SSV Reutlingen 05 je plivački i sportski klub osnovan 1905. godine u istoimenom gradu Reutlingenu na jugozapadu Njemačke koji danas broji 118 tisuća stanovnika. Poznat je kao sveučilišni grad i nekadašnji slobodni carski grad, a prije ujedinjenja države pripadao je Zapadnoj Njemačkoj. Najbliži veliki gradovi su Stuttgart (31 kilometar sjeverno) i Ulm (57 kilometara istočno).
Najstariji tragovi naselja u urbanom području (Reutlingen-Mittelstadt) datiraju iz mlađeg kamenog doba, a arheološki nalazi ukazuju na trajno naseljavanje još u predrimsko doba. Grad Reutlingen se prvi put spominje u Bempflingerskom ugovoru koji datira iz 1089./1090. godine.
Jedna posebnost ovog grada je što ima službeno najužu ulicu na svijetu. “Spreuerhofstrasse” je uličica u starom gradu Reutlingena. Dugačka je samo 50 metara, a na svom sjevernom kraju račva se oko tri zajedno izgrađene kuće, čiji zapadni krak čini “najužu ulicu na svijetu” prema Guinnessovoj knjizi rekorda. Tamošnja “ulica” široka je prosječno 40 centimetara, a na najužem mjestu široka je samo 31 centimetar.
Unutar sportskog društva SSV Reutlingen 05 najviše se po značaju i brojnosti navijača ističe nogometna sekcija koja je unutar sportskog društva djelovala od samog početka 1905. godine, a od 2011. godine je izdvojena iz društva kao samostalni nogometni klub. Godine 1906. FC Arminia Reutlingen pridružila se Württemberškom nogometnom savezu i počela igrati u C klasi, najnižoj ligi u to vrijeme, a klub je 1950. godine preimenovan u SSV Reutlingen.
Prije osnivanja Bundeslige 1963. godine kao jedinstvenog elitnog razreda njemačkog nogometa, klub je svoje najljepše dane imao tijekom 1950.-ih godina. U sezoni 1949./50. kao viceprvak jugozapadne Njemačke osigurao mjesto u završnom kolu njemačkog prvenstva (turnir svih najboljih klubova u državi) i time prvi put u povijesti bio dio 16 najboljih klubova u Njemačkoj, a eliminirani su u osmini finala. 1955. godine plasirali su se na završni turnir 9 najboljih momčadi u Njemačkoj i to je posljednji njihov doticaj s “prvoligaškim društvom”.
Raspuštanjem Oberlige Süd uvođenjem Bundeslige, SSV Reutlingen igrao je u Regionalliga Süd (drugi rang). Ovdje su u drugoj sezoni 1964./65. završili kao viceprvak iza Bayern Münchena koji je imao u 36 kola jednu pobjedu i jedan remi više. U dodatnom razigravanju zauzeli su drugo mjesto na ljestvici iza Borussije Mönchengladbach i tako propustili promociju u Bundesligu.
Bayern će od tog trenutka postati stalni član elitnog razreda njemačkog nogometa te s vremenom postati europski gigant i jedan od najvećih klubova na svijetu, a SSC Reutlingen je krenuo u suprotnom smjeru. Više nikada nisu imali priliku ući u Bundesligu, a u drugom rangu su se zadržali do sezone 1975./76. Bila je to sezona kada je drugi rang njemačkog nogometa dobio službeni naziv 2. Bundesliga, a Reutlingen je završio kao posljednjeplasirani klub. Sve do sezone 1999./00. klub je veliku većinu vremena proveo kao trećeligaš, a u spomenutoj sezoni na prijelazu stoljeća osvajaju treću ligu i vraćaju se u 2. Bundesligu.
U drugom rangu su plesali samo tri sezone prije nego su zbog financijskih problema ostali bez licence zbog čega su u sezoni 2003./04. igrali u četvrtom rangu. Uspjeli su se kasnije vratiti u treći rang, ali nakon ponovnog ispadanja, u sezoni 2009./10. ispali su i u peti rang njemačkog nogometa te se tamo nalaze do danas.
