Supersport HNL ove godine krasi jedna od najuzbudljivijih borba za titulu posljednjih godina. Dinamo i Rijeka ovoga su proljeća u sjajnoj formi te pobjeđuju sve pred sobom (osim Lokomotive). Cijela sezona će za ova dva kluba stati u spektakl na Rujevici 5. svibnja u kojemu će ove dvije ekipe između sebe odlučiti novog (ili starog) prvaka Hrvatske.
Dobar dio sezone se činilo da će ta utrka imati i trećeg člana, ali se Hajduk nizom od četiri uzastopna prvenstvena poraza oprostio od snova o naslovu. Osim borbe za titulu, vodi se i velika borba između Osijeka i Lokomotive za četvrto mjesto koje garantira nastup u pretkolima Konferencijske lige.
Dan prije susreta sezone između Rijeke i Dinama na Rujevici, na Opus Areni će se susresti upravo ta dva kluba. Četiri kola prije kraja, Osijek je samo bod ispred Lokomotive te će se na odgovor o posljednjem hrvatskom predstavniku u Europi također vrlo vjerojatno čekati do samog kraja sezone.
Na drugom kraju ljestvice stoji Rudeš sa samo sedam bodova i zacementiranim posljednjim mjestom ljestvice. Momcima sa zapada Zagreba ostaje samo pokušati ostvariti još barem dva boda kako bi izbjegli sudbinu najlošije momčadi u povijesti HNL-a. Tu titulu za sada s osam bodova drže Radnik Velika Gorica i Varaždin iz sezona 1993./1994., odnosno 2011./2012.
No, što je s ostatkom HNL karavane? Ni u čijoj zoni između šestog i devetog mjesta smjestili su se Varaždin, Gorica, Istra 1961 i Slaven Belupo. U razigravanju za šesto mjesto dijeli ih šest bodova. Kao i svake sezone negdje oko proljeća, dojam je da ovi klubovi do kraja sezone ne igraju ni za što. Ostanak je odavno osiguran, a šanse za četvrto mjesto nema. Za što onda igraju klubovi iz donjeg doma HNL-a?
Manjak ambicija
Jasno, financijski disparitet između velike četvorke i ostalih postoji, no to ne znači da je nemoguće biti konkurentan. Uostalom, u najjačim ligama svijeta su te razlike veće pa se uvijek potkradu neki Stuttgart ili Brest koji poremete planove drugima i budu pri vrhu tablice.
U deset godina Lige 10, samo šest klubova je izborilo europska mjesta. Tu su se uz veliku četvorku ugurali jedino Lokomotiva i RNK Split. Od mađarske revolucije u Osijeku koja je došla sezone 2016./2017., jedino je Lokomotiva u jednoj sezoni bila na poziciji koja vodi u Europu i to u sezoni kada je pet klubova vadilo europsku vizu.
Zašto je tomu tako? Što sprječava naše klubove da napadnu europska mjesta?
Ono što najviše bode u oči kada je u pitanju “ostatak lige” je manjak ambicija. Posebno to dolazi do izražaja u sezonama kada je netko poput Rudeša ili Hrvatskog Dragovoljca u ligi pa stoga nema pravog rizika od ispadanja.
Uostalom, prošle sezone je Rijeka imala nezapamćeno lošu prvu polusezonu, dok Osijek u nastavku prvenstva gotovo tri mjeseca nije znao za pobjedu. Unatoč tome, Osijek i Rijeka su završili na trećem i četvrtom mjestu.
Gotovo cijelo proljeće je trajala velika borba za europske pozicije između šest klubova, ali su na kraju svi posustali. Najbliže tomu da iznenadi velike bila je Istra koja je imala sve u svojim rukama uoči zadnja dva kola. Trebali su svladati Lokomotivu i Slaven za povijesni nastup u Europi, ali su s jednim bodom iz te dvije utakmice završili peti.
Sličan slučaj pamtimo i u sezoni 2019./2020. kada se činilo da je Gorica osigurala Europu, samo da bi povijesno lošim nizom ispred njih ipak završio Hajduk koji se pod vodstvom Paola Tramezzanija ugurao na četvrto mjesto.
Ostali klubovi kao da se ne usude riskirati kako bi pokušali napraviti iskorak. Čelnici klubova su očito zadovoljni stalnim ostankom u zoni komfora i osiguravanjem ostanka u ligi. Time gotovo pola lige cijelo proljeće nema nikakav natjecateljski podražaj. Nešto što je iz neutralne perspektive grozno za ligu.
To je posebno došlo do izražaja ukidanjem razigravanja za ostanak u koje bi išla devetoplasirana ekipa. Tada bi ova četiri kluba igrala za izbjegavanje devetog mjesta, a sada nemaju niti to. To nas dovodi do toga da će čak osam od posljednjih 20 utakmica biti u potpunosti rezultatski nebitno.
Naravno, sve utakmice su važne i nema tog igrača i trenera koji ne želi pobijediti u svakom susretu koji igra, ali teško se oteti dojmu da je u HNL-u svake sezone previše takvih utakmica. S obzirom na to da razlika od novca kojeg klubovi dobiju od TV prava* nije pretjerano različita završi li klub na osmom ili šestom mjestu, to dodatno umanjuje njihov značaj.
*Treba biti pošten i reći da je situacija od novog ugovora za TV prava po tom pitanju nešto bolja, no i dalje to nije dovoljna razlika da bi klubovi imali veći natjecateljski podražaj.
Postoji li onda način za to promijeniti? Vraćanje doigravanja između devetog i drugog iz Prve NL ne bi u potpunosti riješilo problem. Prijašnje godine su pokazale da drugi rang hrvatskog nogometa najčešće ne proizvede niti jedan klub koji bi mogao biti konkurentan u Supersport HNL-u pa je teško očekivati da će se odjednom stvoriti dva takva.
Rješenje se krije upravo u tim klubovima koji moraju pokazati više ambicija. Kod svih njih viđamo previše alibi poteza od igračkih do trenerskih odabira. Uz to, sve te momčadi preuzimaju premalo rizika u samim utakmicama pa tako pri neriješenom rezultatu pred kraj utakmice rijetko koja momčad iz tog dijela tablice juriša na pobjedu.
Jedina prednost ovakvog stanja na tablici je mogućnost za pružanje prilike mladim igračima. No, čak ni u tom segmentu Varaždin, Gorica i Slaven ne rade dovoljno te su među najstarijim ekipama lige. Istra je po tom pitanju nešto bolja te su druga najmlađa momčad lige.
Već dulje vrijeme goruća tema HNL-a je manjak gledatelja na tribinama. Dok je kultura odlaska na sportska događanja (odnosno manjak iste) jedna druga tema, nekada je lako razumjeti prosječnog navijača zašto ne odlazi na utakmice tih ekipa.
Zašto bi prosječni navijač izdvojio svoj novac i svoje vrijeme za gledati utakmicu koja nema gotovo nikakvog značaja? Upravo zato sve Gorice, Slaveni, Varaždini i Istre trebaju promjenu u načinu vođenja.
Jasno, lakše je tako što reći nego napraviti, ali održavanje vječnog statusa quo dugoročno nije od koristi nikome, a najmanje hrvatskom nogometu. Dok se to ne dogodi ostat će pitanje “Za što igraju klubovi donjeg doma Supersport HNL-a?”.
