Nakon što su od 2008. do 2012. godine imali jedan od najboljih nizova u povijesti reprezentativnog nogometa, Španjolska u posljednjih deset godina spada među velikane koji konstantno podbacuju na velikim natjecanjima. Na posljednja tri Svjetska i dva Europska prvenstva su samo jednom prošli osminu finala, a kod većine ispadanja je ostao dojam da nisu igrali dovoljno riskantno. Španjolska i dalje bazira igru na posjedu, ali sada na prvenstvo dolaze s igrom koja je nešto riskantnija nego prije zbog čega imaju razlog za optimizam koji je dodatno porastao nakon titule u Ligi nacija.
Povijest na velikim natjecanjima
Španjolska je protiv Hrvatske prošle godine osvojila svoju prvu Ligu nacija, ali to je daleko od najvećih uspjeha ove reprezentacije. Tri puta su bili prvaci Europe te uz Njemačku imaju najviše takvih titula. Osim što su bili uzastopni prvaci 2008. i 2012. godine, svoj prvi trofej prvaka Europe su osvojili 1964. godine kada su po prvi i jedini put bili domaćin Europskog prvenstva. Između osvajanja dvije uzastopne titule prvaka Europe, 2010. godine su u Južnoj Africi po prvi put u svojoj povijesti osvojili Svjetsko prvenstvo.
Put do Njemačke
Španjolska je u kvalifikacijama za ovo prvenstvo bila u skupini s Ciprom, Gruzijom, Norveškom i Škotskom. U prvome kolu su rutinski svladali 3:0 Norvešku u debiju novog trenera Luis De La Fuentea, ali samo tri dana nakon su doživjeli neočekivani poraz od Škotske rezultatom 2:0. Nakon toga je uslijedila završnica Lige nacije iz koje su izašli kao pobjednici te su nakon toga odradili savršene kvalifikacije. Upisali su šest pobjeda u nizu i na kraju završili na prvom mjestu kvalifikacijske skupine; od moguća 24 boda su osvojili njih 21.
Ove godine su upisali poraz i remi u prijateljskim susretima protiv Kolumbije i Brazila, a kao generalnu probu prije prvenstva će odmjeriti snage protiv Andore i Sjeverne Irske.
Izabranici De La Fuentea
Nakon što su izgubili od Maroka na posljednjem Svjetskom prvenstvu, klupu Španjolske je napustio Luis Enrique kojeg je zamijenio De La Fuente. 62-godišnji Španjolac je prije toga većinu svoje trenerske karijere proveo radeći s mlađim uzrastima te je kao trener reprezentacije do 21 godinu promoviran u izbornika seniorske reprezentacije. Za reprezentativno okupljanje je pozvao 29 igrača, a najveći izostanci su igrači Barcelone Gavi i Alejandro Balde koji propuštaju prvenstvo zbog ozljede. Dok izostanak Pau Torresa nije toliko iznenađenje s obzirom na to da u Aston Villu nije u potpunosti prenio formu iz Villarreala, najveći šok je izostanak Pedra Porra. Desni bek je imao sjajnu sezonu u Tottenhamu, ali izbornik se odlučio povesti 38-godišnjeg Jesúsa Navasa.
Na Europskom prvenstvu svaka reprezentacija može imati 26 igrača. Stoga će De La Fuente morati maknuti tri igrača s popisa, a prvi favorit za „ispadanje“ je Ayoze Pérez. Veznjak Aleix Baena bi mogao biti drugi igrač koji će ostati kući dok je teško prognozirati tko će biti treći igrač koji neće putovati u Njemačku. U sredini terena bi mogli otpasti Fermín López ili Aleix García, a također postoji mogućnost da De La Fuente povede četiri umjesto pet stopera.
Očekivana postava i stil igre
Jedan od glavnih razloga zašto je De La Fuente zamijenio Enriquea je taj što se očekivalo da on od Španjolske napravi reprezentaciju koja će biti nešto okomitija te će preuzimati više rizika u igri. Dok na prvi pogled može izgledati da njihova igra izgleda isto kao i prije, brojke (koje su usporedive jer su protivnici u oba ciklusa bili slične snage) jasno pokazuju da je ipak došlo do promjena. Španjolska sada više riskira u posljednjoj trećini terena gdje češće upućuju udarce i generiraju opasne prilike za gol protivnika.
Momčad sada po utakmici ima 100 dodavanja manje nego je to prije bio slučaj te se više forsiraju progresivna dodavanja. De La Fuente je do sada osim 4-3-3 formacije znao koristiti i 4-2-3-1 formaciju gdje bi umjesto dvije klasične „osmice“ u sredini terena bio jedan ofenzivniji igrač. Međutim, i ova formacija bi često u protivničkoj polovici izgledala kao 4-3-3 jer bi se Rodrijev partner na zadnjem veznom (na slici dolje Fabián Ruiz) podizao bliže protivničkom golu.
