno preuzmu nesretnu titulu najgore momčadi u povijesti lige.
