Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

Poraz zaslužen, rezultat nerealan

Hrvatska reprezentacija je u Njemačku stigla u sjajnom rasploženju. Dobro odrađene pripreme, pri čemu su porazili i jednog od favorita ovogodišnjeg Eura, te ogromna podrška naših navijača su bile podloga za potencijalno pozitivan rezultat protiv Španjolaca. Nažalost, dogodilo se suprotno. Španjolska je s 3:0 razmontirala Hrvatsku. Zasluženo, ali rezultat nije najbolje oslikao stanje na terenu.

U prvih 15 minuta je Španjolska igrala na način na koji smo od njih navikli. Nije to doduše ista ona Španjolska od prije nekoliko godina i mehanizmi su im ipak dosta drugačiji što ćemo vidjeti u nastavku, no barem u tom periodu su podsjećali na nekadašnje dane.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvatska je uspješno neutralizirala njihovu dominaciju u posjedu te nije bilo niti jedne konkretne prilike u tom periodu. Ipak, jedna akcija je bila nagovještaj potencijalne opasnosti. Fabian Ruiz je u sredini terena ostao nečuvan i imao je dovoljno vremena i prostora gurnuti loptu kroz sredinu našeg bloka u prostor iza leđa zadnje linije. Srećom, nije bilo suigrača koji će se spojiti na to dodavanje.

U nastavku je Hrvatska preuzela posjed. Do trenutka prvog gola je on čak i otišao na našu stranu te su se nagovještaji o utakmici s potencijalno malo golova do tog trenutka činili ispravnima. Španjolska nam je stvarala problema pri izgradnji igre presingom, ali u konačnici taj presing ipak nije rezultirao nekim većim problemom od onoga da je Dominik Livaković morao dugom loptom tražiti napadača.

Upravo u trenutku kada je Hrvatska preuzela konce igre je Španjolska zabila gol. Marc Cucurella je očistio jednu loptu koja je završila kod Ruiza, a ovaj sjajno gura u prostor Alvara Moratu koji ne propušta priliku jedan na jedan s Livakovićem.

Pozicioniranje Josipa Šutala u toj akciji je bilo problem, ali tu primarno treba naglasiti problem čitave strukture kako napada tako i obrane. Naime, Hrvatska je u napadu igrače vezne linije kao i krila gurala centralno, dok je bekove podizala visoko.

Kako Joško Gvardiol i Josip Stanišić nisu bekovi koji će marširati uz liniju naprijed pa natrag, to je značilo da se u slučaju izgubljene lopte može dogoditi da stoperi moraju čuvati jako širok prostor. To se u konačnici i dogodilo, a nije pomogla ni činjenica da Šutalo i Marin Pongračić nisu uigrani stoperski tandem.

U obrani se pak javio strukturalno drugačiji problem. Andrej Kramarić i Lovro Majer su se vraćali pomagati bekovima kako bi se spriječila opasnost od Laminea Yamala i Nice Williamsa, dok se Marcelo Brozović povlačio dublje. To je značilo da Luka Modrić i Mateo Kovačić moraju sami pokrivati širok prostor i u lijevom i desnom halfspaceu. Nadodajmo na to da niti oni niti Brozović kada je naizgled iskakao, nisu imali dovoljno agresije niti hrabrosti ući u noge protivnika. Ruiz je to iskoristio i pogodio za 2:0.

Screenshot Twitter @goonerpeet

Hrvatska nije bila bezopasna te treba reći da je konverzija bila u potpunosti na strani Španjolaca (osim udarca Yamala kojeg je sjajno obranio Livaković). Dok su Španjolci imali tu jedan na jedan priliku, udarac Ruiza koji prolazi uz dovoljno kontakta kroz noge Šutalu te savršeni centaršut na igrača kojeg smo morali pokriti, Hrvatskoj je redovito falilo malo da lopta uđe u gol.

Bilo da se radilo u udarcu Brozovića kojeg je Simon obranio bez da je vidio loptu, pokušajima Kramarića, Majera i Stanišića, ili na kraju i tog nesretnog jedanaesterca gdje je dojam da je Bruno Petković tu loptu mogao gurnuti u prazan gol i prije pada.

Kada odvrtimo film, sjetit ćemo se utakmica u kojoj su protivnici imali izraženije prilike od ovih španjolskih, a u kojima je rezultat bio povoljniji za Hrvatsku. Bilo zbog izostanka konverzije protivnika, bilo zbog toga da je Hrvatska zabijala iz šansi koje su se doimale težima od viđenih na ovoj utakmici.

Za neke igrače je upitno hoće li startati u utakmici protiv Albanije jer grešaka je bilo. Pongračić izgleda kao prvi igrač koji će završiti na klupi nakon jučerašnje partije, a treba se dobro zamisliti i o ulozi Brozovića.

Sasvim je jasno već neko vrijeme da Brozović nije ni približno onaj igrač kakav je bio prije odlaska u Saudijsku Arabiju te se postavlja legitimno pitanje, ako od njega ne možemo dobiti agresiju i duel, trebamo li ga se onda odreći u korist nekog igrača koji će imati kvalitete koje on nema.

S druge strane imamo Kovačića kojeg se opet u javnosti prozvalo alibi igračem u utakmici u kojoj je on bio ponajbolji pojedinac. Nažalost, navijačima su dva lošija udarca zasjenila činjenicu da je upravo Kovačić bio najčešće igrač koji je driblingom izbacivao po nekoliko španjolskih igrača koji su ulazili u presing i tako vršio progresiju našeg napada.

Poraz je bio zaslužen, težak i neugodan, grešaka je bilo, kao i nekih drugih zabrinjavajućih stvari poput one da smo kao peta najviša ekipa turnira izgubili 67% zračnih duela protiv najniže ekipe na turniru. Međutim, često ne želimo vidjeti loše u utakmicama u kojima smo slavili pa tako ni dobro u onima u kojima nismo.

Ne treba se tapšati po ramenu i prepisati baš sve nekakvoj nesreći i karmi, ali isto tako ne treba zazivati radikalni remont i odbaciti sve jučerašnje ideje jer su neke, kao primjerice jako dobar presing čovjek na čovjeka, funkcionirale. Kvaliteta za prolazak skupine, pa čak i s dvije pobjede, postoji. Uz samo nekoliko korekcija i malu dozu kozmičke pravde.

Komentari

Povezano