U fazi obrane Španjolci često znaju biti agresivni gdje visokim pritiskom žele brzo vratiti loptu u svoj posjed. Dok veznjaci većinom markiraju protivničku sredinu terena čovjek-na-čovjeka, centralni napadač usmjerava protivnika prema aut liniji gdje onda Španjolci pritisnu protivnika koji je prisiljen ispucati loptu. U tom pritisku bude visoko postavljena posljednja linija gdje do izražaja može doći jedna od najvećih slabosti ove momčadi. Naime, Aymeric Laporte i Robin Le Normand nisu naročito brz stoperski par te ne mogu s lakoćom braniti veliku količinu brisanog prostora kada je momčad postavljena visoko. Hrvatska će ovo teško moći iskoristiti jer nema brze napadače što je najbolje bilo vidljivo u finalu Lige nacija gdje su Vatreni propustili najbolju priliku na susretu. Andrej Kramarić je pobjegao zadnjoj liniji i izbio sam na vratara, ali Hrvat nije rapidan igrač zbog čega su ga Španjolci ipak sustigli. Međutim, ovo bi mogao biti problem Španjolskoj ako budu igrali protiv nekog od glavnih favorita na prvenstvu koji imaju kvalitetne brzonoge napadače.
Španjolska upravo protiv Hrvatske otvara Europsko prvenstvo, a De La Fuente bi mogao postaviti momčad u klasičnih 4-3-3 jer napokon može računati na Pedrija te su Španjolci imali najviše uspjeha u kvalifikacijama u 4-3-3 formaciji. U sredini terena je ključan igrač Rodri koji je i najbolji igrač momčadi, a lijevu osmicu bi trebao igrati Ruiz ili Mikel Merino. Unai Simón će nastaviti biti na golu dok će ispred njega stoperi biti Laporte i Le Normand koji su se ustalili kao prvotimci. Na desnom beku će biti Daniel Carvajal, a na drugoj strani bi Alex Grimaldo nakon najbolje sezone u karijeri trebao dobiti prednost ispred Marca Cucurelle. Međutim, Grimaldo vjerojatno neće imati toliku slobodu kretanja kao u Bayeru te će se trebati podrediti sustavu.
U vrhu napada će biti kapetan Álvaro Morata koji će biti ključan faktor u uspjehu Španjolske na prvenstvu. Morata je napadač koji doprinosi momčadi u svim fazama igre, ali često bi njegova loša završnica znala koštati Španjolce. Međutim, ove sezone je izjednačio svoj najbolji golgeterski učinak u LaLigi te se Španjolci nadaju da se mogu pouzdati u svog kapetana da postigne pogotke. Ova momčad sada ima i jokera s klupe u obliku Joselua koji je ove sezone pokazao da može biti fox in the box koji svojim golovima u završnici susreta može osigurati pobjedu. Upravo su Morata i Joselu bili najbolji strijelci Španjolske u kvalifikacijama; oboje su postigli po četiri pogotka.
Na desnom krilu bi trebao igrati 16-godišnji Lamine Yamal koji je najzanimljiviji igrač ove momčadi. Možda je malo apsurdno imati velika očekivanja od jednog maloljetnika, ali Yamalovi nastupi će biti ključni za uspjeh Španjolske. U njemu momčad napokon ima igrača koji svojim driblingom može stvarati višak te on ima taj „faktor x“ koji je Španjolskoj nedostajao prijašnjih godina. Na lijevom krilu bi mogao startati Dani Olmo koji također može igrati u sredini terena, a kao njegova alternativa se nameće Nico Williams koji je najbolji dribler LaLige. Za 21-godišnjeg igrača Athletic Bilbaa vrijedi isto što i za Yamala: riječ je o igraču koji napadu Španjolske daje dodatnu nepredvidljivost koju prije nisu imali.
Mogu li Španjolci do kraja?
Iako se nalaze u najtežoj skupini na prvenstvu, bilo bi veliko iznenađenje kada Španjolske ne bi prošla skupinu te su favoriti za prvo mjesto u njoj. Stoga bi u osmini finala mogli imati laganijeg protivnika kojeg bi trebali svladati, ali nakon toga ih čekaju najteži ispiti. Španjolska je oduvijek imala prepoznatljiv stil igre koji bi među reprezentacijama izgledao najsličniji klupskom nogometu, a sada su i djelomično odstupili od beskonačnog broja bezopasnih dodavanja koja su bili prisutna pod Enriqueom.
Ova Španjolska je po igri najbolja koju smo gledali nakon odlaska zlatne generacije, ali za borbu do kraja natjecanja će uvelike ovisit o određenim pojedincima. Stoperski par Laporte-Le Normand će morati biti na visini zadatka, a napad će uvelike ovisiti o realizaciji Morate i trenucima inspiracije 16-godišnjeg Yamala. Kada na to dodamo da u Joseluu i Willliamsu imaju jokere s klupe koji mogu dodatno doprinijeti napadu, sve ispod četvrtfinala bi za ovu reprezentaciju bio ogroman neuspjeh.
Ova momčad nije krcata igračima svjetske klase kao što je bila ona prije 15 godina zbog čega je razumljivo da nisu među prva tri favorita za titulu, ali ako im se sve poklopi i ključni igrači odigraju dobar turnir, La Furia Roja ima potencijal otići do kraja. Na prošlom Europskom prvenstvu su nakon jedanaesteraca ispali u polufinalu, a sada izgledaju kao bolja momčad nego su to bili prije tri godine.