Za klub su u povijesti igrali igrači brojnih stranih nacija, a najbrojniji su Hrvati. Njih čak 27 branilo je crno-crveno-bijele boje ovog njemačkog kluba koji svoje domaće utakmice igra na stadionu Kreuzeiche kapaciteta 15.228 mjesta, a na kojem svoje domaće utakmice igra i momčad američkog nogometa koja je dio sportskog društva Reutlingen. Među Hrvatima se najviše ističe bivši hrvatski reprezentativac i napadač Marijo Marić koji je od 2002. do 2004. godine upisao 8 nastupa za Hrvatsku i zabio jedan gol. Za Reutlingen je odigrao 48 utakmica i zabio 31 gol te im pomogao ući u drugi rang 2000. godine.
Klub danas rijetko privuče preko 1000 gledatelja na svoje domaće utakmice, ali imaju vjernu navijačku skupinu koja ih prati. Facebook stranica Ultras/Supporters Deutschland podijelila je video njihovih navijača na tribini gdje se u navijačkoj pjesmi iznenađujuće pojavljuje Hajduk – “Tada smo se još držali protiv Palerma i splitskog Hajduka.”
Otkud poveznica između Hajduka i njemačkog petoligaša koji nikada u povijesti nije igrao europska natjecanja pa da su se tako eventualno susreli? Priča je stara više od 60 godina i dogodila se u Sjedinjenim Američkim Državama. Hajduk i Reutlingen su 27.05.1962. godine odigrali utakmicu u New Yorku, a s 1:0 je slavila njemačka momčad. Hajduk je igrao u udarnom sastavu, a predvodio ih je Bernard Vukas, vjerojatno najbolji nogometaš u povijesti splitskog kluba.
Utakmica je odigrana u sklopu natjecanja pod imenom “USA – International Soccer League”. Bio je to prijateljski turnir i prvi moderni pokušaj stvaranja velike nogometne lige u SAD-u. ISL je 1960. stvorio Bill Cox, bivši vlasnik bejzbolskog kluba Philadelphia Phillies. Osjećao je da postoji publika za seniorsko nogometno natjecanje među urbanim stanovništvom i prve generacije imigrantskih zajednica.
ISL je doveo velike klubove iz Europe i drugih mjesta diljem svijeta koji su igrali turnir tijekom ljetne stanke između prvenstvenih sezona. Većina utakmica odigrana je u New Yorku, a nekoliko utakmica odigrano je u Chicagu, Detroitu, Chicopeeju, Bostonu i Los Angelesu. Postojale su dvije divizije jednakog ranga (Divizija I i Divizija II), a na kraju regularne sezone igralo se finale između pobjednika divizija. Nedostatak zvijezda i slaba posjećenost u konačnici su 1965. godine doveli do propasti lige.
Na ovom turniru su iz tadašnje Jugoslavije tijekom godina sudjelovali Crvena zvezda (4 puta), Dinamo (1963.) i Hajduk koji je igrao turnir 1962. godine te bio neuspješan upisavši poraze od Palerma, Reutlingena i brazilske Americe-RJ, remi protiv Dundee Uniteda i pobjedu protiv meksičke Guadalajare što ga je smjestilo na posljednje mjesto Divizije I turnira.
Ovaj turnir je povijesti Hajduka i brojnih velikih klubova koji su na njemu zaigrali danas potpuno zaboravljen, ali za mali Reutlingen ostaje do danas jedan od najponosnijih trenutaka u klupskoj povijesti. Na turniru su ostvarili tri pobjede i završili kao drugi u Diviziji I. To je za klub najbliže što su bili doživljaju međunarodnih klupskih natjecanja i zato se i danas, više od 60 godina kasnije, rado prisjećaju razdoblja kada su se držali protiv Palerma i splitskog Hajduka.
Za Hajduk je ovaj turnir minimalna crtica u povijesti kluba i to vrlo neuspješna crtica, ali je splitski klub postao vječni dio povijesti jednog malog kluba na jugu Njemačke čiji navijači ga spominju više od pola stoljeća kasnije. Tko bi rekao da će 2024. godine postojati poveznica Hajduka i njemačkog petoligaša na temelju susreta odigranog s druge strane Atlantskog oceana 1962. godine?
Priča je samo još jedan dokaz o nevjerojatnoj strasti s kojom se navijači prisjećaju najboljih trenutaka svog kluba i dokaz o tome da nogomet može stvoriti potpuno nepredviđene veze između dva grada i kluba koje na prvi pogled ne veže ništa. Nekima je najveći uspjeh osvojiti Ligu prvaka, a nekima pobjeda na prijateljskom turniru protiv Palerma i Hajduka prije 60 godina. Emocije jednih i drugih su jednako važne, to je nogomet, to je strast i zato ga volimo na svim razinama.